Dostupni linkovi

Neriješeni slučajevi zločina iz II svjetskog rata


Žužana SERENCEŠ, Enis ZEBIC

Od januarske racije, u kojoj je stradalo 1.400 Novosađana, uglavnom Srba, Jevreja i Roma, navršilo se 65 godina. A direktor Centra „Simon Vizental“ iz Jerusalima Efraim Zurof je upravo na tu godišnjicu u Novom Sadu ponovo pozvao vlasti Srbije da traže izručenje jednog od odgovornih za taj zločin – Šandora Kepiroa – i time prekinu odugovlačenje suda u Mađarskoj da ga stave pred lice pravde:

„Htio bih iskoristiti ovu priliku da pokušam da ubedim organe vlasti u Srbiji da već konačno podnesu zahtev za ekstradiciju tog zločinca, i da na taj način pokažu svoj pravi stav premaju slučaju ,Kepiro‘.“

Presuda mađarskog suda protiv Kepiroa iz 1946. godine nije izvršena. Centar iz Jerusalima je u okviru svog programa „Poslednja šansa“ podneo tužbu mađarskom sudu, a za zahtev za izručenje Srbiji bi bio potreban pritisak, da se ne bi odugovlačilo, pojašnjava Zurof:

„Pogotovo zbog činjenice i očigledne namere mađarskih sudova da odugovlače sa ovim slučajem, što je najbolji način da od svega toga ne bude ništa. Odugovlačenjem i pokušajem nedonošenja odluke žele da uguše ovaj slučaj.“

Pokušali smo da saznamo da li postoji spremnost i šta se radi u Srbiji na ovom slučaju. U Ministarstvu pravde smo dobili sledeće saopštenje:

„Ministarstvo pravde Srbije u julu prošle godine stupilo je u kontakt sa Centrom ,Simon Vizental‘ povodom tri slučaja ratnih zločina počinjenih u II svetskom ratu od strane Šandora Kepiroa, Milivoja Ašnera i Ive Rojnice, i od tada intenzivno radi na njima.“

U toku je prikupljanje neophodne dokumentacije i obaveštenja, a nakon toga Ministarstvo pravde će, kako se navodi, preduzeti dalje korake u skladu sa svojim nadležnostima.

Ministarstvo pravde je saopštilo da je podatke o Kepirou, Ašneru i Rojnici zatražilo od Vojnog arhiva, Arhiva Srbije, Arhiva Vojvodine i Arhiva Beograda, kao i od državnog tužioca Mađarske i ambasada Srbije u Austriji i Argentini.

Direktorka Arhiva Beograda Branka Prpa međutim za naš program kaže:

„Da smo mi dobili taj zahtev od tužilaštva, ja bih kao direktorka to znala. Po pravilniku Istorijskog arhiva Beograda, ja imam diskreciono pravo kao direktor, kad su u pitanju personalna dosijea ljudi, da njihovo izdavanje odobrim ili ne odobrim, i ja bih znala da je stigao zahtev od tužilaštva u tom periodu u kojem oni navode da su ga uputili. Mi taj zahtev, koliko mene sećanje služi, nismo dobili.“

Ostaje tako, za sad, da se vodi kolika je zaista rešenost Srbije da sarađuje sa Centrom „Simon Vizental“ u kažnjavanju ovog ratnog zločina. Imajući u vidu i pritužbe direktora Efraima Zurofa koji nije mogao da dođe do premijera Vojislava Koštunice:

„Već nekih dva meseca postoje pokušaji da se organizuje sastanak sa premijerom. Imao sam sastanak sa gospodinom Tadićem, sa predstavnicima Ministarstva pravde i sa samim ministrom pravde, ali nikako nisam uspevao u tome da se susretnem sa predsedikom vlade. Očigledno je da je upravo on ta osoba koja bi mogla da donese konkretne odluke po ovom pitanju, međutim izbegava sastanak sa mnom.“

* * * * *

U Hrvatskoj još postoje dva neriješena slučaja osumnjičenika za ratne zločine još iz Drugog svjetskog rata i vremena „Endehazije“ – šefa policije u Slavonskoj Požegi početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća Milivoja Ašnera, i ustaškog stožernika u Dubrovniku u to vrijeme Ive Rojnice. Ašner, kojeg se sumnjiči za ratne zločine nad civilnim stanovništvom, 1945. godine je nestao iz Hrvatske i tajeći svoju ratnu prošlost dobio austrijsko državljanstvo. U Hrvatsku se vratio tek nakon raspada socijalističke Jugoslavije.

Mladi istraživač Alen Budaj zainteresirao se za njegov slučaj i istražio ga u sklopu projekta „Posljednja šansa“, a Centar „Simon Wiesenthal“ dostavio je prikupljene dokaze hrvatskoj policiji, međutim Ašner je uspio pobjeći i skloniti se kod sina u Austriji. U Hrvatskoj je protiv njega podignuta optužnica i zatražen pritvor, temeljem hrvatske policijske tjeralice i Interpol je raspisao međunarodnu tjeralicu, ali – kako nas je izvijestio Budaj – Austrija ga ne želi izručiti Hrvatskoj:

„On je trebao biti izručen Hrvatskoj, međutim Austrija i dalje odbija njegovo izručenje. Navodno, po najnovijim saznanjima, oni se vade na to da je Milivoje Ašner u slabom zdravstvenom stanju.“

Prema optužnom prijedlogu, Ašner je naređivao uhićenja i slanje u logor Židova, Srba i Hrvata antifašista, njihovo zlostavljanje, pljačku i protjerivanje. Budaj kaže kako nikome nije jasno austrijsko odbijanje da izruče Ašnera Hrvatskoj:

„S tim problemom su čak upoznati i Evropska unija i State Department i tako dalje, no izgleda da ne samo Austorija, nego i sve zemlje srednje i istočne Evrope, recimo Mađarska i tako dalje, ne žele rješavati slučajeve nacističkih ratnih zločinaca. Jednostavno čekaju da im presudi vrijeme. A to znači da njihovi zločini zapravo ostaju nekažnjeni, odnosno ostaju kao krivica na narodu tih država.“

Slične su optužbe i na račun prvog čovjeka ustaškog pokreta na dubrovačkom području Ive Rojnice, sada emigranta u Argentini, a u prvoj polovici devedesetih osobe koja je često posjećivala Hrvatsku. Iako je temeljem nalaza Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Narodne Republike Hrvatske proglašen ratnim zločincem još lipnja 1946. godine, sredinom devedesetih protiv njega je pokrenut istražni postupak. Istraga još traje, nema optužnice, pa nije moguć ni zahtjev Argentini za njegovim izručenjem. U Argentini je koncem devedesetih vođena istraga protiv njega, koja je obustavljena bez ikakvih rezultata. U istragu u Hrvatskoj uključio se i Alen Budaj:

„Trenutno radim na prikupljanju dokumentacije, skoro sam pri kraju. Na neki način je moj angažman oko slučaja Rojnica doveo do toga da je ponovo otvorena istraga od strane Državnog odvjetništva u Hrvatskoj. Do sada je istraga bila stala i Državno odvjetništvo je baratalo sa svega dva papira.“

„On pretpostavlja da je opsežna dokumentacija, koja je postojala o Rojničinom djelovanju za vrijeme NDH, sklonjena iz arhiva ili uništena početkom devedesetih. Kopije istražnih dokumenata iz srbijanskih arhiva o slučaju Rojnica dostavljene su hrvatskom Državnom odvjetništvu i u obradi su.
XS
SM
MD
LG