Njemačka kancelarka Angela Merkel podržava Ustav Evropske unije. To je, kako je istaknula 17. siječnja u Strasbourgu, "duša" Evrope i morala bi biti ponovno pronađena. Njemačka je najmoćnija zemlja Unije koja podržava Ustav. Suprostavljaju mu se Francuzi i Nizozemci, koji su na referendumima 2005. odbili Ustav i prouzročili krizu, ali i Velika Britanija, Danska i Poljska. Merkel u ovom trenutku ima prilično jake argumente "za" Ustav. Razjedinjena, birokratska i "trampava" Evropa neće se moći suočiti sa značajnim izazovima – jasnom sigurnosnom i energetskom politikom, klimatskim promjenama i daljnjim širenjem Unije. U Strasbourgu je upozorila kako se prema postojećim pravilima Unija ne može širiti niti može donositi potrebne odluke:
"Moramo imati jasno određene ovlasti, kako Unije, tako i država članica, a postojeća pravila moraju biti prilagođena novim uvjetima ukoliko Europska unija želi opstati."
Merkel itekako dobro zna da je podrška građana važan faktor u politici, zato je u interviewu koji je dala Reutersu, BBC, Austrijskoj, Nizozemskoj, Češkoj i Poljskoj televiziji, 19. ovoga mjeseca ponovila:
"Jasno nam je da sada moramo vrlo pažljivo slušati što ljudi ne vole u Ustavu i koje su to za sada nepremostive prepreke. O njima treba ponovno razgovarati. No ponavljam, ne možemo funkcionirati kao Evropska unija sa 27 država članica."
Kancelarka Merkel iz osobnog iskustva dobro zna da samo ujedinjena i snažna Evropa može biti faktor u međunarodnim odnosima, a što je nemoguće postići ukoliko svaka od 27 članica vodi neku svoju politiku. Mnoge je međutim ostavila u nedoumici dijelom ekspozea u Strasbourgu:
"Naša politika prema susjedima je razumna i privlačna alternativa punopravnom članstvu u Uniji. Tokom njemačkog predsjedanja pokušat ćemo dodatno razviti takvu politiku, osobito prema crnomorskim i zemljama središnje Azije."
Po sporazumu iz Nice, Evropska unija je zaokružila svoje članstvo sa Bugarskom i Rumunjskom na 27 država. No, tu su zemlje koje žele u Uniju – Hrvatska koja je kandidat i koja vodi pregovore sa Bruxellesom, te druge države Zapadnog Balkana koje su u ili pred procesom stabilizacije i pridruživanja. No, bez novog Ustava, nerealno je govoriti o daljnjem punopravnom članstvu, prije će to biti onako kako je i Merkel rekla – privlačna alternativa punopravnom članstvu. Pitanje je koliko će to zadovoljiti balkanske lidere koji svojim narodima danas poručuju - Evropa nema altrenativu, ali i građane tih zemalja od kojih većina očekuje bolju pravnu, socijalnu, ekonomsku, i naravno vojno sigurnosnu budućnost čega je garant upravo i ujedinjena Evropa.
Pored Ustava Evropske unije, Merkel u svom mandatu ima još jedan vrući krumpir - energetsku situacija i s tim u vezi odnose sa Rusijom:
"Kažemo jasno i otvoreno - s Rusijom nam trebaju odnosi u koje se možemo pouzdati. To je jedini način na koji se može graditi povjerenje. No, istodobno, ne možemo ignorirati stanje u ruskim medijima, društvu ili odnose te zemlje sa susjedima."
Tako je govorila u srijedu, a u nedjelju, 21. siječnja, o tome ima priliku progovoriti izravno sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kojeg će susreti u poznatom crnomorskom odmaralištu Sočiju. Analitičari ističu da od toga susreta ne treba očekivati neke spektakularne rezultate, ali da će biti vrućih tema ne treba dvojiti. Merkel će tražiti od Putina garancije da će isporuka ruske nafte biti nastavljena i da opskrba Evrope energentima neće biti dovedena u pitanju kao što je bio slučaj zbog spora Moskve i Minska oko cijena prirodnog plina i nafte.
Fyodor Lukyanov, urednik časopisa "Rusija i globalni poslovi" ističe da će Putin željeti osnažiti svoju poziciju ključnog opskrbljivača Evrope energentima:
"O tome će se ozbiljno pregovarati, jer je Evropska unija u strahu, a Rusija je očito zabrinuta zbog slike koja se o njoj stvara kao nepouzdanom partneru. Putin će nastojati smiriti Merkel i uvjeriti je da je ovaj nesporazum prevladan i okončan."
Merkel je, podsjetimo, vrlo oštro kritizirala Moskvu jer je zbog spora sa Minskom prekinula isporuke nafte prema Evropi preko bjeloruskih naftovoda, a da se o tome nije konzultirala sa Bruxellesom. Zbog svog istočno-njemačkog porijekla, Merkel je nepovjerljiva prema Rusiji i daleko je otvorenija u kritici Kremlja nego njeni zapadano evropski partneri. Alexandar Rahr, analitičar u njemačkom Korber Centru ističe:
„Bivši kancelari Kohl i Schroeder smatrali su postkomunističku Rusiju novim partnerom sa kojim je moguće ići u savez. Gospođa Merkel želi Rusiju držati na odstojanju, što više. Mislim da ona još doživljava Rusiju kao zemlju živih komunističkih ideja. S druge strane, itekako je svijesna da mora podržavatai njemačke ekonomske interese i zato će nastaviti promovirati strateško partnerstvo sa Rusijom. No ti odnosi nikada neće biti iskreni."
Bez obzira koliko će nedjeljni razgovori biti iskreni ili ne, u igri je veliki ulog – energetska sigurnost Evrope. To, naravno zna i Putin. Uostalom, njegova je zemlja drugi najveći izvoznik nafte u svijetu i prva zemlja po proizvodnji prirodnog plina, sve je bogatija, sve se više novca slijeva u zemlju, koja globalnu energetsku krizu koristi na najbolji mogući način. Koristeći energetske potencijale zemlje, Putin želi vratiti sjaj nekadašnjeg imperija. On igra na jasnu kartu. Iako mu je stalo do Evrope, ponovno će najvjerovatnije podsjetiti Evropu da će Rusija biti prisiljena tražiti nova tržišta, kako u Sjevernoj Americi, tako i u Kini. Globalna energetska kriza ide na ruku onima koji imaju energente. Rusija se na izvore nafte i prirodnog plina se ne može požaliti. No, ni Evropska nija nije bez argumenta – evropska "dvadesetsedmorica" danas su tržište na kojem živi 480 milijuna ljudi.
"Moramo imati jasno određene ovlasti, kako Unije, tako i država članica, a postojeća pravila moraju biti prilagođena novim uvjetima ukoliko Europska unija želi opstati."
Merkel itekako dobro zna da je podrška građana važan faktor u politici, zato je u interviewu koji je dala Reutersu, BBC, Austrijskoj, Nizozemskoj, Češkoj i Poljskoj televiziji, 19. ovoga mjeseca ponovila:
"Jasno nam je da sada moramo vrlo pažljivo slušati što ljudi ne vole u Ustavu i koje su to za sada nepremostive prepreke. O njima treba ponovno razgovarati. No ponavljam, ne možemo funkcionirati kao Evropska unija sa 27 država članica."
Kancelarka Merkel iz osobnog iskustva dobro zna da samo ujedinjena i snažna Evropa može biti faktor u međunarodnim odnosima, a što je nemoguće postići ukoliko svaka od 27 članica vodi neku svoju politiku. Mnoge je međutim ostavila u nedoumici dijelom ekspozea u Strasbourgu:
"Naša politika prema susjedima je razumna i privlačna alternativa punopravnom članstvu u Uniji. Tokom njemačkog predsjedanja pokušat ćemo dodatno razviti takvu politiku, osobito prema crnomorskim i zemljama središnje Azije."
Po sporazumu iz Nice, Evropska unija je zaokružila svoje članstvo sa Bugarskom i Rumunjskom na 27 država. No, tu su zemlje koje žele u Uniju – Hrvatska koja je kandidat i koja vodi pregovore sa Bruxellesom, te druge države Zapadnog Balkana koje su u ili pred procesom stabilizacije i pridruživanja. No, bez novog Ustava, nerealno je govoriti o daljnjem punopravnom članstvu, prije će to biti onako kako je i Merkel rekla – privlačna alternativa punopravnom članstvu. Pitanje je koliko će to zadovoljiti balkanske lidere koji svojim narodima danas poručuju - Evropa nema altrenativu, ali i građane tih zemalja od kojih većina očekuje bolju pravnu, socijalnu, ekonomsku, i naravno vojno sigurnosnu budućnost čega je garant upravo i ujedinjena Evropa.
Pored Ustava Evropske unije, Merkel u svom mandatu ima još jedan vrući krumpir - energetsku situacija i s tim u vezi odnose sa Rusijom:
"Kažemo jasno i otvoreno - s Rusijom nam trebaju odnosi u koje se možemo pouzdati. To je jedini način na koji se može graditi povjerenje. No, istodobno, ne možemo ignorirati stanje u ruskim medijima, društvu ili odnose te zemlje sa susjedima."
Tako je govorila u srijedu, a u nedjelju, 21. siječnja, o tome ima priliku progovoriti izravno sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kojeg će susreti u poznatom crnomorskom odmaralištu Sočiju. Analitičari ističu da od toga susreta ne treba očekivati neke spektakularne rezultate, ali da će biti vrućih tema ne treba dvojiti. Merkel će tražiti od Putina garancije da će isporuka ruske nafte biti nastavljena i da opskrba Evrope energentima neće biti dovedena u pitanju kao što je bio slučaj zbog spora Moskve i Minska oko cijena prirodnog plina i nafte.
Fyodor Lukyanov, urednik časopisa "Rusija i globalni poslovi" ističe da će Putin željeti osnažiti svoju poziciju ključnog opskrbljivača Evrope energentima:
"O tome će se ozbiljno pregovarati, jer je Evropska unija u strahu, a Rusija je očito zabrinuta zbog slike koja se o njoj stvara kao nepouzdanom partneru. Putin će nastojati smiriti Merkel i uvjeriti je da je ovaj nesporazum prevladan i okončan."
Merkel je, podsjetimo, vrlo oštro kritizirala Moskvu jer je zbog spora sa Minskom prekinula isporuke nafte prema Evropi preko bjeloruskih naftovoda, a da se o tome nije konzultirala sa Bruxellesom. Zbog svog istočno-njemačkog porijekla, Merkel je nepovjerljiva prema Rusiji i daleko je otvorenija u kritici Kremlja nego njeni zapadano evropski partneri. Alexandar Rahr, analitičar u njemačkom Korber Centru ističe:
„Bivši kancelari Kohl i Schroeder smatrali su postkomunističku Rusiju novim partnerom sa kojim je moguće ići u savez. Gospođa Merkel želi Rusiju držati na odstojanju, što više. Mislim da ona još doživljava Rusiju kao zemlju živih komunističkih ideja. S druge strane, itekako je svijesna da mora podržavatai njemačke ekonomske interese i zato će nastaviti promovirati strateško partnerstvo sa Rusijom. No ti odnosi nikada neće biti iskreni."
Bez obzira koliko će nedjeljni razgovori biti iskreni ili ne, u igri je veliki ulog – energetska sigurnost Evrope. To, naravno zna i Putin. Uostalom, njegova je zemlja drugi najveći izvoznik nafte u svijetu i prva zemlja po proizvodnji prirodnog plina, sve je bogatija, sve se više novca slijeva u zemlju, koja globalnu energetsku krizu koristi na najbolji mogući način. Koristeći energetske potencijale zemlje, Putin želi vratiti sjaj nekadašnjeg imperija. On igra na jasnu kartu. Iako mu je stalo do Evrope, ponovno će najvjerovatnije podsjetiti Evropu da će Rusija biti prisiljena tražiti nova tržišta, kako u Sjevernoj Americi, tako i u Kini. Globalna energetska kriza ide na ruku onima koji imaju energente. Rusija se na izvore nafte i prirodnog plina se ne može požaliti. No, ni Evropska nija nije bez argumenta – evropska "dvadesetsedmorica" danas su tržište na kojem živi 480 milijuna ljudi.
