Dostupni linkovi

Bilo bi bolje odustati od tužbe


Poslije presude Međunarodnog suda pravde da Srbija i Crna Gora nije odgovorna za genocid protiv Bosne i Hercegovine, gotovo je izvjesno da će biti odbijena i tužba Hrvatske pred istim sudom koja je takođe bivšu državnu zajednicu tužila za genocid i agresiju. To otvara čitav niz pitanja, od toga da li bi Hrvatska trebalo sama da povuče tužbu, da li ima drugih pravnih instanci kojima bi se mogla žaliti, do toga da li pitanje eventualne ratne odštete prestaje biti pravno, a postaje političko. O tome smo razgovarali sa Antom Nobilom, bivšim zamjenikom hrvatskog državnog tužioca, danas poznatim advokatom.


RSE: Gospodine Nobilo, smatrate li da bi bilo realno da Hrvatska povuče tužbu za genocid protiv Srbije i Crne Gore, s obzirom na rezultat bosanske tužbe?

NOBILO: Ja mislim da da. Treba biti realan. Ako Bosna i Hercegovina nije uspjela sa svojom tužbom, Hrvatska će to teško učiniti. Naime, naša situacija nije ista kao u Bosni, ali razultat bi mogao biti isti. Hrvatskoj neće biti problem dokazati operativnu kontrolu Srbije nad trupama koje su, recimo, napadale Vukovar, jer se radilo o novosadskom korpusu, o Vojsci Jugoslavije, ali će biti problem dokazati genocid. Pošto su postavljeni visoki kriteriji i kod određivanja genocida i kod određivanja stupnja kontrole od strane države nad lokalnim trupama koje su počinile zločine, mislim da bi hrvatska strana moralaobustaviti tuzbu. Naime, moj stav je da u Hrvatskoj nije bilo genocida, da je bilo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, pogotovo u Vukovaru, ali ne i genocid.

RSE: Ostaju li onda neke druge pravne mogućnosti Hrvatskoj da tuži Srbiju i Crnu Goru uz zahtjev za plaćanje ratne odštete?

NOBILO: Bojim se da ne, ali takva mogućnost postoji u međusobnim pregovorima o normalizaciji odnosa. Naime, mi smo nedvojbeno bili u nekom ratnom sukobu, ali niti je formalno objavljen rat, niti je nakon rata napravljen mirovni sporazum. U procesu normalizacije odnosa trebalo bi uspostaviti sva otvorena pitanje, ako ne želimo da buduće generacije o tome raspravljaju. Ja smatram da treba sjest za stol i u direktnim pregovorima rješit sva otvorena pitanja.

RSE: Da li to znači da onda plaćanje ratne odštete iz domena pravne ravni prelazi u političku ravan i da je tu presudna dobra volja jedne od država?

NOBILO: Ispremješano je. Naravno da ako idete u političke pregovore radi se o dobroj volji i političkim zahtjevima, ali politički zahtjevi moraju imat svog uporišta u nekakvom međunarodnom pravu. Prema tome, smatram da Hrvatska ima legitimno pravo da istakne zahtjev za odštetu, bar za ono što su napravili pripadnici Jugoslavenske narodne armije. Isto tako, postoji otvorenih pitanja između Hrvatske i hrvatskih Srba. Tako da postoji niz uzajamnih otvorenih pitanja i naravno da dobra politička volja tu može pomoći, ali i svaka politička odluka, ako hoćemo da bude pravedna, trebala bi biti utemeljena nekako na međunarodnom pravu.

RSE: Kada je u pitanju Crna Gora već je iskazana spremnost za nadoknadu štete Hrvatskoj. Da li to znači da Crna Gora nema pravnu obavezu, već želju za normalizacijom odnosa? Da li bi Vi to tako tumačili?

NOBILO: Jasno je da Crna Gora nije imala vlastitu neku posebnu volju, već je postojala Vojska Republike Jugoslavije gdje je Srbija imala odlučujući uticaj. Međutim, Crna Gora je u to doba dala i veliki broj dobrovoljaca, jedinice rezervnog sastava, zatim policijske jedinice su imale zapovjednu strukturu na nivou Crne Gore, tako da ja ne bih rekao da je Crna Gora sasvim lišena i nekih pravnih obveza. Naime, ako je i ona bila, a bila je u sastavu Jugoslavije, onda je u jednom odnosu pariteta sa Srbijom i suodgovorna za ono što je njihova zajednička država počinila, tako da ja to ne bih sve sveo u sferu dobrovoljnosti, već mislim da postoje i određene obaveze, ali jasno je da je dobro ako postoji dobra volja na strani Crne Gore da u direktnim pregovorima sa Hrvatskom riješi sva sporna i otvorena pitanja, ali nije ni Crna Gora bez nekih pravnih obveza.

RSE: Što se tiče Haškog suda za ratne zločine procesi za napad na Dubrovnik su završeni, ipak ostaje niz slučajeva koje će hrvatsko Tužilaštvo ustupiti crnogorskom, a kojim treba da se dodatno individualizira krivica. Da li vjerujete u kapacitete sudstva da sudi svojim građanima za zločine koji su počinjeni tokom napada na Dubrovnik, tu je i logor Morinj i još neki slučajevi?

NOBILO: To ne mogu točno odgovorit, jer nemam nikakovih uporišta ni za ni protiv. Očigledno da državni vrh Crne Gore ima političke volje da procesuira zločine, želi se na neki način individualizacijom krivnje riješit neke hipoteke i poboljšat odnose sa Hrvatskom što je to sve pozitivno. Ja se iskreno nadam da je crnogorsko pravosuđe spremno se uhvatit u koštac sa tim problemom. To nije jednostavno. Mi vidimo u Hrvatskoj da, iako se nastoji, još uvijek ima dosta problema i to ne ide glatko, recimo slučaj Glavaš. Na ovim prostorima se nismo naučili sudit „svojima“ za ratne zločine koji su se počinili nekoj drugoj naciji. Ali drugog puta nema, pa bilo to sad ili za godinu, dvije, jednostavno to će crnogorski sudovi morat obavit kao što moraju obavit i srpski i hrvatski sudovi prema ostalim koji su počinili zločin.
XS
SM
MD
LG