Dostupni linkovi

logo-print

Manjkavosti suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj


U Hrvatskoj je u prošloj godini održano 25 suđenja za ratne zločine, a predstavnici Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, nevladine udruge Documenta, Građanskog odbora za ljudska prava i Hrvatskog helsinškog odbora pratili su 18 procesa – izvijestila je predstavnica osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Katarina Kruhonja:

„Od 87 optuženih, u ovih 18 postupaka koje smo mi pratili, 71 je pripadnik srpskih paravojnih ili parapolicijskih snaga, a 16 je pripadnika hrvatskih.“

Kao glavne manjkavosti, predstavnici nevladinih udruga, navode suđenja u odsutnosti i nedovoljno precizirane optužnice:

„Od 18 postupaka koje smo pratili, 10 suđenja je ponovljeno. Uglavnom je razlog za ponavljanje odluka Vrhovnog suda zbog nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja, što je podatak sam za sebe. Od tih 18 suđenja, koje smo pratili, optuženo je 157 osoba, a većina njih je nedostupna hrvatskom pravosuđu. To je, već niz godina, jedna od ključnih zamjerki suđenjima za ratne zločine u Hrvatskoj.“

Pogotovo, ističe predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, doktor Žarko Puhovski, što je obrana u suđenjima u odsutnosti najčešće vrlo provizorna:

„Jedan je čovjek osuđen na najvišu kaznu. Njegov odvjetnik po službenoj dužnosti nije uložio žalbu. To je nešto što pokazuje da nemamo, u punom smislu te riječi, pravedno suđenje.“

Veselinka Kastratović, iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava upozorava i na nedostatnu podršku svjedocima i žrtvama:

„Bilježimo u sudskim procesima da svjedoci vrlo često, posebno u slučajevima gdje se sudi pripadnicima hrvatskih oružanih ili policijskih snaga, mijenjaju iskaz ili govore da to nisu rekli pred istražnim sucem, da su rekli nešto drugo. Mnogi se pozivaju i na zaborav, da je proteklo puno vremena i da su neke stvari zaboravili. Nitko od svjedoka ne govori izrijekom da se boji, ali se to može osjetiti. Na žalost, u Hrvatskoj još uvijek ne radi Odjel za zaštitu svjedoka.“

Uočena je i neujednačena praksa u izricanju kazni i do sedam godina, te neujednačen pristup u određivanju pritvora, što doktor Puhovski potkrjepljuje posebno apsurdnim primjerom sa suđenja za genocid počinjen u slavonskom selu Mikluševci, gdje se za to najteže kazneno djelo optuženi brane sa slobode:

„Sedmero osoba, optuženih za genocid, se brani sa slobode. To je nešto što, koliko znamo, ne postoji nigdje u svijetu.“

Sve te manjkavosti, zaključuju u godišnjem izvješću predstavnici nevladinih udruga, ukazuju na još uvijek prisutnu nevoljkost, neučinkovitost ili pristranost u procesuiranju ratnih zločina u Hrvatskoj. U pozitivne trendove ubrajaju pak jačanje regionalne suradnje i potpisivanje Sporazuma sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom. Veselka Kastratović:

„Sa tim sporazumima možete koristiti dokazni materijal koji je prikupljen i u Hrvatskoj i u drugim državama. To je jasna poruka osobama koje su činile ratne zločine da neće biti zaštićene od kaznenog progona. Nitko više ne može biti siguran da neće biti procesuiran i u nekoj drugoj državi.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG