Dostupni linkovi

logo-print

Različiti komentari na zahtjev za oslobađanje


Potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Krstan Simić smatra da je u slučaju Biljane Plavšić prekršen standard Međunarodnog krivičnog suda u Hagu jer osuđenici koji izdržavaju kazne u određenim državama podliježu jurisdikciji tih država, što, prema Simiću, nije slučaj s Plavšićevom. Potpredsjednik SNSD-a podsjeća da u Švedskoj postoji propis kojim je predviđeno da se s navršenih 75 godina života izvršenje kazne obustavlja. Simić dalje kaže da je Plavšićeva po tom osnovu već trebala biti puštena, ali da je tada organizovan politički protest Žena Srebrenice, koje su smatrale da bi oslobađanje bivše predsjednice RS-a značilo njenu amnestiju:

„Zaista ne vidim bilo kakvog negativnog političkog refleksa kada bi se jedna žena u 76-oj godini uslovno pomilovala i kada bi se udovoljlo njenom zahtjevu da prestane izdražavati dalje kaznu, pogotovo što te godine nose i određene zdravstvene probleme, i oni su evidenti – i u tom pravcu zaista bez ikakvih posljedica bi bilo njeno puštanje. A s druge strane, mislim da treba i nagraditi gospođu Plavšić za ono što je imala snage da prizna krivicu, mada mi u BiH znamo koliki je bio njen stvarni, realni uticaj na odnose u BiH, da je ona više bila ukras tadašnjeg rukovodstva RS-a.“

Ako se uzmu u obzir razmjere stradanja u periodu dok je Biljana Plavšić bila na funkciji, njeno prijevremeno puštanje bilo bi ogromna nepravda prema žrtvama, smatraju u Stranci demokratske akcije. Potpredsjednik SDA Adil Osmanović:

„Smatramo da Biljana Plavšić treba da do posljednjeg dana izdrži onu zatvorsku kaznu na koju je osuđena od strane Haškoga tribunala. U protivnom, moglo bi to proizvesti zaista burne reakcije onih koji su najviše pogođeni vladavinom i onim periodom kada je pomenuta osoba bila aktuelna u političkom životu na ovim prostorima.“

Iako je razumljivo i da osuđenici za ratne zločine pokušavaju iskoristiti svoja zakonska prava, neophodno je imati u vidu odjek kazne ili eventualnog oslobađanja u zajednici gdje je zločin počinjen, smatra izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović:

„Ja bih svakako, bez obzira i na starost počinilaca, na njihovo ugroženo zdravlje, na eventualno određeni humanitarni aspekt, u svakom slučaju apelovao da se ima u vidu i ono što nikada ne smijemo zaboraviti - a to je tragedija hiljada i hiljada žrtava koje su stradale u politici etničkog čišćenja.“

Kada Hotić, Udruženje majki enklava Srebrenica i Žepa:

„Da li je ona sposobna, da li je ona stara ili bolesna, to uopšte nije bitno. Svaki zločin treba da ima svoju cijenu.“

Krajem februara 2003. godine, Haški tribunal za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, osudio je nekadašnju predsjednicu Republike Srpske Biljanu Plavšić, na 11 godina zatvora, nakon što je optužena, nekoliko mjeseci ranije, priznala krivicu za jedan od navoda iz prvobitne optužnice - progone nesrpskog stanovništva u Bosni i Heregovini. Ti su progoni uključivali "lišavanje života tokom napada na gradove i sela; surovo i nečovječno postupanje tokom i nakon napada; prisilno premještanje i deportacije; protivpravno pritvaranje i lišavanje života, prisilan rad i korištenje živog štita; surovo i nečovječno postupanje i nehumane uslove u zatočeničkim objektima; uništavanje kulturnih i vjerskih objekata; te pljačkanje i bezobzirno razaranje". U zamjenu za priznanje krivice za ove zločine, Tužilaštvo je odustalo od dijela optužnice koja je Biljanu Plašić teretila i za genocid. Plavšićeva, koja se početkom januara 2001. dobrovoljno predala Tribunalu, nedugo nakon presude premještena je na izdržavanje kazne u Švedsku.
  • 16x9 Image

    Maja Bjelajac

    U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

XS
SM
MD
LG