Dostupni linkovi

logo-print

Strane investicije u državama regije


Srdan KUSOVAC (Enis ZEBIC, Gëzim BAXHAKU, Danijela DOMAZET, Nebojša BUGARINOVIC, Esad KRCIC)

* * * * *

Hrvatska je država regije koja je najdalje odmakla u evropskim integracijama. Ali, da li to znači i da je uznapredovala i u olakšicama u ulaganjima? Ono u šta stranci u Hrvatskoj nemilice ulažu su nekretnine, pogotovo na Jadranu. Šta je sa ostalim ulaganjima, u privredu? Šta je sa otvaranjem kompanija, odnosno takozvanim greenfield ulaganjima?

Sa 1. siječnjem, na snagu je nastupio novi zakon o poticanju ulaganja. Novi zakon je posebno usmjeren na poticanje proizvodnje, pa se više ne sufinancira svaku investiciju kao do sada, nego isključivo onu koja ide u proizvodnju, razvoj ili poslovnu podršku. Minimalno ulaganje za koje se može dobiti poticaj, snižava se na 300.000 eura. Po novom, osim novoosnovanih firmi, državne poticaje mogu dobiti i postojeće, a povećava se i poticaj za otvaranje novih radnih mjesta – od 1.500 do 3.000 eura po zaposlenom.

Zamjenica ravnatelja Agencije za promicanje izvoza i ulaganja Božica Lapić:

„Može se dobiti poticaj zavisno od toga kolika je stopa nezaposlenosti u pojedinoj županiji. U županijama gdje je veća stopa nezaposlenosti, kao što su recimo Vukovarska ili Srijemska županija gdje je stopa nezaposlenosti 34 posto, bit će i najveći poticaji za novozaposlene.“

U tom rasponu bi se kretali poticaji za otvaranje novih radnih mjesta u proizvodnji, a to bi se uvećalo za novo radno mjesto u strateškoj poslovnoj podršci za još 25 posto, odnosno za novo radno mjesto u razvoju za 50 posto. Što se tiče oslobađanja od poreza za ulaganje do milijun i po eura, uz obavezu otvaranja 10 radnih mjesta, porez na dobit umanjuje se za 50 posto. Za najmanje četiri milijuna eura, umanjuje se za 65 posto. A za ulaganje preko osam milijuna eura, uz otvaranje 75 novih radnih mjesta, porez na dobit ukida se na rok od 10 godina. Božica Lapić:

„Iznosi zavise od veličine ulaganja. Velike investicije – od preko 15 milijuna eura – imat će i najveće povlastice. Tome moramo dati i oslobađanje od poreza na 10 godina za ulaganje preko osam milijuna eura. Dakle, maksimalni iznos investicije oslobađa investitora uopće plaćanja poreza, znači porez je nula posto.“

Za velike investicije – od 15 milijuna eura naviše – država po novom zakonu daje bespovratnu novčanu potporu za izgradnju nove tvornice ili kupnju novih strojeva do visine od milijun eura. Također, kako je interes države da se investira u slabije razvijene dijelove Hrvatske, za velike projekte ulaganja, davat će se i do pola milijuna eura bespovratne pomoći za izgradnju potrebne infrastrukture. Osim toga, prigodom uvoza opreme koja čini investiciju, ne plaća se carina, osim za osobna vozila zapremine motora preko 1.500 kubika. Država plaća i stručno usavršavanje u firmi nastaloj temeljem nove investicije u visini od 35 do 80 posto troškova za usavršavanje, sve do pokrivanja putnih troškova instruktora i radnika koji se usavršavaju. Neke komparativne prednosti Hrvatske ne pišu u zakonu, a kod donošenja odluke da se investira upravo u Hrvatsku, možda su od presudne važnosti, kaže gospođa Lapić:

„Najveći adut su ljudi koje imamo na tržištu, koji su visoko kvalificirani, koji su prepoznati od međunarodnih tvrtki koje već posluju na tržištu Hrvatske kao inovativni, vrijedni i profesionalni. Ne možemo reći da smo zemlja jeftine radne snage, niti to želimo biti, ali smo zemlja koja ima profesionalne i kvalitetne ljude i to je zapravo naš najveći adut. Sljedeće čime se možemo pohvaliti, to je prometna infrastruktura. Možemo govoriti također o vrlo modernoj telekomunikacijskoj infrastrukturi. To je nešto što strani investitori vrlo cijene i vrednuju.“

U Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja svjesni su i problema s kojima se u Hrvatskoj može susresti strani investitor. Dugotrajnosti postupka dobivanja potrebnih dozvola i suglasnosti se nastoji stati na kraj novim servisom Hitro.hr, kojim posebna državna agencija u najkraćem mogućem roku dobavlja sve papire i suglasnosti potrebne za pokretanje posla. Također, da bi se skratila papirologija oko kupoprodaje i izgradnje poslovnih objekata, izvršena je digitalizacija zemljišnih knjiga i prostornih planova općina i županija, kao i poslovnih zona. Međutim, na jednoj razini problem još nije iskorijenjen, priznaje gospođa Lapić:

„Nema toliko pritužbi na državnoj razini, ali na lokalnoj razini još uvijek ima dosta birokracije i dosta je spor taj proces oko dobivanja pojedinih dozvola, priključaka plina, struje, pristupnih cesta… To čak nije ni lokalna samouprava, već su pojedina komunalna poduzeća ta koja otežavaju poslovanje investitorima. Taj proces kod nas još uvijek nije dovoljno brz kako bi trebao biti.“

Za kraj, malo statistike. Od 13,2 milijarde eura, koliko je u Hrvatsku ušlo preko stranih investicija, najviše je ušlo kupnjom financijskog sektora (3,3 milijarde eura) i telekomunikacija (1.5 milijarda). U 2006. godini najveći ulagač je bila Francuska, koja je uložila preko milijardu eura i time se svrstala na treće mjesto ulagača u Hrvatsku, nakon Njemačke i Austrije. Do sada su investicije pretežno bile u privatizaciju, banke, telekomunikacije, hotele i istraživanje i razvoj u velikim sustavima. Novac od toga, nažalost, nije išao u zapošljavanje i razvoj, nego u saniranje troškova rata i poraća, socijalu i dobrim dijelom preskupu državu. Sada se trendovi žele promijeniti od brownfield prema greenfield investicijama, dakle od kupnje postojećih objekata u procesu privatizacije prema izgradnji novih proizvodnih i razvojnih pogona disperziranih širom Hrvatske.

* * * * *

Crna Gora država je u kojoj su nakon sticanja nezavisnosti prošlog proleća berzanski indeksi ubrzo počeli da rastu. Situacija se tokom leta uglavnom stabilizovala, ali indeksi i dalje stalno rastu. Stranci, kao u Hrvatskoj, kupuju nekretnine, ali je sve prisutniji ruski kapital, što se događalo, doduše, i pre sticanja nezavisnosti.

Crna Gora već nekoliko godina bilježi konstantan rast stranih investicija, za razliku od prethodnog perioda, kada su se strana ulaganja odnosila uglavnom na privatizaciju postojećih preduzeća, u narednom periodu se očekuju znatno veće tzv. greenfield investicije.

Petar Ivanović, direktor Agencije za privlačenje stranih investicija, u izjavi za naš radio je rekao da je bord direktora agencije, u kojem su između ostalih i premijer sa nekoliko ministara, ali i predstavnici privatnog sektora, usvojio strategiju i operativni plan za privlačenje stranih investicija za 2007. godinu:

„Ono što ćemo mi uraditi, to je da ćemo još više povećati svoje prisustvo na različitim prezentacijama van Crne Gore (podsjetiću da smo samo prošle godine imali 52 prezentacije). Zatim ćemo se fokusirati se na privlačenje investitora u neke nove sektore koji do sada nisu bili toliko promovisani kao mogućnost iza investiranje u Crnu Goru, poput telekomunikacionog sektora. Nastavićemo dalje sa pogodnostima za strane investitore u smislu poboljšanja ukupnog ambijenta, poput smanjivanja poreza, pojednostavljivanja procedura i tako dalje; ti rezultati su se pokazali kao veoma efikasni u dosadašnjem dijelu. I na kraju, četvrta komponenta je dalje poboljšanje imidža Crne Gore, koji je, kako mogu i sam iz medija da primijetim, već počeo da se mijenja od kraja 2005. godine naovamo.“

Zoran Vukčević, direktor Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća, smatra da je prije svega neophodno stvoriti pravi ambijent za biznis, te da je u tom smislu najvažnije nastaviti tekuće reforme koje su usmjerene ka eliminisanju biznis-barijera:

„Isto kao što je proces registracije preduzeća sveden na tri odnosno četri dana, takođe je važno izdavanje dozvola za tih tri, četiri do sedam dana. I da to sve bude organizovano po sistemu jednog šaltera – da ljudi na jednom mjestu dobivaju sve neophodne papire koji su im potrebni za otpočinjanje biznisa. Mislim da je to put koji će Crnu Goru učiniti još atraktivnijom kada je u pitanju naravno i domaći biznis, ali prije svega biznis iz inostranstva.“

O pozitivnom trendu u vezi direktnih stranih investicija govore podaci. U 2004. godini, one su iznosile 111 miliona eura. Već naredne 2005. godine, obim stranih ulaganja je bio preko 380 miliona eura, da bi prethodne 2006. godine bilo prebačeno preko pola milijarde. Za tekuću 2007. godinu, prema riječima Petra Ivanovića, Direktora Agencije za privlačenje stranih investicija, postavljen je ambiciozan plan od 650 miliona eura:

„Ja sam potpuno siguran da će se taj plan realizovati, jer mi sada u ovom momentu imamo višestruko veći iznos od planiranog u najavi – u konkretnim pismima interesovanja koje su kompanije dostavile Agenciji Crne Gore za promociju stranih investicija. Ono što mi treba da razumijemo i o čemu moramo povesti računa, to je da ne možemo dugo donositi odluke, već moramo brže odlučivati, moramo brže krenuti u susret investitorima, posebno onim strateškim iz oblasti kao što su infrastruktura, energetika i tako dalje, koji u ovom momentu imamo iskazan jasan interes za Crnu Goru, jer oni neće dugo čekati. To su firme koje ostvaruju prihod veći od društvenog produkta Crne Gore.“

Inače, među najvećim investitorima u Crnoj Gori su, pored singapurskog Aman Resorts koji je dugoročno zakupio hotelski kompleks „Sveti Stefan“, grčki Hellenic Petroleum, francuska Societe General i austrijska Hypo Alpe-Adria Banka, japanski Daido Metal, telekomunikacioni operateri – norveški Telenor i Magyar- odnosno Deutsche Telecom, belgijska pivska industrija Interbrew i među hotelijerima britanski Beppler & Jacobson i slovenački Hit.

* * * * *

Sa četiri milijarde evra direktnih stranih investicija u prošloj godini, Srbija je postala regionalni lider u privlačenju stranog kapitala, ali oni koji su bolje upoznati sa situacijom kao manu ističu relativno mali udeo greenfield investicija u tom broju. Naši sagovornici su ubeđeni da će uklanjanjem poslednjih političkih prepreka i startovanjem CEFTA-e upliv stranog kapitala u Srbiji biti još izraženiji:

Ključna stvar za privlačenje investicija u Srbiju jeste brzi proces evrointegracija, kaže Aleksandar Vlahović, ministar privrede u vladama Zorana Đinđića i Zorana Živkovića, uz čije ime je vezan aktuelni model privatizacije i dovođenje u Srbiju takvih kompanija kakve su US Steal, Henkel, Phillip Morris, Ball Packiging, La Farge ili Michelin, već u prve tri postmiloševićevske godine:

„Za Srbiju je jako važno da se proces pregovaranja o Sporazumu o stabilizaciji i asocijaciji što pre nastavi, jer tek potpisom tog sporazuma i kada Srbija dobije status zemlje kandidata, u potpunosti se oslobađa političkih rizika koji dominantno utiču na opredeljenje investitora da ulažu u jednu ili pak u drugu zemlju. U svakom slučaju, ono što je potrebno uraditi unutra, to je jačanje institucija, pre svega institucija koje se odnose na nezavisnu regulaciju, jer danas je jako važno imati taj takozvani četvrti stub vlasti, koji može u punom smislu potpuno nezavisno od izvršne vlasti da reguliše ključne ekonomske tokove. To je svakako polje na kojem Srbija nije uradila puno i na kome će morati da se koncentriše aktivnost buduće vlade. Eliminacija bilo kakvih mesta diskrecionog odlučivanja takođe jeste jedan od preduslova za eliminisanje korupcije koja je i dalje vrlo visoko prisutna u Srbiji i koja na neki način predstavlja prepreku za ulaganje. Moram da kažem da je Srbija, i pored svih tih nedostataka, od 2000. godine prešla jedan jako dug i delimično uspešan put. Dakle, napravljen je jedan snažan pomak, ne samo na planu evropskih integracija, već i na planu izgradnje unutrašnjih institucija. Međutim, jako puno posla je još ostalo pred nama, koji treba da se uradi u ovom periodu, do konačnog završetka ekonomske tranzicije.“

Da su brzo formiranje nove vlade i razrešenje kosovskog pitanja poslednje krupne prepreke skoku stranih ulaganja u srpsku privredu smatra Slobodan Vučićević, jedan od vodećih domaćih privrednika i prvi čovek za istočni deo regiona koncerna koji čine njegov Grand prom sa slovenačkom Drogom i Kolinskom:

„Po mom mišljenju, strana ulaganja će u relativno kratkom vremenu značajno porasti u zemljama koje su nedavno potpisale Sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA). Međutim, od svih zemalja CEFTA-e, ja očekujem da će Srbija da privuče najviše stranih investicija jer je Srbija i najatraktivnija, što zbog položaja, a što zbog trendova, što zbog same veličine. Ne zaboravim oda Srbija ipak ima tržište od osam do deset miliona konzumenata.“

U Srbiju je 2006. godine pristiglo rekordnih četiri milijarde evra direktnih stranih investicija, ali od te sume tek pola milijarde predstavljaju greenfield investicije, među kojima se izdvaja nova fabrika slovenačke kompanije Gorenje koja je jesenas otvorena u Valjevu, dok se kao ekonomski biser najavljuje buduća najveća evropska fabrika bioetanola, vredna blizu 700 miliona evra, koju u Zrenjaninu, uz pomoć američkog kapitala, gradi konzorcijum osam mađarskih kompanija. Greenfield investicije od minimalno dve milijarde evra godišnje za Aleksandra Vlahovića su ključni faktor na kome će se bazirati konkurentnost srpske privrede:

„Samo na taj način, i sa razvojem malih i srednjih preduzeća, mi možemo doći do novih radnih mesta. Samim tim možemo smanjiti vrlo visok stepen nezaposlenosti. Greenfield investicije su važne jer jačanjem konkurencije mi faktički peglamo naš izrazito negativan spoljnotrgovinski bilans i platni bilans. Jer, osim privatizacije NIS-a i EPS-a, neće više biti velikih privatizacija. Prema tome, greenfield investicije su važne, i u neposredno kratkom roku, zbog ravnoteže u platnom bilansu. Upešnost jedne vlade će se meriti upravo nivoom greenfield investicija. A greenfield investicije sigurno neće postići taj nivo ukoliko nema evropskih integracija, ukoliko nema jačanja unutrašnjih institucija.“

Aleksandar Vlahović ulogu države i lokalne samopurave ne vidi u arbitriranju gde će se i šta ulagati, već pre svega u stvaranju institucionalnih i infrastrukturnih uslova za nove investicije. Ipak, on nema sumnje koja stvar je ključna:

„Preduslov svih preduslova je da imate jaku i stabilnu vladu, koja će nastaviti reformski proces u Srbiji. Dakle, ova trenutna politička situacija nikako ne pogoduje stvaranju jedne atraktivne investicione destinacije. Što se perspektive tiče, ukoliko se postigne ta potrebna politička stabilnost i ukoliko se postigne politički konsenzus, ja sam siguran da Srbija ima veliku šansu da bude stožer ili pokretač rasta i razvoja ovog regiona ili hajmo da govorimo o zemljama CEFTA-e. Zbog toga što je Srbija, prvo, najveće tržište, samim tim i najatraktivnije. Zatim što Srbija imam izuzetno jak i razvijen privatni sektor. I zbog toga što Srbija ima drugih komparativnih prednosti u odnosu na susedne zemlje. Prema tome, čini mi se da u ovom trenutku ključ za uspešan ekonomski razvoj leži pre svega u političarima, koji moraju da shvate koji nivo odgovornosti snose u ovom trenutku koji je jako značajan za Srbiju. Od odluka koje će se u narednom periodu doneti zavisi i brzina rasta životnog standarda naših građana.“

U Srbiji postoje problemi u pravnoj regulativi i sa infrastrukturom, ali su oni rešivi u dogledno vreme, ubeđen je direktor Grand proma Slobodan Vučićević:

„Ne verujem da će to da bude veliki problem. To je problem samo investicija, posebnih investicija u infrastrukturu. A kad je pravna regulativa u pitanju, mislim da tu treba primeniti ono što već funkcioniše i deluje u Evropi. Praktično, dosta stvari treba ,prepisati‘ i do će da bude na dobrobit i domaćih i stranih investitora.“

Poslednjih meseci smo imali priliku da čujemo dva zanimljiva plana što se tiče Dunava. Vi sa jedne strane planirate jedan ambiciozan rekreativno-sportski centar na Srebrnom jezeru. S druge strane vidimo da gospodin Drakulić stvara najveću flotu barži na toj centralnoevropskoj reci. Da li mislite da je i to neki od dokaza da će ovde pristizati sve više novca?

„Mislim da su oba projekta koja ste pomenuli logična. Pre svega, turizam u Srbiji će da se razvija. Srbija nema more, ali ima Dunav. Dunav protiče kroz Srbiju sa 25 posto svog toka. Najlepši deo Dunava je upravo u Srbiji. Verujem da je i Evropa shvatila da će razvoj turizma da bude veoma aktuelan baš na Dunavu u sledećih nekoliko godina. Što se tiče projekta gospodina Drakulića, ja to podržavam. Verujem da će Dunav opet da zaživi. Prevoz vodenim putem je, ipak, najjeftiniji, najekonomičniji i najekološkiji.“

* * * * *

U Bosni i Hercegovini je različita situacija kada je reč o stranim ulaganjima, zavisno o kojem je entitetu reč. U Republiku Srpsku je prošle godine uloženo oko 3.5 milijarde KM, upola toliko evra otprilike stranih investicija. Sa druge strane u Federaciji BiH je opšti ekonomski razvoj za praktično već neko vreme zaustavljen. Razgovarali smo o stranim investicijama u Bosni i Hercegovini sa Jasnom Krivošić-Prpić, zamenicom direktora Agencije za unapređenje stranih investicija u BiH:

KRIVOŠIĆ-PRPIĆ: U zadnjoj, 2006. godini imamo rekordan priliv investicija – milijardu i sto eura. U to je uračunat i prihod od Telekoma Srpske. Znači, to je godina u kojoj je jedan od bh. entiteta vrlo energično kreće u privatizaciju, tako da se vide pomaci. Sve to zavisi od poslovne klime, privatizacijskih procesa i ostalih događanja u zemlji.

RSE: Kad se govori o stranim investicijama koje se bilježe u posljednje vrijeme, što biste mogli izdvojiti? I da li biste mogli možda povući neku paralelu kada je riječ o Republici Srpskoj i kada je riječ o Federaciji BiH?

KRIVOŠIĆ-PRPIĆ: Javnost uglavnom zna šta je učinila Republika Srpska prošle godine. Mi u Agenciji smo sretni da neko energično poduzima mjere. Nadamo se da će ti novci biti uloženi u razvoj proizvodnje ili nekih proizvodnih djelatnosti. Uglavnom, u BiH je trend da se ulaže u proizvodnju, bankarstvo, trgovinu, transport, usluge, turizam. U svijetu je tendencija da se ulaže u usluge. Mi moramo pratiti te trendove. Analiziramo i svjetske trendove i trendove zemalja u okruženju. Problem BiH je i njen imidž, kao i imidž cijele regije, jer većina investitora nas gleda kao jedinstven prostor – kao Jugoistočnu Evropu ili Zapadni Balkan. Krenulo se u kampanju promjene imidža, kako u BiH tako i u cijeloj regiji, i mislim da će to doprinijeti kompetitivnosti cijele regije i time direktno uticati na priliv stranog kapitala.

RSE: Ko su najveći strani investitori u BiH?

KRIVOŠIĆ-PRPIĆ: Iz godine u godinu se oni mijenjaju, ali su uglavnom u vrhu zemlje iz našeg okruženja. To su Austrija, Hrvatska, Holandija, Italija, Slovenija, Danska. To ovisi od konkretnog projekta, konkretne privatizacije ili ulaganja, ali su to uglavnom zemlje iz okruženja, što nam govori da se u našim analizama upravo njima treba posvetiti još veća pažnja. A s druge strane da se trebamo približiti i nekim drugim, novim tržištima. Ukoliko poslovno okruženje bude brže reagiralo na promjene koje dolaze izvana, mislim da ćemo moći donekle dostići zemlje u okruženju.

RSE: Koji su najčešći problemi s kojima se suočavaju strani investitori koji žele ulagati u BiH, odnosno što su najčešće zamjerke koje vi možete čuti?

KRIVOŠIĆ-PRPIĆ: Udruženje stranih investitora upravo radi tzv. Bijelu knjigu, gdje pokušavaju, u pismenoj formi, da okupe sve te probleme. Uz pomoć FIPA-e kao medijatora bi trebala da nastane jedna stalna interakcija između investitora i institucija. Znači da institucije zaista brže reagiraju. Zakoni nisu toliko loši, u većini slučajeva su čak i harmonizirani, međutim problem je u njihovoj implementaciji. U BiH se često odlučuje na kantonalnom nivou, lokalnom nivou i to sve skupa usložnjava registraciju. Dok, recimo, kod zemalja u okruženju imamo pojednostavljivanje tih procedura – u Hrvatskoj imamo Hitro.hr, u Republici Srpskoj sad pokušavaju da uvedu projekat „Goljotina“, u Srbiji takođe uvode nove procedure oko registracije i daju velike podsticaje za strane investitore. Tako da će BiH, faktički, vrlo brzo postati nekonkurentna među zemljama u okruženju, ukoliko vrlo brzo ne reagira i ne ponudi paket mjera poticajnih za investitore.

* * * * *

I konačno Kosovo. Nedefinisan status najveća je prepreka ulasku stranih investicija na Kosovo.

Iako je Kosovo dosta učinilo na stvaranju zakonske infrastrukture u financijskim odnosima sa inostranstvom i obezbedilo olakšice za investiranje, nerešeni status je i dalje najveća prepreka da se strani investitori odluče da investiraju u entitet čiji budući politički status još uvek nije jasno i nedvosmisleno utvrđen.

Domaći ekonomski stručnjaci smatraju da će nakon utvrđivanja statusa biti mnogo lakše obezbediti pristup međunarodnim financijskim i monetarnim organizacijama.

Visoki savetnik predsednika Kosova za ekonomska pitanja Isa Mustafa kaže da samo nakon utvrđivanja statusa, Kosovo može da obezbedi nove kvalitetne izvore investicija, pre svega stranih, za koje kosovska
privreda i društvo uopšte ima izuzetne potrebe.

„Mi se nadamo kvalitetnije pristupu ovim izvorima. Kosovo će nakon toga moći da učini sigurnije korake za održivi ekonomski razvoj i u rešavanju akutnih problema koji opterećuju privredu na Kosovu.“

Rešenje statusa će sa ekonomskog aspekta pojasniti poziciju Kosova u međunarondim financijskim i drugim odnosima, kaže predsednik Privredne komore Kosova Besim Bećaj:

„Paket Ahtisarija Kosovo sa ekonomskog stanovišta tretira kao nezavisnu državu, koja ima svoj subjektivitet i pravo saradnje sa svim zemljama i međunarodnim institucijama, kako bi se obezbedio ekonomski razvoj.“

U tom pravcu, prema njegovim rečima, vlada i institucije Kosova treba da budu pripremljene i da imaju konkretne projekte.

Jedan deo paketa rešenja statusa koji je pripremio posrednik u razgovorima, bivši finski predsednik Martti Ahtisaari odnosi se i na ekonomske odnose, odnosno međusobne obaveze između Prištine i Beograda na tom planu.

Isa Mustafa, koji je bio član kosovske delegacije u razgovorima u Beču, ističe kako je kosovska strana spremna da prihvati i isplaćuje dugove koji joj pripadaju, ali da neće prihvatiti dugove koji su nastali u periodu 1990-1999. godina, u vremenu kada Kosovo, kako kaže, nije vladalo svojim privrednim resursima:

Ovi odnosi i ozbiljnost pristupa obavezama koje kosovska strana ima, prema rečima naših sagovornika su preduslov poverenja stranih investitora na Kosovu:

„Naše institucije treba da su veoma ozbiljne prema ovim subvencijama, jer će se od Kosova zahtevati da izvrši obaveze prema međunarodnim financijskim institucijama i na osnovu toga ceniti naša ozbiljnost i u procesu investicija“, kaže Bećaj.
XS
SM
MD
LG