Dostupni linkovi

logo-print

Balkanski tribunal zasad nije moguć


Žana KOVACEVIC, Nebojša BUGARINOVIC, Enis ZEBIC, Biljana JOVICEVIC

Procesuiranje optuženih za ratne zločine mora biti nastavljeno i nakon zatvaranja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u nacionalnim ili u regionalnom sudu, zajednička je ocjena političke i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini. Nedavnu inicijativu glavnog tužioca BiH Marinka Jurčevića za uspostavom neke vrste balkanskog Haga čije bi sjedište bilo u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu, podržala je i predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso. Ona je inicijativu ocijenila prihvatljivom uz obrazloženje da bi se formiranjem ovakvog suda nastavilo tragati za optuženima za ratne zločine koji su Haškom tribunalu ostali nedostupni. Zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut ističe kako Haški tribunal ne bi trebao prestati sa radom prije nego završi započete procese, ali dodaje kako bi regionalni sud za ratne zločine mogao biti rješenje za brojne slučajeve koji su i koji će biti ustupljeni nacionalnim sudovima:

„Inicijative za regionalni sud koji bi se bavio ovim pitanjima ratnih zločina i suđenja - jednostavno treba reći - u mnogim slučajevima su se iskazivale ili u javnosti bile prisutne sumnje na pristrasnost odnosno nepristrasnost domaćih sudova i da bi to moglo biti jedno od rješenja da se ta suđenja objektivno postave, objektivno prezentiraju javnosti. Dakle, regionalni sud bi mogao da bude tijelo koje bi otklonilo sumnje u regularnost suđenja.“

Bivši ministar pravde BiH Slobodan Kovač kaže kako još uvijek nije poznato koliko će predmeta iz Haškog tribunala biti usmjereno ka nacionalnim sudovima ali da zemlje regiona sasvim izvjesno čeka veliki posao.

„Najvjerovatnije da će Hag završiti ono što je obavezan prema odluci Savjeta bezbjednosti, a koliko će tih predmeta biti usmjereno prema nacionalnim državama, pravo da vam kažem, ne znam, nemam tih informacija. Ali, koliko ih god bude usmjereno, oni će se morati rješavati, a siguran sam u to, iako se budu morali rješavati, da nije samo Sud BiH taj koji će to moći da radi. To će morati da rade i drugi sudovi. Poslije jednog tako teškog rata, očekivati je da će trebati mnogo više vremena da se ti svi predmeti procesuiraju i da sa ovim raspoloživim snagama koje sad imamo, i sa kapacitetima koje sad imamo, da će to biti vrlo teško moguće.

U Haškom tribunalu ističu kako će nastaviti sa osposobljavanjem domaćeg pravosuđa da procesuira ratne zločine bez obzira ko će to raditi, nacionalni sudovi ili jedan regionalni. Ono što je važno jeste da se za ratne zločine sudi po međunarodnim principima, kaže portparol Haškog tribunala Refik Hodžić:

„Mi smo već vidjeli da je Sud BiH dostigao te međunarodne principe. Možemo da vidimo da jedan od predmeta koji je prebačen sa Tribunala, ustvari dva, su do sada već presuđena. U drugim predmetima se odvijaju postupci, u mnogim predmetima koji su rezultat lokalnih istraga, tako da u tom kontekstu Tribunal će nastaviti da pomaže domaćim institucijama da jačaju svoje kapacitete. A kakvu formu će to uzeti i da li će biti nekog dogovora na regionalnom nivou, to je nešto što će se domaće vlasti dogovoriti, a mi smo spremni da pomažemo bilo kojim inicijativama čiji je cilj kažnjavanje ratnih zločina.“

Hodžić podsjeća da je u Tribunalu u toku odlučivanje za tri predmeta da li će biti procesuirani u Hagu ili predati nacionalnim sudovima.

Sva započeta suđenja u Haškom tribunalu biti će završena do prestanka rada ovog suda, kaže Hodžić i dodaje da je prebacivanje predmeta domaćim sudovima u regionu dio strategije okončanja rada Suda u Hagu.

* * * * *

Portparol Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu Bruno Vekarić izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je osnivanje regionalnog suda vrlo dobra ideja.

„Svaki vid zajedničkog funkcionisanja pravosuđa u regionu, bilo da se tiče suđenja za ratne zločine ili istrazi po pitanju ratnih zločina, ovo tužilaštvo pozdravlja. Na taj način je moguće prevazići zakonske nedostatke. Kao što znate, ovaj sadašnji zakon ima tačno određene kategorije koje predviđaju kada se mogu naši državljani ustupati nekim drugim sudovima. Stoga bi i to moralo biti predviđeno upravo tim nekim sporazumom, dogovorom, rezolucijom pre svega. Mislim da bi to moralo biti urađeno na nekom najvišem međunarodnom nivou. Svakako mislim da je dobro da se ovakve ideje pojavljuju, jer to i jeste način da se otklanjaju prepreke koje sprečavaju da se svi oni koji su činili ratne zločine izvedu pred sudove. Isto tako, to jeste jedan od načina da se – ono što mi kroz ovaj sporazum i radimo – ukinu granice za ratni zločin i da se svim tim ljudima, koji su možda i među nama, na neki način sudi.“, kaže Bruno Vekarić.

Dodatno pitanje, vezano za moguće formiranje regionalnog suda za ratne zločine, jeste da li su domaći sudovi i tužilaštva dovoljno osposobljeni za vođenje ovakvih procesa. Bruno Vekarić kaže da, što se Srbije tiče, dileme nema:

„Naše tužilaštvo i naša veća su, kao što znate, ocenjena na najbolji način u regionu. Pre svega mislim na ove takozvane specijalizovane institucije, dakle na Tužilaštvo za ratne zločine i Veće za ratne zločine, stoga mislim da je naš kredibilitet itekako veliki i mislim da na taj način upravo možemo da se ova priča s ratnim zločinima završi.“

* * * * *

Plemenita ideja, ali neostvariva – tako su hrvatski eksperti prokomentirali inicijativu o osnivanju regionalnog suda za ratne zločine.

Inicijativa za osnivanjem regionalnog suda za ratne zločine – ma koliko plemenita - nije ni politički, ni pravno realna – kaže za Radio Slobodna Evropa profesor međunarodnog kaznenog prava na zagrebačkom Sveučilištu Ivo Josipović:

„U političkom smislu većina država vjerojatno ne bi pristala – imajući svoja nacionalna pravosuđa – na takav sud koji bi se vjerojatno osnovao nekim međunarodnim ugovorom. Dakle, sa političklog aspekta bi to teško bilo prihvatljivo, a i pravno, jer osim međunarodnog ugovora vjerojatno bi trebalo mijenjati i nacionalne ustave, tako da mi se čini da ni pravno ni politički ta ideja nije osobito realna.“

I predsjednik nevladine organizacije Hrvatski pravni centar i odvjetnik sa haškim iskustvom Damir Mikuličić u izjavi za Radio Slobodna Evropa svjestan je problema da su mnogi osumnjičenici za ratne zločne nedostupni za suđenje jer ih državljanstvo zemlje u koju su pobjegli nakon zločina štiti od izručenja:

„Naravno, to je problem, ja to apsolutno shvaćam. Međutim, čini se da nije rješenje problema na način da se po toj formuli osnuje jedan sud po uzoru na haški sud koji bi onda imao neku nadnacionalnu vrijednost. Formalno-pravno gledajući, nikako ne bih mogao shvatiti situaciju da unutar jednog pravosudnog sustava - konkretno referiram na hrvatski - egsistira jedan sud koji bi bio izvan tog sustava, jer bi se rukovodio pravilima koja nisu pravila domicilnog kaznenog i procesnog prava. Dakle, tako nešto uopće ne vidim da bi formalno-pravno bilo moguće.“

Ako postoji politička volja za kažnjavanjem svih ratnih zločinaca, postojeći mehanizmi su dovoljni, kaže Mikuličić:

„Što fali jednoj dobroj suradnji tužiteljstava i sudova različitih država da se međusobno servisiraju raznim dokaznim materijalima – pod pretpostavkom da domicilna država želi ući u postupak protiv vlastitog državljana na svom teritoriju?! . Dakle, to je nešto što smatram da je pitanje političkog dogovora. Ali
kada se postigne jedan takav dogovor da se svi zločini i počinitelji moraju kazniti, bez obzira na nacionalnost i druge epitete, tada mislim ja je to u tehničkom smislu izvedivo kroz ovu suradnju.“

Kada se radi o kažnjavanju osoba koje su u jednoj državi nastaloj raspadom eks Jugpslavije počinile ratni zločin i sklonile se u drugu, treba primijeniti načelo aut dedere aut iudicare (ili izručiti ili suditi), kaže profesor Josipović:

„Dakle, ili izručiti, što nije moguće od strane država radi vlastitog ustava, ili 'iudicare', dakle suditi. Nacionalne države – Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija ako je bilo njenih državljana - morale bi suditi osumnjičenicima za ratne zločine. To bi pretpostavljalo volju da im se sudi, ali i spremnost Bosne i Hercegovine da prepusti dokaze. Mislim da – koliko imam informacije – tu nije uvijek bila najbolja suradnja, prema tome sada je jedina realna pozicija da se sudi u državama gdje se okrivljenici ili osumnjičenici nalaze, a da Bosna i Hercegovina da sve dokaze s kojima raspolaže.“

O prijedlogu za osnivanje regionalnog suda za ratne zločine očitovala se i hrvatska Vlada, ocjenom kako se radi o preuranjenoj inicijativi. „Zemlje u našem susjedstvu upravo na pitanju sudovanja i pravnog sustava imaju prigodu pokazati demokratski kapacitet i doseg što ga je Hrvatska već postigla. Svaka žrtva ima pravo na satisfakciju kroz osudu počinitelja, no o zajedničkom je sudu prerano govoriti“, kazao je glasnogovornik hrvatske Vlade Ratko Maček.

* * * * *

U prvim reakcijama u Podgorici upozoravaju na političku dimenziju inicijative o uspostavljanju regionalnog suda za ratne zločine čije bi sjedište bilo u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu.

Ideja o uspostavljanju regionalnog suda za ratne zločine u Crnoj Gori je novost. Prema rijiečima Pavla Radonjića, šefa kabineta predsjednika Vrhovnog suda, u komunikaciji sa međunarodnom zajednicom do sada se uglavnom govorilo o osposobljavanju domaćeg pravosuđa da preuzme procesuiranje onih slučajeva koji ne budu okončani do završetka rada Haškog suda:

„Na prvi pogled osnivanje regionalnog suda, kao nadnacionalnog suda, bi bilo dobro rješenje pod pretpostavkom ukidanja Haškog tribunala, to jest prestanka njegovog rada i smatram da bi bilo potrebno ozbiljno razmisliti o jednoj ovakvoj ideji. Međutim, treba istaći da ovo nije samo pravno, već i prije svega političko pitanje jer za formiranje takvog jednog suda potrebna je politička volja i odluka.“

Ideju o formiranju neke vrste «balkanskog suda», kao nasljednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju čije bi sjedište bilo u Zagrebu, Sarajevu ili Beogradu, inicirao je glavni tužitelj Bosne i Hercegovine Marinko Jurčević uz podršku Suda Bosne i Hercegovine. Prema tom prijedlogu, regionalni sud bi radio prema pravilima koja se sada primjenjuju u Hagu, a sudije bi bile iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije. Formiranjem suda, prema predstavnicima bosanskog pravosuđa, bilo bi omogućeno traganje za optuženima za ratne zločine koji ne budu dostupni Haškom sudu do zatvaranja. Regionalni sud bi, takođe, riješio i ključni problem procesuiranje osoba sa dvojnim državljanstvom jer bi novi sud imao nadnacionalni karakter. Problem - što poslije Haga? - definitivno treba riješiti, posebno zbog toga da politika nekažnjavanja ratnih zločina nakon svega ne bi bila pobjednik. Međutim, predsjednik crnogorskog Helsinškog komiteta Slobodan Franović nije siguran da je prijedlog o formiranju regionalnog suda za ratne zločine valjano rješenje:

„Jer da se osnuje jedan nadnacionalni sud regionalni i da se locira sjedište u nekoj od država koje su bile involvirane u sukobu mislimo da bi uzrokovalo veliku opstrukciju i da bi to bio zapravo jedan kanal kroz koji bi političari postigli ono što je sada vidljivo, a to je politika nekažnjivosti.“

U crnogorskom Helsinškom komitetu smatraju da bi umjesto toga trebalo potpisati međudržavne sporazume o saradnji, a slučajeve ratnih zločina koji preostanu preocesuirati u državama na čijoj su se teritoriji dogodili:

«U cijeloj stvari mi mislimo da je najpravičnije i najprihvatljivije da se suđenja događaju tamo gdje su se zločini dogodili. Potreban je sporazum među ovim državama uz učešće, mi smo predložili, Ujedinjenih nacija i Evropske unije kao garanta i njihovo aktivno učešće kako bi se riješili ti problemi koji nastaju u istraživanjima zločina, problemi sa svjedocima, problemi sa optuženima i potom predavanje u nadležnost pravosudjima, tih osoba, ako se ne nalaze na teritoriji država gdje su počinjeni zločini.»

Nekoliko dilema iznio je i Pavle Radonjić, šef kabineta predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore:

„S obzirom na činjenicu da je u pitanju regionalni sud, potrebno je uspostaviti saradnju između država u regionu, najprije oko same ideje formiranja jednog takvog suda, zatim oko sjedišta suda, izbora sudija, kao i zakonodavstva po kojem bi se sudilo. Smatram da bi jedino to i mogao biti problem jer ne znam da li i koliko ima političke volje za saradnjom između regionalnih država u tom pravcu, ali je sigurno ovo jedan pozitivan korak u procesuiranju ratnih zločina koji do ukidanja Haškog tribunala eventualno ne bi bili okončani.“

Komentar o inicijativi za formiranje regionalnog balkanskog suda za ratne zločine potražili smo i u kancelariji crnogorskog državnog tužioca Vesne Medenice, ali nijesmo uspjeli da ga dobijemo.
XS
SM
MD
LG