Dostupni linkovi

logo-print

Moguć štrajk kulturnih djelatnika


„Ima već više od 20 godina da se prosvjeta i kultura bacaju u kut, kao da to nije važno i nije bitno. Tako se odnose prema nama, osim kada su neke predstave i kada se nešto izlaže, onda smo važni. Kada treba ljude platiti, onda nismo bitni.“

Profesor Marijan Maroja, viši je savjetnik u Državnom arhivu u Zadru, radi 22 godine i plaća mu je jedva 5800 kuna, oko 800 eura:

„Ali sam u malo boljoj poziciji, obzirom na zvanje jer moje kolege, sa isto staža, koji nisu viši arhivisti, koji su samo arhivisti, a tih je 90 posto, imaju 4500 kuna. U arhivu rade, ili profesori povijesti, ili profesori jezika. Njihove plaće su barem 100-200 kuna ispod republičkog prosjeka. Kažu da ima sedam posto visokoškolovanih Hrvata, a od njih, pet posto prima plaću ispod prosjeka.“

U Hrvatskom restauratorskom zavodu upravo je ovih dana dovršen golem posao na restauraciji jedne Tizianove slike, a ti isti ljudi, upozorava restaurator Anđelko Pedišić, za takav rad ne mogu dobiti ni prosječnu hrvatsku plaću:

„Kada se uzme prosjek plaća u Hrvatskom restauratorskom zavodu, onda je cijela ustanova ispod državnog prosjeka, s tim da je većina zaposlenih sa visokom stručnom spremom.“

Tajnica Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi, Ljubica Pilić, ističe da trenutno zaostaju i za plaćama prosvjetara, koje su se u Hrvatskoj uvijek smatrale najlošijima:

„Od arhivske struke, preko muzejske, do kazališne, dokazivali smo koliki su zaostatci i to sve skupa kada smo izračunali bi bilo 10 posto, za što smo rekli da ćemo biti zadovoljni, iako je računica pokazivala puno više.“

Državni tajnik, Jadran Antolović, priznaje kako nije sporno da plaće kulturnjacima zaostaju, te da su neravnomjerne i unutar samih kulturnih djelatnosti, no podsjeća na Granski sporazum, zaključen do 2009. godine, te da bi se novi pregovori mogli otvoriti jedino u slučaju da inflacija naraste na četiri posto, ili društveni bruto proizvod na šest:

„Kada bi sada ponovo pregovarali s kulturom oko ovog povećanja, onda bi trebalo ponovo pregovarati i sa zdravstvom i sa prosvjetom i sa svima.“

U državi siromaštva puno je siromašnih, ali i u tom siromaštvu ima jednakijih - parafrazira poznatu rečenicu profesor Maroja iz Zadarskog državnog arhiva:

„Mislim da smo mi sada u najgorem položaju. Ne znam kako je sa državnim službenicima i činovnicima, ali obzirom na školsku strukturu, kod nas su više od 50-60 posto zaposlenika visokoškolovani ljudi i oni ne mogu doći do plaće od republičkog prosjeka. Moja kolegica, koja je otišla ove godine u mirovinu, ima 1540 kuna mirovinu. To je jadno i žalosno.“

Rezignirano zaključuje da su u hrvatskom društvu apsolutno poremećene vrijednosti:

„Majstor, još nije ni ušao na vrata, a već je uzeo 300 ili 500 kuna i to smatrate normalnim. A kada treba jednog profesora platiti 100 kuna za sat, onda on puno traži.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG