Dostupni linkovi

Osoba sa invaliditetom izabrana u Skupštinu


„Kada čovek ne može da izađe iz kuće, on ne može da doživi nijedan drugi sadržaj ili da učestvuje u javnom životu.“

Problemi osoba sa invaliditetom su mnogostruki. Od teškom pristupa gradskom prevozu i važnim institucijama do zaposlenja:

„Poslodavci su bili spremni i da plate kaznu samo da ne zaposle osobe sa invaliditetom.“

U mraku predrasuda i diskriminacije, ipak se pojavilo svetlo. Po prvi put u savremenoj političkoj istoriji Srbije, u poslaničkoj klupi sedeće osoba sa invaliditetom. Jasmina Rajković iz G17 plus je 20 godina korisnik invalidski kolica. Ona kaže da je ovaj pionirski korak izuzetno velik:

„Prepoznavanje prava osoba sa invaliditetom i stvaranjem boljih uslova za naš dostojansveniji život, samo sada na jednom novom nivou i pretpostavljam sa nekom, malo većom mogućnošću da utiču na donošenje odluka.“

Prvi korak je napravljen, ali korak za osobe sa invaliditetom predstavlja pre svega stvaranje uslova za njihov normalan život. Gde se tu nalazi Srbija, pitamo Gorjanu Gordić, iz Centra za samostalni život invalida:

„Tamo gde mogu osobe sa invaliditetom, pogotovo osobe u kolicima, da pristupe, Čačak je najdalje odmakao – skoro ceo Čačak je pristupačan. Nasuprot Čačku gde su i staru gradnju učinili pristupačnom sa invaliditetom, imamo primer Novog Beograda gde se zidaju nove zgrade koje nisu pristupačne za osobe sa invaliditetom, odnosno da kažemo da su delimično pristupačne, iako je 2003. godine donet Zakon o urbanizmu po kojem bi sve zgrade od javnog značaja morale da budu pristupačne za osobe sa invaliditetom.“

Predsednica Udruženja studenata sa hendikepom iz Niša, Jasmina Barać, govori o tome koliko je malo potrebno da ovi ljudi budu srećni u novom prostoru u centru grada:

„Najveći problem je tih pet stepenika. Mi smo slali dopise ,Građevinaru‘ da se napravi rampa preko ovih pet stepenika, međutim i dalje čekamo.“

Primer je mnogo. A da se o ljudima s invaliditetom nije razmišljalo na pravi način, govori i slučaj republičkog parlamenta koji, po rečima Jasmine Jakovljević, pomoćnika sekretara Narodne skupštine, nije spremno dočekao prvu poslanicu sa invaliditetom:

„Jesmo, zatečeni smo, ali ne samo ovom situacijom, već i od ranije. Znate da je nedavno usvojen i Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom. Od donošenja tog zakona do njegove implementacije smo zatečeni. Shvatamo da jednostavno u oba objekta imamo određene probleme koji su vrlo teško premostivi. Ali, u svakom slučaju, radi se na tome i nastojaćemo to da rešimo. Mi smo razgovarali i sa gospođom Rajković, koja postaje poslanik, to je sada već potpuno izvesno, i zamolili je da radi zajedno s nama u tom jednom timu. Znači, prosto treba da budu prepoznate sve te potrebe invalida.“

U parlamentarnom životu Evrope to nije ništa novo. Zapravo, u mnogim zemljama postoji tradicija, počev od Švedske gde je osoba sa oštećenim vidom bila izvestilac UN-a, do Velike Britanije gde su osobe sa invaliditetom obavljale visoke državne funkcije. Što se Srbije tiče, prvi korak je, ipak, napravljen.
XS
SM
MD
LG