Dostupni linkovi

logo-print

Ocjene za Balkan i dalje nepovoljne


Premda su nacionalne stranke u BiH izgubile dio podrške na izborima koji su održani u oktobru 2006. godine, izbor bošnjačkih i srpskih nacionalista u tročlano državno Predsjedništvo prijeti da nastavi opasnu retoriku predizbornog perioda, kaže se u dijelu izvještaja HRW o stanju ljudskih prava u BiH. Tokom 2006. godine, specijalizirani Odjel za ratne zločine u okviru Suda Bosne i Hercegovine počeo je sa pretresom slučajeva koje je proslijedio Haški tribunal. Donesene su presude u četiri predmeta. Okružni sudovi u Republici Srpskoj su nastavili pretrese u predmetima ratnih zločina, sporim, a u Federaciji mnogo bržim tempom.

U vrijeme pisanja izvještaja, tokom 2006. godine, bosanske vlasti nisu uhapsile niti jednu osobu protiv koje je Haški tribunal podigao optužnicu. Petorica optuženih su i dalje na slobodi, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Godišnji broj izbjeglica i raseljenih lica koji se vraćaju u svoje domove i dalje opada. Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) je registrirao nepunih 3.000 povrataka do 31. jula 2006. godine, u usporedbi sa više od 5.000 u 2005. godini. Situacija onih koji se vraćaju u područja gdje sada čine manjinu ostaje izrazito teška.

Hrvatska, prema ocjeni nevladine organizacije HRW, bilježi napredak u oblasti poštivanja ljudskih prava, za šta su podjednako zaslužni konstantan međunarodni pritisak i sazrijevanje demokratskog procesa u toj zemlji. Ključni problem se odnose na povratak i reintegriranje izbjeglih hrvatskih Srba te na prava srpske manjine generalno. Njih prati i odgovornost za ratne zločine. Od 300.000 do 350.000 hrvatskih Srba, koji su napustili svoj dom tokom rata od 1991. do 1995. godine i otišli uglavnom u Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, do augusta 2006. godine registriran je povratak preko 120.000 izbjeglica. Ali međunarodne i domaće udruge smatraju da svega 60 do 65 posto njih ostaje u Hrvatskoj, dok veliki broj, nakon kraćeg boravka, odlazi iz zemlje. Rješavanje pitanja izgubljenih stanarskih prava za srpske povratnike i dalje je uvjetan uspjeh.

Mnogi Srbi su izvršili povrat svoje privatne imovine, no od vlasnika se ponekad traži da plate naknadu privremenim korisnicima na ime obnove imovine. Po pitanju bivšeg programa pod nazivom “područja od posebnog državnog interesa” (uglavnom ruralne sredine pod kontrolom srpskih pobunjenika u ratu) nije postignut napredak na rješavanju izgubljenih stanarskih prava Srba koji su ostali na dnu spiska za pomoć za stambeno zbrinjavanje – čak ispod onih koji se tek doseljavaju u takva područja – prema zvaničnom pravilniku. Mogućnost zapošljavanja u javnom sektoru za Srbe povratnike i dalje je problem, a nasilje protiv Srba koje je izbilo 2005. godine nastavilo se i u 2006. Na organizacije za ljudska prava se u Hrvatskoj i dalje gleda sa sumnjom, ali one i dalje imaju veliku slobodu djelovanja, kaže se u godišnjem izvještaju HRW

Nespremnost Vlade Srbije da se ozbiljno suoči s prošlošću kao i odlaganja u sprovođenju zakonskih i drugih reformi doprinijeli su još uvek nezadovoljavajućoj situaciji u toj zemlji. Neuspeh vlasti u pronalaženju ratnog komandanta snaga bosanskih Srba Ratka Mladića potkopao je odnose sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama i destabilizirao vladajuću koaliciju, osujetivši njene reformske planove.

Saradnja Srbije sa Međunarodnim sudom za ratne zločine dospjela je praktično u ćorsokak 2006. godine, poslije relativnog napretka tokom 2005. godine. Koncept saradnje srpskih vlasti – zasnovan na takozvanoj „dobrovoljnoj predaji“ lica umjesto njihovog hapšenja koje bi vršila srpska policija – prestao je davati rezultate. Neuspeh napora da se Ratko Mladić pronađe, uhapsi i izruči Hagu i dalje je najupadljiviji propust.

Na domaćem terenu odvijalo se nekoliko važnih suđenja u Vijeću za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu tokom 2006. godine, iako je ukupan broj sudskih postupaka i dalje mali. Zaštita svedoka još uvek je prepreka djelotvornom ustanovljavanju odgovornosti za ratne zločine, a miješanje države u djeljenje pravde i dalje razlog za zabrinutost. Organizacije za ljudska prava u Srbiji još uvek rade u okruženju u kome se često nalaze na meti neprijateljske kritike medija i nekih političkih stranaka. zaključuje u svom godišnjem izvještaju HRW.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG