Dostupni linkovi

logo-print

Štediše i dalje traže novac od Slovenije


Mirna SADIKOVIC, Ivan KATAVIC

Mirna SADIKOVIĆ

Već šesnaest godina više stotina građana BiH koji su prije rata svoju deviznu štednju pohranjivali u Ljubljanskoj banci pokušavaju doći do svog novca. Bezuspješno. Riječ je o 185 miliona američkih dolara. Slovenija ne smatra to svojim problemom, a ni jedna dosadašnja bh. vlast nije bila spremna za hvatanje u koštac s ovim problemom. Članovi Udruženja za zaštitu starih deviznih štediša prilikom posjete slovenačke delegacije BiH odlučili su protestima iskazati svoje dugogodišnje nezadovoljstvo uništavajući pred zgradom Institucija BiH slovenačke proizvode.

„Janeze – lopove, Janeze - lopove , Janeze – lopove...“

„Zaista, petnaest godina - dosta je varanja, dosta je laži. Mi smo ovdje prevareni i poslije izbora.“

„Protestujem radi toga da se štednja vrati, s tim da naša vlada, naši političari na tome rade, ali oni ne rade ništa. Izgleda da su oni dobili svoju štednju!“



„Oni samo priznaju novac. Mi danas kažemo „stop kupovini slovenačke robe!“ i nadamo se da će u svijesti građana BiH upravo biti to, je li, da kupiti slovenačko znači izdati sebe, izdati svoju mladost, izdati svoju djecu, izdati svoju domovinu.“

Zvanični stav slovenačkih vladajućih struktura sve vrijeme bio je da je devizna štednja, u trenutku početka rata na ovim prostorima, bila pohranjena u Narodnoj banci bivše Jugoslavije u Beogradu i da oni nisu adresa za rješavanje njihovih problema. Taj stav ponovio je danas i Janez Janša, aktuelni predsjednik Vlade Slovenije. Na novinarsku napomenu da postoje dokumenti koji dokazuju da je slovenačka Vlada pred rat avionima Air Bosne novac iz sarajevske filijale otpremila u Ljubljanu, Janša je prokomentarisao:

„Devize su se u bivšoj Jugoslaviji pohranjivale u centralnoj Narodnoj banci u Beogradu, a u dinarskoj protuvrijednosti novac su držale nacionalne banke u republikama. Ta dinarska sredstva su se upotrijebila za kreditiranje preduzeća u BiH, dakle ne za kreditiranje preduzeća u Sloveniji, nego u BiH. A ukoliko postoje dokumenti koji dokazuju suprotno, trebalo bi ih dati na uvid ekspertima koji će lako utvrditi istinu.“

I Ale Lizalović, predsjednik udruženja prijeratnih štediša, potvrđuje postojanje dokumenata o otpremanju novca u Ljubljanu.

„Slovenci su odnijeli novac. Imamo kompletnu dokumentaciju koja je prenešena, od 1970. do kraja 1990. godine u novembru mjesecu. Prema tome, odnešen je novac u Ljubljanu i ne može se govoriti da nije tamo, kod njih.“

Štediše su kivne i na bh. vlasti koje, osim što prilikom svake posjete slovenačke delegacije obećaju formiranje ekspertnih timova, nisu bile spremne poduzeti ništa konkretno. Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

„Ono što smo se dogovorili jeste da se nađu ekspertski timovi da prouče taj problem i da se pokuša naći rješenje koje je u interesu građana koji traže svoja prava u skladu s Poveljom o ljudskim pravima čiji je potpisnik i Bosna i Hercegovina i Slovenija.“

Na novinarsko pitanje šta je sa ekspertima iz 2004. godine koji su se trebali sastati i dati preporuke za rješavanje ovog problema, Špirić je odgovorio da će ispitati postoji li izvještaj o njihovom radu.

U međuvremenu, stare devizne štediše koje su na knjižici Ljubljanske banke ostavile svu svoju zaradu od višegodišnjeg rada u Libiji, Iraku i drugim zemljama u kojima su bh građevinske firme radile prije rata, danas žive na rubu egzistencije:

„Zar ih nije stid da ova knjižica stoji kod mene, a ja treću godinu nemam struje, nemam plina!? A penzioner, invalid sam!“
XS
SM
MD
LG