Dostupni linkovi

logo-print

Tek prva stepenica dugog procesa


Sjeverna Koreja je 12. ovog mjeseca objavila da je spremna na ustupak i to samo četiri mjeseca nakon što se vrh države prilično ratoborno obratio međunarodnoj zajednici nakon izglasavanja Rezolucije u Vijeću sigurnosti UN pošto je Pjongjang početkom listopada prošle godine izveo nuklearni test. "Sjeverna Koreja želi mir, ali se ne plaši rata. Želimo dijalog no uvijek smo spremni na sukob", bila je poruka odaslana putem televizije.

Međunarodna zajednica je do dijaloga sa Sjevernom Korejom mukotrpno i sporo dolazila. Predstavnici šest zemlja su se sastajali, rastajali, bez značajnijeg napretka. Onda je prošlomjesečni krug razgovora u Berlinu dao naslutiti da bi moglo doći do pomaka. U Pekingu su razgovori dobili i određeniji sadržaj. Kineski predstavnik Wu Dawei:

"Rok za zatvaranje glavnog atomskog postrojenja - reaktora u Jongbjonu snage 5 MW i postrojenja za obogaćivanje plutonija je 60 dana. Dakako, dopušten je ulazak u Sjevernu Koreju inspektorima Međunarodne agencije za atomsku energiju koji bi trebali da potvrditi da je dogovoreno zaista učinjeno."

Sporazum je pozdravio i direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Muhamed el Baradei:

"Ovo je tek prva stepenica dugog procesa. Od Međunarodne agencije za atomsku energiju će se zatražiti da nadgleda zatvaranje nuklearnih postrojenja i mi ćemo biti vrlo sretni da to možemo učiniti."

Inspektori specijalizirane agencije UN-a će trebati potvrditi da li je u roku od iduća dva mjeseca Pjongjang zatvorio reaktor u Jongbjonu snage 5 MW i postrojenja za obogaćivanje plutonija. U zamjenu za napuštanje spornog nuklearnog programa, Sjeverna Koreja bi trebala dobiti milijun tona nafte ili humanitarnu pomoć u vrijednosti od oko 300 miljuna dolara. U prvoj fazi na sjever Korejskog polutoka će stići 50.000 tona, a ostatak tek pošto se prekinu nuklearne aktivnosti i ispune ostali uvjeti, medju kojima je kompletna prezentacija dokumentacije o količini postojećeg plutonija u zemlji.

Neki analitičari smatraju da je diplomatski sporazum korejskom vodstvu značajniji od same pomoći koja će stići u zemlju u kojoj zbog gladi umre godišnje tisuće ljudi. Naime, nakon što obećana pomoć stigne i nakon što se potroši, Sjeverna Koreja će i dalje ostati siromašna i izolirana zemlja. Izgledat će da se odrekla jedinog čime privlači pozornost svijeta, a to je nuklearni vojni program.

Xu Guangju, analitičar Kineskog udruženja za kontrolu oružja i razoružanje, smatra da konačni cilj Sjeverne Koreje nije nuklearno oružje, već da bude priznata kao faktor u svijetu i da ime čvrste sigurnosne i ekonomske veze sa SAD-om. Naime, sporazum od 12, veljače predviđa da SAD započnu proces uklanjanja Sjeverne Koreje sa liste država koje sponzoriraju terorizam. On predviđa i održavanje razgovora Pjongjanga i Washingtona i Tokija, oko normalizacije odnosa. No, bez čvrstih obećanja, Pjongjang bi mogao u tajnosti ipak sačuvati elemente svog nuklearnog programa, kaže Christian Čemiere iz britanskog instituta Janes:

"Mora postojati zdrava količina skepticizma prema ovom sporazumu. Gledajući povijest sporazuma sa Sjevernom Korejom, posebno činjenicu da ona posjeduje nuklearno oružje, pitanje je, da li postoji sigurna garancija da u jednom trenutku Pjongjang neće promijeniti mišljenje. Plašim se da je moguće da Sjeverna Koreja nastavi sa razvojem nuklearnog programa i unatoč potpisivanju sporazuma."

No, uza sve ograde, mnogi se nadaju da bi sporazum od 12 veljače mogao biti model kako razriješiti nuklearnu krizu između Irana i međunarodne zajednice. Američka državna tajnica Condoleezza Rice novinarima je u Washingtonu kazala:

"Zašto ovo ne bi bila poruka Iranu da je međunarodna zajednica sposobna postići određene rezultate, posebno kada države regije zajedno djeluju i kada zahvaljujući sposobnoj diplomaciji i odlučnosti, razgovori i urode plodom?"

Među najustrajnijim zagovaračima dijaloga oko spornog iranskog nuklearnog programa je i Muhamed El Baredi, direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju:

"Mislim da su Iranci još zainteresirani da se vrate pregovorima. Znam da je međunarodna zajednica, također, zainteresirana za nastavak pregovora sa Iranom. Pitanje je kako stvoriti uvjete za nastavak razgovora. Mislim da najprije treba odrediti teme pregovora, potom vrijeme i način u kojem Iran ostvaruje svoja prava koja moraju biti potpuno transparentna. Teheran mora surađivati s Agencijom, a poštovanje preuzetih obaveza svih strana mora biti cilj pregovora. To će voditi punoj normalizaciji odnosa između Irana i međunarodne zajednice na sigurnosnom, ekonomskom i političkom području."

Teheran je do sada pokazivao gotovo jednak stupanj tvrdoglavosti kao i Sjeverna Koreja kada je riječ o nuklearnom programu. Pitanje je da li je Iran spreman na sličan korak kao Pjonjgajng i da li bi mu nešto značio pljesak i odobravanja koje se čulo 12. veljače u Pekingu kada su predstavnici šest zemalja - dvije Koreje, Kine, Rusije, Japana i SAD dogovorili uvjete pod kojim će doći do sjeverno korejskog napuštanja nuklearnog programa.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG