Selvedin AVDIC, pisac i novinar iz Sarajeva
Subota (24.02.2007.)Redovno čitam četiri dnevne novine, šest sedmičnih magazina, jednu mjesečnu reviju i nekoliko književnih publikacija. Pored toga, svakodnevno pregledam nekoliko stranica na internetu, pogledam par najkorisnijih televizijskih informativnih emisija i s vremena na vrijeme poslušam probrane radijske emisije. Tako je to u novinarstvu, mora se neprestano znati šta se događa u svijetu. Kao kad voziš bicikl, ne smiješ prestati okretati pedale.
Naravno, suludo bi bilo i pomisliti da u tom moru informacija primam samo korisne informacije. Ima tu mnogo smeća, spamova čiju negativnu energiju ponekad mogu osjetiti i kao elektricitet pod prstima, ako mi možete povjerovati.
Zato bar subotom pokušavam da smanjim taj štetan uticaj. Posljednjih pet mjeseci subote najradije provodim sa mojim dječakom Timurom. Trošimo ih tako što on mene dodiruje po licu, a ja njega gledam u oči. Tako se mi upoznajemo. Po čitavu subotu.
Nedelja
Čitam roman Snijeg nobelovca Orhana Pamuka. Pisac u sebi osjeća tišinu snijega, a u sve krupnijim pahuljama vidi dugo iščekivane znakove sreće i prostodušja.
Podižem glavu sa stranica i vidim da vani sija sunce, a termometar pokazuje 15 stepeni. Masakr u turskoj provinciji sačekaće noć koja mu više priliči, a sunčan dan treba iskoristiti za porodičnu šetnju.
Na žalost, šetnja je upropaštena. Na gradskom trgu protestvuju stranci zbog revizije državljanstava. Odrasli, krupni muškarci nose transparente sa natpisima Ne otimaj mi babu. Na bini djeca čitaju tekstove u kojima traže da im država vrati roditelje. Sve govore napisala je ista ruka, odrasla i politički svjesna. Zloupotreba djece, sasvim dovoljna da potpuno upropasti dan.
Ponedeljak
Dan haške presude. Dnevne novine imaju slične naslovne strane. O presudi slušam u kafiću gdje obično u tišini pijem prvu jutarnju kafu. Ulazim u autobus i slušam nastavak prenosa. U redakciji televizor grmi. Svi pričaju i glasno gestikuliraju a onda utišavaju jedni druge.
Kada je presuda nakon tri sata izrečena nastupila je tišina. Iako smo očekivali da sudska odluka neće u potpunosti zadovoljiti niti jednu stranu, konačna odluka je sve iznenadila. Zbog toga šute. I ja. Do danas nisam definitivno uobličio šta mislim o tome. Znam šta osjećam. Prazninu. Tišinu.
Imao sam dogovoren intervju sa Senadom Avdićem, urednikom Slobodne Bosne. Zamolio me da odložimo razgovor, jer kako je rekao, toliko je šokiran zbog presude da jednostavno nije u stanju da misli.
Poslijepodne na BH radiju vodim kontakt emisiju Free Fight. Da bih odmorio slušaoce od genocida i sudskih odluka, ponudio sam im da sami izaberu o čemu žele da razgovaramo. Jedna slušateljka me bijesno pita kako mogu da budem tako hladan zbog presude. Nisam znao šta da joj odgovorim.
Utorak
Dan protesta. Pet hiljada ljudi okupilo se u Sarajevu da, kako se to nakaradno kaže, izrazi nezadovoljstvo zbog presude, a u Beogradu u isto vrijeme traju protesti zbog nagovještaja odluke o Kosovu. Priča se o povezanosti dvije odluke. Još jedna teorija zavjere.
Srijeda
Dopada mi se vijest da Evropska unija smanjuje broj vojnika u BiH. Naježim se svaki put kada vidim gusjeničar na cesti. Odmah mi padne na pamet ona jeziva scena iz filma snimljenog po Malaparteovom romanu Kože, kada tenk pregazi pješaka. Naravno, podsjete me i na to da nismo normalna država.
Timur je negdje pokupio nekakav virus. Boli ga stomak. Sa Adom raspravljam o mogućoj terapiji. Nakon iscrpne rasprave ipak kontaktiramo ljekara.
Četvrtak
Dan nezavisnosti. Kao i svake godine, pola države ovaj dan doživljava kao praznik i neradni dan, a druga polovina koristi ogromnu količinu energije da pokaže kako ignoriše praznik pa napadno i u inat radi li radi. Čuo sam da u Parlamentu BiH srpske predstavnike koji su došli na posao nazivaju radoholičarima. Sretan vam Dan nezavisnosti. Da ostanemo slobodni i nezavisni. Da mislimo svojom glavom. Časno, pa kako bude.
Princ Charles, bez velike pompe, posjetio Velški bataljon u bazi EUFOR-a u Banjoj Luci.
Timur nema temperaturu. Slušamo muziku. Mislim da mu se dopada Manu Chao.
Petak
Novinari su juče od princa Charlesa uspjeli dobiti samo jednu izjavu – iznenađen je klimom. Britanci najviše kažu kada govore o vremenu.
Bruce Lee se na proljeće vraća u Mostar.
Mirza Delibašić posthumno uvršten u Kuću slavnih Međunarodne košarkaške federacije.
Završavamo novi broj Starta.
Sutra je subota.
