Dostupni linkovi

Ekološki incident na ušću Bistrice


Najljepšte bijelopoljsko izletište ušće Bistrice u Lim postalo je otpad starih karoserija. Korito Bistrice, rijeke koju su ekolozi planirali uvrstiti u park prirode na čijem se izvorištu nalazi čuvana Đalovića pećina, sada je kanal za eksploataciju šljunka. Rasko Karahmetović, poznati bijelopoljski ljubitelj prirode, pokraj te rijeke je provodio svo svoje slobodno vrijeme, čak se i jedan kutak izletišta po njemu zove „Raskova vrba“. Od prošlog ljeta, međutim, nije otišao:

„Šta ću dolje kada su sve razorali, sve uništili. Nema dolje više đe da se sjedi. Šta ću dolje kad su uništili sve“.

RSE: Kako ti gledaš kad ljudi „ubiju“ rijeku, „ubiju“ izletište, „ubiju prirodu“? Kako gledaš na te ljude? Ko „ubija“ to?

KARAHMETOVIĆ: To su normalno k’o ubice. Svi su ubice. Kriminalci. Uništavat prirodu, zna se ko su i šta su. Da ne možeš da izađeš na onako fino izletište šta je urađeno. Oćerali nas koji smo dolje petnaest, dvadeset godina boravili. Oćerali su nas svija.

Pokraj Bistrice su svakodnevno i lovočivari Rade Šekularac i Mehmen Hasanović:

„Moj apel nadležnim organima je da eksploataciju šljunka, smeće i ostalu devastaciju rijeka pokušaju da stanu na kraj, inače za neku godinu ovdje nećemo imat ništa od svega ovoga“.

RSE: Što će skobalj ove godine? Hoće li se mrijestiti u Bistrici?

ŠEKULARAC: Evo već treća godina, ustvari zadnje tri godine ulazila je samo takozvana izvidnica, od jedno jato od sto, dvjesto komada. Da li utiče buka, da li utiče svjetlost, da li utiče bilo šta, već tri godine uglavnom mrijesta nije bilo u rijeci Bistrici.

HASANOVIĆ: Sjednem pod vrbu i da plačem od katastrofe koju su uradili. Mi smo ljude gledali, kada smo ih upozoravali ja i moj kolega, uzimali smo registarske tablice, prijavljivali, a od toga nema ništa. Mi smo obavještavali inspektore. Ja sam baš zvao inspektore koji rade taj posao.

Ekološki incident na ušću Bistrice u Lim biće ispitan, kažu u bijelopoljskoj lokalnoj upravi koja nema nadležnost da kontroliše eksploataciju šljunka, već to treba da radi, tvrde oni, inspektor za vodoprivredu Dušan Šekularac, koji sa kancelarijom u Beranama pokriva šest opština sjevera Crne Gore. „Problema je mnogo ne samo na Bistrici i Limu, već i na Tari“, kaže Šekularac. Za sami slučaj ušća on je saznao nedavno:

„Ne. Nijedan zvaničan dopis nije došao u vezi toga. Ja pokrivam šest opština i ne mogu da stražarim. Ja sam bio dolje prije desetak dana“.

RSE: Kako vam izgleda ona slika, ona scena na ušću?

ŠEKULARAC: Izgleda loše. Kad samo ono vidio ja sam rekao – Ljudi, ko ovo radi, šta radi? Niko neće da kaže šta ko radi. „Dajte mene obavijestite, uzmite registarske tablice“.

RSE: Ko treba da vas obavijesti?

ŠEKULARAC: Ko god. Nije meni bitno. Građanin. Može bilo ko da me obavijesti. Taj i taj čovjek to i to radi, taj i taj bager to radi. Vjerovatno su to neke stvari druge. To oni rade zajednički sa nekim.

Predsjednik ekološkog društva „Bijelo Polje“ profesor Rifat Karabegović:

„Mi nijesmo faktički, ali smo protjerani odavde, jer naš glas se niti uvažava niti čuje. Sad imamo ono što imamo. Pa ko voli, nek’ izvoli da gleda nešto što je scena iz nekih galerija otpada ili nešto što je nadrealno, čega smo siti i od čega bježimo. Tu sad kad dođemo vidjećemo to“.

RSE: Bježe izletnici, bježe turisti, bježe ekolozi, bježe skobalji.

KARABEGOVIĆ: Zašto? Zato što potpuno treba izmijenit strukturu zaštite prirode. Ovako kako se štiti i kako mi radimo ovdje kod nas je primjer od koga treba napravit potpuni zaokret.
XS
SM
MD
LG