Dostupni linkovi

logo-print

Rekorderi u protestima


«Lopovi, izlazite lopovi, izlazite lopovi...»

Tako su radnici preduzeća «Krivaja» iz Zavidovića dva puta pred zgradom federalne Vlade u posljednjih deset dana tražili svoja prava. Plate ne primaju skoro šesnaest mjeseci, a od tog novca treba da živi preko 15 hiljada članova njihovih porodica. Radnik «Krivaje» Mirsad Sadiković nakon 37 godina radnog staža da bi prehranio svoju porodicu prinuđen je svoja prava tražiti na ulici:

«Živim kako znam i umijem. Ja bih ga volio vidjeti. Bilo mi je isključilo struju, vodu, telefon, sve je to poisključivalo. Nema odakle. I kraj prodavnice kad naiđem, zaključa je. Čitava ’Krivaja’ je komplet na kreditima kod trgovaca. Samo tako živimo. I kad dođeš, primiš platu i platiš trgovcu, samo okreni list pa ponovo. E tako sam živio.»

Apsolutni rekorderi u protestima su bosanskohercegovački poljoprivrednici. U šatorskom naselju pred zgradom zajedničkih institucija u Sarajevu skoro su 600 dana. Nijedan od njihovih zahtjeva, a osnovni je formiranje ministarstva poljoprivrede na državnom nivou, do danas nije ispunjen. Od novoizabrane vlasti očekuju više, kaže predsjednik udruženja Ranko Bakić:

«Prethodna vlast nije htjela da razgovara s poljoprivrednim proizvođačima, a gospodin Špirić koji je sada predsjedavajući Vijeća ministara uvijek je govorio:’Evo ne možemo da vam pomognemo u Parlamentu radi veoma krutog stava gospodina Terzića.’ Sad je on predsjedavajući Vijeća ministara, sad više nema gospodina Terzića da koči, pa neka on onda završi one poslove koje je obećao.»

Možda je najvjernija slika bosanske svakodnevnice red penzionera i socijalno ugroženih koji svakog mjeseca ispred šatorskog naselja čekaju da im poljoprivrednici podjele nekoliko litara mlijeka, koju kilu jabuka ili dvije tri paštete. I tako mala pomoć za njih je, kažu, ogromna:



«Eto imam 140 KM penzije. I lijekovi su mi tudi, da platim komunalije i stan i sve. Sine, eto ako šta bidne da nam daju.»

Radničke i građanske proteste skoro uvjek podržava i pokret DOSTA. Predstavnik ovog pokreta Demir Mahmutčehajić tvrdi da jedino masovni protesti svih nezadovoljnih mogu dovesti do promjena. Radnici su, smatra on, razjedinjeni, a nemaju pravu podršku bh. sindikata:

«Tu je problem među sindikalnim vodstvom koje jednostavno djeluje kao produžena ruka ove lopovsko - mafijaške garniture. Ne radi se ništa na tome da se organizuje generalni štrajk. Mora doći do generalnog štrajka. Mora doći do rušenja vlade, mora doći do toga da se utjera strah u kosti ovim lopovima, jer se inače drugačije neće promijeniti. Mi smo tu da pružimo podršku i da na bilo koji način učestvujemo u bilo kojoj akciji borbe za ljudska prava.»

Ne štrajkuje se samo u Sarajevu. U Goraždu su pred zgradom kantonalne Vlade protestvovali policajci iz Bosanskopodrinjskog kantona, a u učionicama svih škola u tom kantonu jednosatni štrajk upozorenja imali su nastavnici. Emsud Hamdžić, dugogodišnji policajac iz Goražda, od rata do danas ispratio je više od 140 mladih kolega koji su zbog većih plata otišli u druge gradove:

«Mladi policajci u BPK-a su decidno stoposto na odlasku. Znači, već su na odlasku. Nije tu u pitanju odlazak, oni već idu.»

I prosvjetni radnici u Goraždu nezadovoljni su svojim primanjima. Zamjenik predsjednika Sindikata osnovnog obrazovanja Bosanskopodrinjskog kantona Hasib Mašnić:

«Došli smo do dna odakle se dalje ne može i zato smo se odlučili da se sindikalno organizujemo i uključimo u aktivnosti kako bismo poboljšali svoj položaj.»

Prema procjenama Državne agencije za statistiku, više od pola miliona ljudi u BiH živi ispod granice siromaštva. To prema međunarodnim standardima znači da ovi ljudi nemaju osnovne preduslove za normalan život, ishranu, školovanje i zdravstvenu zaštitu.
  • 16x9 Image

    Marija Arnautović

    U novinarstvu od 1998, a od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE i urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

XS
SM
MD
LG