Dostupni linkovi

logo-print

Crnogorski energetski lobi je krajnje profiterski


Gost je Siniša Stevović, predsjednik nevladine organizacije Most, koja se bavi zaštitom ekologije. Njegovo ime je dobro poznato domaćoj, naročito ekološkoj javnosti, prije svega zbog doprinosa, kao koordinatora nevladine organizacije Most, u kampanji kojom je sačuvana rijeka Tara od izgradnje hidroelektrane Buk-Bijela. Ovoga puta Stevović, zajedno sa predstavnicima ostalim ekoloških nevladinih organizacija, pojačava kampanju pod nazivom "Zeleno je IN" čiji je cilj skupštinsko usvajanje građanske Deklaracije o ekološkom razvojnom putu Crne Gore.


RSE: Šta je na vas, ove nedjelje, ostavilo najjači utisak?

STEVOVIĆ: Okončanje procesa pred Sudom pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Kao običnom građaninu završetak te priče donijelo je neko rasterećenje. U svakom slučaju, to je tema koja će, valjda, pomoći da se vratimo životu. Skida jednu veliku hipoteku koja je opterećivala saradnju na ovim prostorima. Radujemo se jer mi kao nevladina organizacija počinjeno regionalnu saradnju. Započet ćemo jedan projekt u saradnji sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Most će te aktivnosti u okviru međunarodne mreže sprovoditi u Crnoj Gori. Iščekivanje jedne teme koja je dugo godina opterećivala ovaj prostor raduje. Pojedinci i oni koji su odgovorni, u svakom slučaju neka izađu pred lice pravde. Moramo živjeti.

RSE: Grupa nevladinih organizacija okupljena u kampanji "Zeleno je IN" dobila je podršku predsjednika Skupštine za parlamentarnu raspravu o Deklaraciji o ekološkom razvojnom putu Crne Gore. U obrazloženju navodite da previše dugo čekamo na realizaciju ideje ekološke države i da njeni mnogobrojni zastupnici moraju stvoriti kontra težu, kako ste rekli, silosima i naručenim prostornim planovima. Koliko je, po vama, realno da Deklaracija bude izglasana, a još više da bude primjenjivana?

STEVOVIĆ: Kada smo predstavili Deklaraciju o ekološkom razvojnom putu, rekli smo da tražimo ono što drugi narodi sami prihvataju. Svih pet tačaka Deklaracije, po nama, su potpuno prihvatljive i samo zahtijevaju poštovanje standarda. U prvom periodu ne zahtijevaju nikakve novce, zahtijevaju poštovanje i rad na implementaciji ideje ekološke države. Ukoliko bi nastavili kao do sada, ukoliko bi čekali 15 godina, u kojima, ne samo da nismo radili na sprovođenju te ideje, nego smo čak i nazadovali, onda možete zamisliti gde bi nam bio kraj. Zbog toga sva ova borba i zbog toga je realno očekivati da će Parlament razumjeti naše želje i naše namjere, da će podržati ovu inicijativu, a onda i pomoći onima koji odlučuju, u prvom redu vladi Crne Gore i svim institucijama, da počnu dosljedno da sprovode sve tačke Deklaracije, ali ne samo tačke Deklaracije, već i ono što su obaveze u pristupanju Evropskoj uniji. U krajnjem, sve je povezano, i sama Deklaracija i obaveze koje nas očekuju, tako da višestruko moram da budem optimista po tom pitanju.

RSE: Bili ste kategorični da slučaj Tare teško može da se ponovi. Čini se da energetski lobi ne odustaje tako lako od izgradnje nekih novih hidroelektrana u Crnoj Gori, posebno uzimajući u obzir sada već izglednu prodaju termoelektrane i rudnika uglja u Pljevljima. Javnost stiče privid kako nevladin sektor sprječava razvoj energetskog sektora, koji je od vitalne važnosti za svaku ekonomiju.

STEVOVIĆ: Očigledno da je energetski lobi u Crnoj Gori krajnje profiterski lobi jer njegove namjere nisu samo da uspostavi svoje interese, već i da interese ljudi koji ovdje žive bukvalno satru i da stanovništvo u Crnoj Gori izgubi veliki dio opcija u razvoju i turizmu. Naše zalaganje i naša borba protiv takvih projekata može da se argumentuje na primjeru rijeke Pive i čitavog tog prostora koji je doživio strašan krah. Stanovništvo je raseljeno, a predjeli i privredni resursi su potpuno uništeni. Prostor na kome se sve to odigralo od same hidroelektrane nema nikakvu korist i danas su bez ikakve perspektive. Aktualna je tema privatizacije termoelektrane u Pljevljima. Ne znam za zemlju u svijetu koja prodaje svoje resurse, od kojih će ljudi na ovim prostorima živjeti narednih godina. Moramo, kao građani, jasno iznijeti svoje stavove, moramo ukazati na moguće opasnosti koje nose takvi poslovi. Radi se o greškama koje mogu da budu fatalne po život ljudi na ovim prostorima. Mali broj ljudi će upravljati svim i svačim, a naše stanovništvo će uglavnom biti na nekoj poziciji najamnika.

RSE: Iz vaše nevladine organizacije Most su prozivani protagonisti neoliberalnog koncepta ekonomskog razvoja koji, u sprezi sa državnim aparatom, o strateškim pitanjima odlučuju u uskom krugu, nekonsultujući javnost.

STEVOVIĆ: Mislim da upravo toj neoliberalnoj školi u Crnoj Gori ne odgovara koncept ekološke države jer se njihove ingerencije u mnogome smanjuju. Ekološka država je socijalna država, država socijalne pravde, gdje svi imaju jednake šanse. Uporno se pokušava taj koncept ekološke države minimalizirati sa privatizacijama, izbjegavajući da se sprovodi bilo kakva aktivnost koja bi išla u prilog stvaranju ekološke države. U Crnoj Gori za sve ove godine nismo bili u mogućnosti da napravimo bilo koje alternativne izvore energije, a imamo toliko sunčanih dana i toliko drugih mogućnosti. Ništa nije urađeno.

RSE: Disharmonija između koncepata ekološkog i ekonomskog razvoja nije samo vidljiva na primjeru energetskih izvora, ogleda se i u urbanističkom haosu, divljoj gradnji, sječi šuma, kontaminaciji zastarjelom industrijskom tehnologijom. Smatrate da je jedini izlaz u donošenju nacionalne strategije održivog razvoja, čija je jedna od definicija da je to razvoj koji omogućava zadovoljenje današnjih potreba, bez dovođenja u pitanje mogućnosti zadovoljenja potreba budućih generacija.

STEVOVIĆ: Od 1992. do 2007. godine Crna Gora nije ništa uradila po pitanju sprovođenja onih zakona koje je usvojila, poštovanju same Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori. Petnaest godina postoji samo nazadovanje i privatizacija, gdje veliki kompleksi ne poštuju ni jednu stvar iz ugovora koji se tiču ekologije. Crna Gora ne može da trpi takva ponašanja. Crna Gora je specifična zemlja u odnosu na sve zemlje u regionu. Ljudi sa kojima se srećemo sa svih meridijana uglavnom shvataju o čemu mi to govorimo. Crna Gora ne može bazirati dugoročno i kvalitetno svoj razvoj ukoliko ne zadovolji dosljedno sve zakonske norme po pitanju ekologije. Zbog toga ovolika borba i ovoliki pritisak građanske javnosti da ubijedi donosioce odluka u Crnoj Gori da to i poštuju. Moramo imati nešto što će nam biti pravac prema kojem ćemo se kretati. Strategija održivog razvoja u sebi sadrži i ciljeve i akcioni plan koji se trebaju ispoštovati. Ako se misli ozbiljno raditi i ako se ozbiljno misli kreirati razvoj Crne Gore i kreirati budućnost svih nas i onih koji će živjeti poslije nas, onda moramo shvatiti da mi ne možemo nastaviti kao do sada.

RSE: Da li ćemo postati svjesni naših loših navika i čestog nerazumijevanja značaja, ne samo očuvanja, već i unapređenja životne okoline i prirodne sredine, kada nas na to opomene sama priroda, kada konačno naša nebriga bude zakonski sankcionisana, ili kada nas na to natjera briselska administracija?

STEVOVIĆ: Naša administracija nije spremna da se suči sa svim onim što je čeka. Vjerujem da će u prvom redu vladajuće strukture shvatiti zbog čega je potrebna veća saradnja. Građani u Crnoj Gori posjeduju veliki potencijal za shvatanje održivog razvoja ekologije i suživota sa prirodom. Već sada vidim ljude koji žele da se promijene, koji vide da je to potreba. Mi smo turistička zemlja i na svakom koraku moramo srediti svoj prostor i moramo biti ozbiljni. Ako možemo nešto poboljšati, mi to i moramo. Svaki pojedinac treba da radi na tome. Veliki je prostor djelovanja nevladinog sektora, čitave javnosti i medija u prvom redu. Malim primjerima se može uraditi puno. Imali smo i prijedlog, koji bi trebalo ozbiljnije razmotriti i usvojiti, da se u Crnoj Gori u školama počne sprovoditi nastava iz predmeta održivog razvoja i ekologija. To bi bilo jako korisno. Optimista sam po svim ovim pitanjima, samo još da se zajednički više borimo za ove principe.
XS
SM
MD
LG