Dostupni linkovi

logo-print

Ko se plaši treba da mijenja posao


RSE: Milorade, šta je, po tvom mišljenju, razlog naglom i posve vidljivom pritisku političara na medije, posebno kad je Republika Srpska u pitanju?

LABUS: Ono čega smo se svi mi pribojavali poslije ovih izbora u Republici Srpskoj je to što je nakon dugog niza godina prestala kohabitacija različitih političkih opcija. Do sada smo uvijek imali neku protutežu – premijer je uvijek bio iz jedne stranke, a na dugu stranu smo imali recimo predsjednika iz druge političke opcije. Vlada je uvijek bila sastavljena od više partija koje su se na neki način nadopunjavale. Na drugu stranu su sve te stranke jedna na drugu prebacivale nekakvu odgovornost i govorile da se ovo ili ono ne može dobro završiti jer druga stranka koči i tako dalje. Onda se dogodila situacija u kojoj su u svim političkim instancama u Republici Srpskoj na vlasti ljudi iz iste partije. Ja sam pretpostavljao da će novinarima to malo otežati posao. Sada ćemo, dakle, imati klasičnu opoziciju, koja više neće biti – tako da kažem – na tragu informacije, na izvorištu informacije, koja je do sada uvijek kritikovala onu drugu stranu, nego jednu povučenu opoziciju, koja više nema informacije koje bi za novinare mogle biti zanimljive, već će novinari biti prinuđeni da tragaju i da se stvarno bave onim istraživačkim novinarstvom, a koje im je znatno otežano u takvoj situaciji. Proteklih dana se dogodilo to što se dogodilo – Vlada je zabranila svim svojim službenicima da u direktnim istupima daju izjave za BHT 1. Zbog čega je do toga došlo? Da li je došlo zbog lične sujete? Da li je do toga došlo opravdano?

RSE: Vi ste, zapravo, bez uvijanja, za razliku od nekih starijih kolega, entitetskoj Vladi rekli da se ne miješa u tuđe poslove. Ne bi bilo loše da nas malo opširnije podsjetiš na to vaše saopštenje?

LABUS: Odmah smo svi osudili takvu odluku Vlade RS-a, jer znamo da se svako od nas sutra može naći u takvoj situaciji. Nijednog trenutka nismo razmišljali da li je zabranjen ulaz nekome iz Federacije BiH, nekome iz Beograda ili iz Banjaluke ili iz bilo kojeg drugog mjesta. Novinar je novinar i svaki medij je medij za sebe, ali su međusobno jednaki i tu nema razgovora. Tada je bilo i malo pribojavanja kako bi na to mogli reagovati, ali odmah smo rekli da nas to uopšte ne treba da interesuje i da ne treba da se bojimo. Ako smo novinari, ako smo savjest javnosti i ako se pri tom plašimo, onda treba da mijenjamo posao, da budemo državni službenici i činovnici, a ne novinari, i svi smo se složili s tim.

RSE: Govoriš o ljudima iz tvoje organizacije.

LABUS: Da, mi smo se odmah složili, niko nije rekao – možda ne bismo trebali reagovati. A što sam vidio u drugim udruženjima, to je otprilike tako izgledalo – hajde da vidimo kako će se završiti, pa ćemo onda nešto da kažemo.

RSE: Da, zapravo najveći broj starijih kolega u Republici Srpskoj je zamijenio teze i sugerisao razgovor o uređivačkoj politici BHT 1, a ne o uskraćivanju prava javnosti na informaciju.

LABUS: Mi smatramo da apsolutno ima mjesta i za razgovor o tome, jer, ipak, BHT 1 je javni servis i mora biti svakodnevno, u svakoj sekundi podložan kritici javnosti. Jer, na kraju krajeva, to je televizija čitave države, svi plaćaju pretplatu i tu uopšte nema dileme. Međutim, to nije bio momenat da se razgovara o uređivačkoj politici, to je bio momenat da se govori o tome da je jednom novinaru, jednoj televizijskoj ekipi, jednom mediju jednostavno uskraćeno pravo na informaciju i samim tim je uskraćeno pravo na informaciju jednom dijelu Bosne i Hercegovine, jer znamo da svaki medij informaciju drugačije plasira. Tu ne mislim na subjektivnost, već na sam novinarski rad. A istovremeno smo smatrali, i smatramo i dalje, da je to štetno. Dakle, da je Vlada RS-a napravila direktnu štetu sama sebi i Republici Srpskoj jer, jednostavno, barem 50 posto Bosne i Hercegovine će biti uskraćeno za informacije o Republici Srpskoj i to baš u momentu kada se u Republici Srpskoj dešavaju pozitivne stvari.

RSE: Sam po sebi je zanimljiv i slučaj Slobodana Vaskovića. Za njega se baš i ne može reći da je omiljen u novinarskoj zajednici, ali je, ipak, začuđujuća ignorancija kojom je praćen njegov štrajk glađu.

LABUS: Gospodin Vasković je svojim štrajkom pred najvišom zakonodavnom institucijom Republike Srpske pokazao da nešto nije u redu. E sad, šta nije u redu, nije na nama da utvrđujemo. Mi smo samo željeli da kažemo da neko o tome mora javno da progovori. On je iznio ozbiljne optužbe protiv prvog čovjeka Republike Srpske, rekavši da prijeti njemu i njegovoj porodici, da mu šalje poreske komisije koje mu ekstra obračunavaju porez, što nije slučaj u drugim medijima. Mi smo zaista smatrali, i smatramo, da bilo ko, da li MUP, da li SIPA, da li bilo koja druga policijska struktura, u najmanju ruku to mora iznijeti u javnosti. Naravno, više nema verbalnog delikta, ne mislim da neko treba biti kažnjen, ali se jednostavno mora reći da li je ta optužba gospodina Vaskovića utemeljena ili nije. U tom slučaju, neko će izgubiti kredibilitet. Ako se utvrdi da je to izmišljotina, gospodin Vasković će izgubiti kredibilitet i mi ćemo to opet popratiti reakcijom. A ako se na drugoj strani utvrdi da su njegove optužbe tačne, u tom slučaju neko opet i za to mora da odgovara, to je sasvim jasno. I zato nismo ni htjeli, ni mogli da ćutimo i nećemo ni ćutati, ići ćemo sa zahtjevom da se utvrdi istina. Jer, ovdje kod nas se dešava da se o nečemu priča tri dana i da se poslije na to zaboravi kao da se nikada nije ni desilo. Šta se tu dogodi, ko tu koga ućutka, ne znam, ali to jednostavno nije dobro.

RSE: Opet imam osjećaj da se radi o ovim starijim, rekao bih etabliranim novinarima. Meni sve to pomalo sugeriše na to da su oni pomalo korumpirani, povezani sa vlasti…

LABUS: Teško je reći u kakvoj se i moralnoj i egzistencijalnoj situaciji ti ljudi nalaze. To su sve novinari koji su zaposleni i koji bi se sutra, kako to biva u ovoj državi, kada bi ostali bez posla, vjerovatno našli u teškoj situaciji – pred navalom novih, mladih ljudi, fakultetski obrazovanih, koji govore jezike i tako dalje. Pitanje je gdje bi našli sebi mjesto. Možda tu treba tražiti razlog ćutanja tih starijih novinara, koji čekaju da se za koju godinu zapute u zasluženu penziju. Ne mogu griješiti dušu i reći da je bilo ko od njih blizak vlasti, da je korumpiran i tako dalje.

RSE: Da, ali je u najmanju ruku konformista.

LABUS: E to već da.

RSE: Tako smo se na izvjestan način vratili autentičnoj motivaciji za organizaciju ovog tvog udruženja.

LABUS: Ja sam u početku, naravno, kao i svaki novinar, bio malo osjetljiv, pa i skeptičan na neki način, ali, evo, godine su pokazale da zaista sve više jačamo i da postajemo sve ozbiljnija sila. Ne samo zbog toga što imamo akcije, što nismo, tako da kažem, inertni, ali i zbog toga što ljudi u ovom udruženju sazrijevaju, polako preuzimaju i uredničke pozicije, i za nekoliko godina će, vjerovatno, Udruženje mladih novinara postati Udruženje novinara – više nećemo moći govoriti da smo toliko mladi – ali će, vjerovatno, u tom udruženju i dalje ostati isti personalni sastav, naravno uvijek pomlađen novim kadrovima.

RSE: I naravno uvijek sa istim odnosom prema onome što se zove vlast, što se zove političko okruženje.

LABUS: Apsolutno, tu nema nikakve dileme. Mi smo uvijek spremni da reagujemo profesionalno. Onoga momenta kada neko od nas ne bude mogao da kaže ono što misli, mislim da nema potrebe ni da postojimo kao udruženje.

RSE: Milorade, ja se nadam da će tako biti, a to će biti i razlog da se ponovo čujemo u ovom programu. Hvala ti mnogo na ovom razgovoru i do slušanja.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG