Bivšoj ministrici pravosuđa u Sanaderovoj Vladi, Vesni Škare - Ožbolt, koja se nakon smjene prometnula u njegovu žestoku protivnicu, nije promakao skupocjeni sat na premijerovoj ruci vrijedan 28.000 eura, a nije joj promaklo ni to da nije upisan u Sanaderovoj imovinskoj kartici, pa je početkom godine odlučila o tome progovoriti:
„Kada u imovinskoj kartici stoji automobil Renault 8 iz 1964. ili 1965. godine, a ne stoji sat vrijedan skoro 30.000 eura, onda se postavlja pitanje da li povjerenstvo smatra da se skupocjeni sat od 30.000 eura treba staviti u imovinsku karticu.“
Predsjednik saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, Josip Leko, smatra da se Sanaderova kolekcija satova, koja po nekim izvorima vrijedi 150.000 eura, morala naći u imovinskoj kartici:
„Zakon ne daje nikome pravo da iz te cjelokupne imovine bilo šta izdvoji.“
Leko i drugi koji smatraju da je Sanader trebao prijaviti svoje satove, ističu da nije sporno to ako je neki političar bogat, ako je jasno od kuda mu to bogatstvo. Za zatajene satove Sanaderov glasnogovornik, Ratko Maček, kaže da ih je on stekao radeći u Austriji:
„Premijer Sanader 14 je godina bio poduzetnik u Austriji, tako da, kada se vratio u Hrvatsku, služiti domovini u hrvatskoj politici, sasvim sigurno nije došao bez kapitala.“
Maček kaže da je Sanader kao poduzetnik radio 14 godina u Austriji, ali iz biografije hrvatskog premijera se jasno vidi da se tamo biznisom bavio svega četiri godine. No, još nitko nije upitao - ako i jeste skupocjene satove donio iz Austrije - je li za njih platio carinu hrvatskoj državi u koju se vratio 1991. godine?
Otkucava vrijeme do izbora pa je tim važnije pitanje satova. Jedan tiražni tjednik umiva Sanaderov lik reportažom o darovima koje je on primio kao premijer i koje je onda pohranio u Banskim dvorima, dok je Sanaderov glasnogovornik Maček tvrdio da bivši premijer, Ivica Račan, nije pohranio ni jedan dar kojeg je dobio obnašajući tu dužnost, ali to je demantirala domaćica Vlade, Diana Piškor.
Maček se „proslavio“ i izjavom „da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća eura ušteđevine“. Po tim kriterijima najviše izgleda za budućeg premijera imao bi Radimir Čačić, najbogatiji među potencijalnim kandidatima. Ovaj bivši ministar i vlasnik više tvrtki je - za vrijeme dok se bavi politikom - svoje tvrtke prebacio na odvjetnike. Tvrtke su poslovale s državom, a na kraju godine Čačić je taj koji uzima dobit. Čačić, koji obilazi Hrvatsku u svojoj kampanji za premijera, na benkovačkom sajmu je htio napraviti parodiju na Sanaderove satove pa je za 150 kuna kupio lažni „Rolex“:
„Kupio sam ga za 150 kuna na sajmu u Benkovcu, preplatio sam ga 50 posto. Tvrde neki da su ga kupili pola sata ranije za sto.“
No, hrvatski političari nemaju sreće sa satovima. Čačić bi mogao biti kažnjen zato što je prekršio zakon kupujući falsificiranu robu, a Sanader zato što nije prijavio prave i skupe satove, mogao bi biti kažnjen s tri do pet tisuća kuna.
Naravno, kandidatima za premijera od malih i formalnih kazni važnije je koliko će ova afera utjecati na rezultat slijedećih izbora.
Evo što kaže nekolicina birača:
„Na žalost, imat će vrlo malo utjecaja jer mi još ne živimo potpunu demokraciju, nego je olako shvaćamo. Kao i u stvarnom životu, tako i u demokraciji i u demokratizaciji društva, nije dopustivo olako shvaćati i prelaziti preko ovakvih stvari i dopustiti, ne samo Sanaderu, nego bilo komu, da se izvuče na način kako se olako i prilično bahato izvlači Sanader i o tome ne vodi računa. A zašto bi i vodio, kada ne mora, kada ga javnost ne pritišče na pravi način.“
„Normalno da neće imati utjecaja jer u ovom društvu sustav vrijednosti ništa ne vrijedi i onaj koji krade ima veće šanse da dobije izbore, nego onaj koji je pošten. To je definitivno i dokazano. Kada se optuži nekoga ko je krao, a eventualno je pri vlasti, ili je ne znam po čemu već poznat i popularan, uvijek se nađe neko ko ga brani i ko ga opravdava. Narod to sve pušta. Narod njima daje glasove. Ako si pošten i pošteno radiš ne možeš dobiti ni pet glasova od 100. Ma kakvi satovi! I da je tvornice ukrao i prodao dobio bi izbore, a kamoli i satove.“
„Osobno će imati utjecaja na izbore. Moj glas bi bio protiv HDZ-a, odnosno Sanadera, jer nisu samo u pitanju satovi. Ima tu još puno spornih stvari.“
„Kada u imovinskoj kartici stoji automobil Renault 8 iz 1964. ili 1965. godine, a ne stoji sat vrijedan skoro 30.000 eura, onda se postavlja pitanje da li povjerenstvo smatra da se skupocjeni sat od 30.000 eura treba staviti u imovinsku karticu.“
Predsjednik saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, Josip Leko, smatra da se Sanaderova kolekcija satova, koja po nekim izvorima vrijedi 150.000 eura, morala naći u imovinskoj kartici:
„Zakon ne daje nikome pravo da iz te cjelokupne imovine bilo šta izdvoji.“
Leko i drugi koji smatraju da je Sanader trebao prijaviti svoje satove, ističu da nije sporno to ako je neki političar bogat, ako je jasno od kuda mu to bogatstvo. Za zatajene satove Sanaderov glasnogovornik, Ratko Maček, kaže da ih je on stekao radeći u Austriji:
„Premijer Sanader 14 je godina bio poduzetnik u Austriji, tako da, kada se vratio u Hrvatsku, služiti domovini u hrvatskoj politici, sasvim sigurno nije došao bez kapitala.“
Maček kaže da je Sanader kao poduzetnik radio 14 godina u Austriji, ali iz biografije hrvatskog premijera se jasno vidi da se tamo biznisom bavio svega četiri godine. No, još nitko nije upitao - ako i jeste skupocjene satove donio iz Austrije - je li za njih platio carinu hrvatskoj državi u koju se vratio 1991. godine?
Otkucava vrijeme do izbora pa je tim važnije pitanje satova. Jedan tiražni tjednik umiva Sanaderov lik reportažom o darovima koje je on primio kao premijer i koje je onda pohranio u Banskim dvorima, dok je Sanaderov glasnogovornik Maček tvrdio da bivši premijer, Ivica Račan, nije pohranio ni jedan dar kojeg je dobio obnašajući tu dužnost, ali to je demantirala domaćica Vlade, Diana Piškor.
Maček se „proslavio“ i izjavom „da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća eura ušteđevine“. Po tim kriterijima najviše izgleda za budućeg premijera imao bi Radimir Čačić, najbogatiji među potencijalnim kandidatima. Ovaj bivši ministar i vlasnik više tvrtki je - za vrijeme dok se bavi politikom - svoje tvrtke prebacio na odvjetnike. Tvrtke su poslovale s državom, a na kraju godine Čačić je taj koji uzima dobit. Čačić, koji obilazi Hrvatsku u svojoj kampanji za premijera, na benkovačkom sajmu je htio napraviti parodiju na Sanaderove satove pa je za 150 kuna kupio lažni „Rolex“:
„Kupio sam ga za 150 kuna na sajmu u Benkovcu, preplatio sam ga 50 posto. Tvrde neki da su ga kupili pola sata ranije za sto.“
No, hrvatski političari nemaju sreće sa satovima. Čačić bi mogao biti kažnjen zato što je prekršio zakon kupujući falsificiranu robu, a Sanader zato što nije prijavio prave i skupe satove, mogao bi biti kažnjen s tri do pet tisuća kuna.
Naravno, kandidatima za premijera od malih i formalnih kazni važnije je koliko će ova afera utjecati na rezultat slijedećih izbora.
Evo što kaže nekolicina birača:
„Na žalost, imat će vrlo malo utjecaja jer mi još ne živimo potpunu demokraciju, nego je olako shvaćamo. Kao i u stvarnom životu, tako i u demokraciji i u demokratizaciji društva, nije dopustivo olako shvaćati i prelaziti preko ovakvih stvari i dopustiti, ne samo Sanaderu, nego bilo komu, da se izvuče na način kako se olako i prilično bahato izvlači Sanader i o tome ne vodi računa. A zašto bi i vodio, kada ne mora, kada ga javnost ne pritišče na pravi način.“
„Normalno da neće imati utjecaja jer u ovom društvu sustav vrijednosti ništa ne vrijedi i onaj koji krade ima veće šanse da dobije izbore, nego onaj koji je pošten. To je definitivno i dokazano. Kada se optuži nekoga ko je krao, a eventualno je pri vlasti, ili je ne znam po čemu već poznat i popularan, uvijek se nađe neko ko ga brani i ko ga opravdava. Narod to sve pušta. Narod njima daje glasove. Ako si pošten i pošteno radiš ne možeš dobiti ni pet glasova od 100. Ma kakvi satovi! I da je tvornice ukrao i prodao dobio bi izbore, a kamoli i satove.“
„Osobno će imati utjecaja na izbore. Moj glas bi bio protiv HDZ-a, odnosno Sanadera, jer nisu samo u pitanju satovi. Ima tu još puno spornih stvari.“
