Prije godinu dana članovi vehabijske zajednice iz Gornje Maoče, bliže Brčkom nego Srebreniku gdje administrativno pripada, zatražili su od Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona da se u područnoj školi u tom selu organizuje nastava, jer je maloj djeci teško putovati do one u Donjoj Maoči, udaljenoj 6 kilometara. Inspektori su potom utvrdili da škola za to nema uslova. Vehabije su ispisale svoju djecu i organizovale privatnu školu, i to po jordanskom programu, objašnjava član zajednice Mersed Čekić:
„Ima predmete isto kao i bosanska škola, samo što je na arapskom jeziku. Ali mi smo djecu dopunski učili bosanski jezik. A tražili smo bosansku školu da nam organizuju, nisu htjeli. I tada kad su bili, bilo je prepirke puno sa njima - ti iz kantona.“
Vehabije se žale da ih vlasti ignorišu i da je ono što rade tek zamazivanje očiju. Zahtijevaju školu po njihovim pogledima na svijet, pozivajući se na principe zapadne demokratije, jer, kako kažu, ako može postojati katolička škola, što oni ne bi mogli imati svoju. Tako govori jedan od vehabija koji se nije želio predstaviti, ali dodaje da je iz Zvornika:
„U Zvorniku slika svetog Save stoji gore okačena u svakom razredu u školi. Zbog čega je to sada, taj slučaj? Ko je sveti Savo za ono bošnjačko dijete? Ili ko je za srpsko dijete? Jer ako kažemo već da je bosanska škola, šta je ta bosanska škola? Je li to muslimanska škola? Nije. A oni je neće. Hoće oni srpsku, oni hoće hrvatsku.“
Ovaj sagovornik kaže kako bi zapuštenu školsku zgradu, koju su oni već bili uredili i nakon reakcija napustili, vlasti trebale adaptirati i organizovati školsku nastavu, ali poštujući pri tome njihovo dostojanstvo:
„Ako nas smatraju ljudima. Ako nas smatraju vanzemaljcima, onda ja ne znam stvarno... Ako mi ličimo na vanzemaljce, razumijete. Ali to zaista nema smisla. Pet godina se pustilo da to propada dole i ostavljeno je na milost i nemilost i vjetru i kiši i vremenskim uvjetima. Šumarija je držala unutra konje, sijeno. I odjednom kad smo mi to malo sredili i popravili, eto ih odmah, razumijete.“
Ima li neki dio Bosne i Hercegovine da je muslimanski, a ako ima, po principu pripadajuće trećine, imaju pravo organizovati sve po svemu, kaže ovaj sagovornik:
„I ime musliman su izbrisali, i to možete slobodno reći dole, a ubacili su ime Bošnjak. Zbog čega? Je li se oni to stide islama? Ako se stide, i mi se stidimo njih. Mi se ne stidimo, mi se ne krijemo, razumijete.“
Privatna vehabijska škola po jordanskom programu i dalje bi radila da njeno postojanje nisu objelodanili mediji. Sa govornice Skupštine Tuzlanskog kantona, poslanik SDP-a Refik Ahmedinović postavio je poslaničko pitanje, ali i zatražio konkretnu odgovornost resornog ministarstva:
„U odgovoru Ministarstva piše da do decembra te iste godine, nakon skoro dakle godinu dana, Ministarstvo nema nikakvih više informacija šta se događa na terenu, a konstatovalo je i samo da je još u februaru konstatovalo činjenice koje apsolutno nisu u skladu sa propisima i zakonima o kojim ste govorili.“
Vehabije su nedavno pismeno zatražile da se i kada bude pokrenuta nastava u područnoj školi Maoča Gornja njihovim potrebama prilagodi predmet priroda i društvo, a da se potpuno izbaci predmet muzička kultura. Zašto, objašnjava Mersed Čekić:
„Zato što u islamu je zabranjeno muziciranje.“
Hadžer Kurtović, pomoćnik ministrice obrazovanja Tuzlanskog kantona, kaže da će škola u Maoči Gornjoj biti adaptirana po hitnom postupku, da ilegalna jordanska škola predstavlja upad u obrazovni sistem, da će svi zahtjevi vehabija biti razmotreni, ali da predmet muzička kultura neće biti ukinut:
„Što znači: nastava će se realizirati prema nastavnom planu i programu koji vrijedi za područje Tuzlanskog kantona.“
Vehabije iz Maoče Gornje kod Brčkog očekuju ispunjenje svojih zahtjeva. Imaju još neke od kojih su sada odustali, kao što je razdvajanje muške i ženske djece. Tvrde da jedna škola po jordanskom programu postoji i na Ilidži kod Sarajeva, mada, kao i njihova, neregistrovana, a da se čeka odgovor na pismeni zahtjev.
„Ima predmete isto kao i bosanska škola, samo što je na arapskom jeziku. Ali mi smo djecu dopunski učili bosanski jezik. A tražili smo bosansku školu da nam organizuju, nisu htjeli. I tada kad su bili, bilo je prepirke puno sa njima - ti iz kantona.“
Vehabije se žale da ih vlasti ignorišu i da je ono što rade tek zamazivanje očiju. Zahtijevaju školu po njihovim pogledima na svijet, pozivajući se na principe zapadne demokratije, jer, kako kažu, ako može postojati katolička škola, što oni ne bi mogli imati svoju. Tako govori jedan od vehabija koji se nije želio predstaviti, ali dodaje da je iz Zvornika:
„U Zvorniku slika svetog Save stoji gore okačena u svakom razredu u školi. Zbog čega je to sada, taj slučaj? Ko je sveti Savo za ono bošnjačko dijete? Ili ko je za srpsko dijete? Jer ako kažemo već da je bosanska škola, šta je ta bosanska škola? Je li to muslimanska škola? Nije. A oni je neće. Hoće oni srpsku, oni hoće hrvatsku.“
Ovaj sagovornik kaže kako bi zapuštenu školsku zgradu, koju su oni već bili uredili i nakon reakcija napustili, vlasti trebale adaptirati i organizovati školsku nastavu, ali poštujući pri tome njihovo dostojanstvo:
„Ako nas smatraju ljudima. Ako nas smatraju vanzemaljcima, onda ja ne znam stvarno... Ako mi ličimo na vanzemaljce, razumijete. Ali to zaista nema smisla. Pet godina se pustilo da to propada dole i ostavljeno je na milost i nemilost i vjetru i kiši i vremenskim uvjetima. Šumarija je držala unutra konje, sijeno. I odjednom kad smo mi to malo sredili i popravili, eto ih odmah, razumijete.“
Ima li neki dio Bosne i Hercegovine da je muslimanski, a ako ima, po principu pripadajuće trećine, imaju pravo organizovati sve po svemu, kaže ovaj sagovornik:
„I ime musliman su izbrisali, i to možete slobodno reći dole, a ubacili su ime Bošnjak. Zbog čega? Je li se oni to stide islama? Ako se stide, i mi se stidimo njih. Mi se ne stidimo, mi se ne krijemo, razumijete.“
Privatna vehabijska škola po jordanskom programu i dalje bi radila da njeno postojanje nisu objelodanili mediji. Sa govornice Skupštine Tuzlanskog kantona, poslanik SDP-a Refik Ahmedinović postavio je poslaničko pitanje, ali i zatražio konkretnu odgovornost resornog ministarstva:
„U odgovoru Ministarstva piše da do decembra te iste godine, nakon skoro dakle godinu dana, Ministarstvo nema nikakvih više informacija šta se događa na terenu, a konstatovalo je i samo da je još u februaru konstatovalo činjenice koje apsolutno nisu u skladu sa propisima i zakonima o kojim ste govorili.“
Vehabije su nedavno pismeno zatražile da se i kada bude pokrenuta nastava u područnoj školi Maoča Gornja njihovim potrebama prilagodi predmet priroda i društvo, a da se potpuno izbaci predmet muzička kultura. Zašto, objašnjava Mersed Čekić:
„Zato što u islamu je zabranjeno muziciranje.“
Hadžer Kurtović, pomoćnik ministrice obrazovanja Tuzlanskog kantona, kaže da će škola u Maoči Gornjoj biti adaptirana po hitnom postupku, da ilegalna jordanska škola predstavlja upad u obrazovni sistem, da će svi zahtjevi vehabija biti razmotreni, ali da predmet muzička kultura neće biti ukinut:
„Što znači: nastava će se realizirati prema nastavnom planu i programu koji vrijedi za područje Tuzlanskog kantona.“
Vehabije iz Maoče Gornje kod Brčkog očekuju ispunjenje svojih zahtjeva. Imaju još neke od kojih su sada odustali, kao što je razdvajanje muške i ženske djece. Tvrde da jedna škola po jordanskom programu postoji i na Ilidži kod Sarajeva, mada, kao i njihova, neregistrovana, a da se čeka odgovor na pismeni zahtjev.
