Dostupni linkovi

logo-print

Batina kao opravdano odgojno sredstvo?


„Naši stari kažu da je batina iz raja izašla. Smatram da djecu ne treba tući, ali je ipak učinkovitije kada malo dobiju po guzi, nego kada se puno razgovara sa njima. Možda ih batinom treba samo malo uplašiti, ali tući da ih se udara, zaista ne.“

Za razliku od ove mame, koja nam je otkrila jedino da je visokoobrazovana i da ima dvije desetogodišnje blizanke, mnogi roditelji u Hrvatskoj nemaju dilema i vjeruju kako je batina opravdano odgojno sredstvo - barem tako pokazuje najnovije UNICEF-ovo istraživanje provedeno na području cijele Hrvatske. Predstojnica Ureda, Tanja Radočaj:

„Rekla bih da je istraživanje potvrdilo ono što većina nas zna, a to je da još uvijek jako veliki broj ljudi vjeruje da je batina iz raja izašla, da posežu za tjelesnim kažnjavanjem djece kada su nemoćni i kada ne znaju kako na drugi način odgajati dijete.“

Istraživanje je provedeno u sklopu UNICEF-ova programa „prve tri su najvažnije“, u odgoju djeteta, a pokazuje da će svaka druga osoba u Hrvatskoj udariti dijete ako istrči na ulicu, popne se na prozor, ili na drugi način ugrozi svoj život, što ugledna psihologinja, doktorica Gordana Buljan Flander, smatra apsolutno neprimjerenim:

„Batine su jedna od često upotrebljavanih metoda odgoja, i ne samo u Hrvatskoj. Znam za slična istraživanja i u Americi. Bez obzira koliko se radi na prevenciji takvog ponašanja, bez obzira koliko se roditelji educiraju da batine ne mogu biti nešto što će djecu naučiti razlikovati pogrešno od ispravnog. Batine samo pokažu što je pogrešno, a ne pokažu što je ispravno. Batine uče djecu strahu. Dijete se boji, pa možda i neće učiniti to zbog čega je momentalno dobilo batine, ali ga neće naučiti onome što treba učiniti. Batine uče djecu osveti.“

Iako treba razlikovati zlostavljanje djece od povremenih „odgojnih batina“, doktorica Flander upozorava na štetne posljedice bilo kakvog nasilja nad djecom:

„Kada god vidite veliki naslov u novinama da je sin ubio oca ili majku, ako malo dalje pratite što se događa, obično se to događa u obiteljima u kojima su djeca doživljavala batine i živjela sa željom za osvetom. Istraživanja pokazuju da je veliki postotak ljudi koji su u zatvoru zapravo djeca koja su naučila da se nasiljem trebaju rješavati problemi.“

Zamjenica hrvatske pravobraniteljice za djecu, Lora Vidović, dodaje kako je Hrvatska još uvijek tradicionalno društvo, što potkrjepljuje i činjenicom da u pravobraniteljstvu nisu dosad zaprimili nijednu prijavu zbog, recimo, lakšeg „roditeljskog batinanja djece“:

„Nije u javnoj svijesti da je to neprihvatljivo. Ljudi to ne znaju. Neki kažu da ga je tata tukao pa je dobro ispao. Tjelesno kažnjavanje šalje poruku da je nasilje u redu i da je ponekada opravdano. Naprosto nam je to prihvatljivo. Ljudi nemaju naviku prijaviti da susjed tuče svoje dijete, bez obzira da li je to jedan udarac po guzi ili po licu. To je nasilje. To vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Ne vidim zašto bi dostojanstvo djeteta bilo manje važno od dostojanstva odrasle osobe. Ako smatramo da je neprihvatljivo udariti ženu, zašto bi bilo prihvatljivo udariti dijete?“

Mama blizanki sa početka priče:

„Treba naći načina i energije za sve ono što nama zapravo danas fali, ali je to teško uz današnji tempo života i probleme. Mnogi roditelji vjerojatno radije posegnu za udarcem.“

Zamjenica pravobraniteljice za djecu, Lora Vidović:

„Kod nas je to čak i zakonom zabranjeno. To je ono što se zaboravlja, ili ne zna. Kazna za člana obitelji, za roditelja, koji udari dijete je od 1000 kuna do 7000 kuna, pa čak i kazna zatvora. Hrvatska se legislativno opredijelila za to, ali provedba nam ne štima.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG