Dostupni linkovi

logo-print

Europsko-američke razlike po pitanju Iraka


Vlasti u Washingtonu službeno i dalje tvrde kako u rješavanju iranske nuklearne krize prednost daju diplomaciji i pokušavaju ohrabriti Iran da odustane od proizvodnje nuklearnog goriva koje se može koristiti i za izradu atomskog oružja.

State Department je ove sedmice ponovo podsjetio vlasti u Teheranu da će se, odbiju li međunarodnu ponudu da u zamjenu za ekonomske i druge povlastice odustanu od procesa obogaćivanja urana, suočiti dodatnom izolacijom od ostatka svijeta.

Ujedinjeni narodi postavili su rok Iranu da do 21. februara prekine taj proces, ali se to nije dogodilo.

Američki potpredsjednik Dick Cheney upozorio je da nakon toga, u odnosima s Iranom, sve opcije ostaju otvorene.

“Surađivali smo s Europskom unijom i s Ujedinjenim narodima kako bismo utvrdili političke opcije kojima smo željeli uvjeriti Irance da odustanu od svojih težnji i da pristupe rješavanju ovoga problema miroljubivo. To je još uvijek put kojem smo skloniji. Međutim i predsjednik i ja samo upozorili da su sve opcije u ovom slučaju još uvijek u igri.”

Potpredsjednik Cheney nije rekao da li "sve opcije" uključuju i one vojne, ali je njegovo upozorenje shvaćeno i kao prijetnja takvom mogućnošću.

Analitičari vjeruju da na ovaj način Washington želi staviti do znanja s koliko ozbiljnosti pristupa rješenju iranske nuklearne krize. Takav se dojam želi ostaviti, koliko zbog vlasti u Teheranu, toliko i zbog neodlučnih europskih saveznika, koje već mjesecima bezuspješno pregovaraju s Iranom.

James Phillips, stručnjak za vanjsku politiku pri zakladi "Heritage" u Washingtonu, kaže za naš radio da su Europljani, kao i Amerikanci, zabrinuti ponašanjem Irana, ali da nisu spremni djelovati onako brzo kako bi to željele Sjedinjene Države.

“Čini mi se da Europljani vide inicijativu europske trojke prema Iranu kao način da se ograniče akcije Sjedinjenih Država prema Teheranu, odnosno da se spriječi američka vojna akcija. Nažalost, Europljani nisu učinili ono što su sami govorili o Iranu. Objavili su kako neće dopustiti da Iran ovlada proizvodnjom nuklearnog oružja, a onda kada je Teherean ignorirao tu objavu, nisu pribjegli uvođenju značajnijih ekonomskih sankcija kojima bi potvrdili da konkretnim akcijama podržavaju ono što govore.”

Obazrivost glavnih europskih pregovarača s Iranom – Njemačke, Francuske i Velike Britanije, proizilazi iz činjenice da sve tri zemlje imaju vrlo značajne poslovne interese u Iranu, i da ih nipošto ne žele ugroziti zaoštravanjem pozicije prema Teheranu.

Washington nema takvih obvezujućih odnosa s Iranom, i želi navesti i Europljane i Teheran na što skorije rješenje krize.

Thomas Valasek, stručnjak u londonskim Centru za europske reforme kaže za RSE da je teško očekivati da bi se pozicija Europljana prema Iranu u skorije vrijeme mogla promijeniti na način na koji bi to željeli Amerikanci.

“Postoji granica do koje su Europljani spremni ići u pooštravanju sankcija i ta se pozicija, znatno razlikuje od one američke. Zbilja ne vidim okolnosti u kojima bi Europljani bili spremni prihvatiti dodatno pooštravanje sankcija koje su već usvojene u Vijeću sigurnosti UN-a krajem prošle godine.”

U procjepu izmedu željenog i mogućeg, Washington za sada nastoji uvjeriti europske saveznike da podrže novu rezoluciju o Iranu kojom se uvode zabrane putovanja za iranske dužnosnike uključene u projekte razvoja nuklearne tehnologije i raketnog programa.
XS
SM
MD
LG