Zapad bi bio spreman na zamrzavanja UN-ovih sankcija, pod uvjetom da Iran odmah prestane s obogaćivanjem urana. Ustupak za ustupak – tako bi se mogla nazvati ponuda el Baradei. No, takvu ponudu Iran je cijelu prošlu godinu otklanjao. Može li sada doći do promjene? Glavni iranski nuklearni pregovarač Ali Larijani u nedjelju je kazao:
"Iranu je potrebno još neko vrijeme kako bi razmotrio postoji li osnova za rješavanje iranskog nuklearnog pitanja."
I ruski ministar obrane Igor Ivanov je sugerirao Teheranu da ponudu pažljivo razmotri, jer bi svojevrsni predah mogao voditi pregovorima i prevladavanju postojećih nesporazuma.
Analitičar iz Londonskog Instituta za strateške studije Mark Fitzpatrick kaže kako je Muhammed el Baradei u prezentaciji ove inicijative iskoristio stari diplomatski trik kako bi neke stvari pomaknuo sa mrtve točke:
"Prijedlog da istodobno i jedna i druga strane suspendiraju svoje postupke se često koristi kada pregovori nemaju napretka, a traži se neki izlaz. Ukoliko obje strane istodobno naprave određeni korak, to je vrlo često način da se izađe iz pat pozicije, a da istodobno obje strane sačuvaju vlastiti obraz."
Većina analitičara smatra da je potreban pomak u rješavanju postojećih nesporazuma, ali upozoravaju da se korak naprijed neće postići vojnom opcijom. Mnogi strahuju od mogućnosti napada na Iran. Sjedinjene Države optužuju Teheran da pod krinkom razvoja nuklearnog programa u civilne svrhe prikriva razvoj nuklearnog oružja, što Teheran odbacuje. Glavni tajnik Arapske lige Amr Musa je prošli tjedan u Davosu rekao da su izgledi da washington napadne Iran 50:50:
"Bude li rata, novi će duhovi izići iz boce. Ne možete ni zamisli učinak na zemlje Perzijskog zaljeva, na Mediteran."
Istodobno, SAD su uputile snažne pomorske snage u Perzijski zaljev, želeći upozoriti Teheran da neće tolerirati razvoj nukleranog oružja.
Da li će tvrdolinijaši u Iranu ozbiljno razmotriti el-Baradeievu ponudu? Do sada su takve ponude uglavnom koristili kako bi dobili na vremenu, a onda bi nakon par mjeseci razmatranja, ponudu glatko odbacili i ponovno se vratili na početnu poziciju – a to je da Iran ima pravo na razvoj nuklearne tehnologiju i da to će pravo koristiti bez obzira na moguću međunarodnu izolaciju. Ipak, ni u Iranu stvari više nisu isključivo crno- bijele. Nakon djelomičnih UN-ovih sankcija počela su se postavljati pitanja – istina ne suviše glasna, ali se postavljaju: Da li je režim Mahmuda Ahmedinajada ipak napravio neku pogrešku u odnosu prema Zapadu? "Kombinirano sa neuspjesima u ekonomskoj politici, stigao je i onaj diplomatski. Činjenica da se u Vijeću sigurnosti UN glasalo 15 – 0, za sankcije, mnogima je u Teheranu otvorila oči", kaže Fiztpatrick.
Naime, bez obzira na dosadašnji tvrdi stav Teherana da ga ne zanima mišljenje međunarodne zajednice, sankcije ipak utječu na stanje iranske ekonomije. Nejasno je, da li će utjecati i na političke prilike?!
"Iranu je potrebno još neko vrijeme kako bi razmotrio postoji li osnova za rješavanje iranskog nuklearnog pitanja."
I ruski ministar obrane Igor Ivanov je sugerirao Teheranu da ponudu pažljivo razmotri, jer bi svojevrsni predah mogao voditi pregovorima i prevladavanju postojećih nesporazuma.
Analitičar iz Londonskog Instituta za strateške studije Mark Fitzpatrick kaže kako je Muhammed el Baradei u prezentaciji ove inicijative iskoristio stari diplomatski trik kako bi neke stvari pomaknuo sa mrtve točke:
"Prijedlog da istodobno i jedna i druga strane suspendiraju svoje postupke se često koristi kada pregovori nemaju napretka, a traži se neki izlaz. Ukoliko obje strane istodobno naprave određeni korak, to je vrlo često način da se izađe iz pat pozicije, a da istodobno obje strane sačuvaju vlastiti obraz."
Većina analitičara smatra da je potreban pomak u rješavanju postojećih nesporazuma, ali upozoravaju da se korak naprijed neće postići vojnom opcijom. Mnogi strahuju od mogućnosti napada na Iran. Sjedinjene Države optužuju Teheran da pod krinkom razvoja nuklearnog programa u civilne svrhe prikriva razvoj nuklearnog oružja, što Teheran odbacuje. Glavni tajnik Arapske lige Amr Musa je prošli tjedan u Davosu rekao da su izgledi da washington napadne Iran 50:50:
"Bude li rata, novi će duhovi izići iz boce. Ne možete ni zamisli učinak na zemlje Perzijskog zaljeva, na Mediteran."
Istodobno, SAD su uputile snažne pomorske snage u Perzijski zaljev, želeći upozoriti Teheran da neće tolerirati razvoj nukleranog oružja.
Da li će tvrdolinijaši u Iranu ozbiljno razmotriti el-Baradeievu ponudu? Do sada su takve ponude uglavnom koristili kako bi dobili na vremenu, a onda bi nakon par mjeseci razmatranja, ponudu glatko odbacili i ponovno se vratili na početnu poziciju – a to je da Iran ima pravo na razvoj nuklearne tehnologiju i da to će pravo koristiti bez obzira na moguću međunarodnu izolaciju. Ipak, ni u Iranu stvari više nisu isključivo crno- bijele. Nakon djelomičnih UN-ovih sankcija počela su se postavljati pitanja – istina ne suviše glasna, ali se postavljaju: Da li je režim Mahmuda Ahmedinajada ipak napravio neku pogrešku u odnosu prema Zapadu? "Kombinirano sa neuspjesima u ekonomskoj politici, stigao je i onaj diplomatski. Činjenica da se u Vijeću sigurnosti UN glasalo 15 – 0, za sankcije, mnogima je u Teheranu otvorila oči", kaže Fiztpatrick.
Naime, bez obzira na dosadašnji tvrdi stav Teherana da ga ne zanima mišljenje međunarodne zajednice, sankcije ipak utječu na stanje iranske ekonomije. Nejasno je, da li će utjecati i na političke prilike?!
