Sladana DIMIŠKOVA, Gëzim BAXHAKU, Zoran PRERADOVIC, Biljana JOVICEVIC, Ankica BARBIR MLADINOVIC
Makedonska policija kokain je zaplenila pri kontroli kamiona, koji je bio sumnjiv kosovskim carinicima, ali koji nisu imali adekvatnu opremu za otkrivanje droga. Sakriven u kantama sa bojom, pronađen je u kamionu koji je vozio makedonski državljanin.Biro javne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Makedonije danas je saopštio da je podneta krivična prijava protiv dva lica - Stanislave Poletan, vlasnice firme Makfut, koja je prema saznanjima policije organizovala transport zaplenjenog kokaina, i Alije Azirovića, makedonskog državljanina koga je Stanislava Poletan angažovala da vozi kamion u kome je bila droga. Njemu je izrečena i mera pritvora od 30 dana. Ista mera je izrečena i Stanislavi Poletan koja ima i makedonsko i srpsko državljanstvo i koja se ne nalazi u Makedoniji. Za njom je raspisana međunarodna poternica.
Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Ivo Kotevski izjavio je da su pored makedonske policije u istragu uključeni i Interpol kao i nadležne službe Srbije i Grčke.
"Ukoliko i druge države zatraže našu saradnju na ovom slučaju, a to je već uradila Hrvatska, mi ćemo i sa njima podeliti naše informacije i saznanja."
Kriminolog Ljupčo Arnaudovski izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je zaplena droge rezultat veoma efikasne akcije makedonske policije:
"Naša policija je dobro organizovana, ona poseduje moderno opremljene laboratorije za otkrivanje droge, što je veoma značjano s obzirom da je Makedonija tranzitna država."
Sumnjiva pošiljka
Pripadnici UNMIK carine su prilikom kontrole kamiona skopskih registarskih tablica koji je u tranzitu iz Crne Gore prolazio kroz Kosovo i u kojem je kasnije na granici Makedonije u Blacu otkriveno više od 400 kilograma kokaina posumnjali da se nalazi sumnjiva roba i zatražili pomoć od pripadnika Kosovske policijske službe, odnosno od specijalizovane jedinice koja ime pse tragače za drogom. Psi, međutim, nisu uspeli da otkriju da je droga u tom kamionu
Direktor mobilnih jedinica UNMIK carine Ekrem Hajdari pojašnjava da je prilikom ulaska na Kosovo, kod graničnog prelaza sa Crnom Gorom Kula, zbog zemlje porekla robe radnicima carine to bila sumnjiva roba:
«Reč je o jednoj isporuci robe, o bojama koja je krenula iz Venecuele i preko Luke Bar u Crnoj Gori kamionskim prevozim stigla na granicu sa Kosovom.»
Hajdari i ističe da su carini zatražili pomoć od Kosovske policijske službe i anagažovali pse tragače za drogom da možda otkriju šta je u kantama sa bojom. Međutim, pošto psi nisu mogli otkriti o čemu se radi, a pošto UNMIK carina nema potrebnu opremu za skeniranje sadržaja pošiljke, odlučeno je da se kamion do granice sa Makedonijom fizički prate mobilne jedinice UNMIK carine:
«Prilikom predaje pošiljke kod naših kolega u Makedoniji, naši su carinici informisali makodonske carine o sumnjama koje su imali.“
Hajdari ističe kako je nakon otkrivanja kokaina u toj isporuci, generalni direktor Makedonskih carina pozvao UNMIK carinu i zahvalio se na pomoći koju su carinici sa Kosova pružili u okrivanju droge. Hajdari je takođe istkao kako sa svim carina u zemljama u okruženju Kosova imaju dobru saradnju i vrlo često međusobne informacije imaju za rezultat otkrivanje i presecanje kanala za krijumačarenje roba.
Ko je zapravo Stanislava Poletan?
Više od 400 kilograma kokaina, koliko je zaplenjeno u Makedoniji, prethodno je stiglo u crnogorsku luku Bar i to iz Italije. Ova ilegalna roba bila je u kontejnerima beogradske firme “Makfut” vlasnice Stanislave Poletan. To je ime koje je od ranije poznato policijama u regionu.
Na sajtu Agencije za privredne registre navodi se da je firma Makfut, čiji je direktor Stanislava Poletanov, osnovana 1. decembra 2004 godine, a upisana u registar u aprilu prošle godine. Na adresi na kojoj je prijavljeno sedište firme je stan porodice Poletan sa blindiranim vratima. Jutros niko nije otvarao vrata na ovoj adresi u Ulici poručnika Spasića i Mašare br 2 u Beogradu. Pokušali smo u službi 988 da proverimo da li je firma Makfut registrovana na adresi u Beograda koja se pominje u medijima:
RSE: Molim Vas broj firme Makfut, ulica poručnika Spasića i Mašare broj 2.
OPERATER NA 988: Imamo na toj adresi lokal Aničić Aleksandra, grafički izdavač Jovan i muški frizer Nena.
RSE: Dakle, nemate ništa registrovano?
OPERATER NA 988: Ne, nemamo.
Stanislava Poletan, čije je devojačko prezime Čočorevska, pominjana je u Srbiji 2003.godine tokom istrage o transferu fudbalera Obilića. Rajko Danilović, advokat folk pevačice Svetlane Ražnatović, osumnjičene da je ovim transferima oštetila Klub, tvrdio je da je Ražnatovićeva samo formalno bila predsednica Kluba, a da je sporne transfere započeo njen pokojni suprug Željko Ražnatović Arkan, a dovršila njegova kuma Stanislava Čočorevska, koja je imala strane pasoše i šengensku vizu. Advokat Rajko Danilović o svijim saznanjima o Stanislavi Poletan kaže:
“Nemam veze, niti znam ženu. Video sam je na istrazi jedini put u životu.”
Dnevni list “Blic” tada je objavio da je Čočorevska bratanica bivšeg šefa makedonske tajne policije Slobodana Bogojevskog. U zimu 2000. godine bila je u žiži javnosti kada je desetak dana provela zabarikadirana u stanu u centru Skoplja, odbijajući da primi inspektore koji su hteli da joj postave neka pitanja. Medijima je tada telefonom prenela da je policija maltretira iz revanšističkih pobuda. Ubrzo potom, kako su javili mediji, otišla je iz Makedonje. Za TV A1 je tada izjavila će se njen muž Ranko Poletan, telohranitelj i blizak Arkanov prijatelj, razračunati sa onima koji su je maltretirali.
Dosadašnja saznanja policije pokazuju da je ovaj ilegalni tovar distribuiran u saradnji trgovaca drogom više balkanskih i evropskih država. Droga je očigleno prelazila granice Crne Gore, Srbije i Kosova, Makedonije, prebacivana je i hrvatskim brodovima, udela u poslu su imali i Italijani, Grci, a sve je krenulo iz Venecuele. Nekadašnji potpredsednik Interpola za oblast narkotika Marko Nicović objašnjava zašto kokain iz Venecuele zaobilaznim putevima stiže do zapadne Evrope i SAD:
“Kad dođe kokain iz Južne Amerike u neku od severnoameričkih luka velika je pozornost policije i carine. Međutim, niko ne očekuje kokain iz Makedonije, Albanije,Crne Gore, Srbije ili Hrvatske. To znači da se mnogo lakše prokrijumčari na tim graničnim prelazima sa ostalom robom koja ide normalno.”
Poslednji slučaj otkrivanja skoro pola tone droge koja je prešla najmanje pet granica još jedan je dokaz koliko su kriminalci sposobni za brzu saradnju, dok države izuzetno sporo reguju na ovakve pojave. Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov za Radio Slobodna Evropa navodi jedini mogući izlaz iz takve situacije:
“Intenzivnija saradnja svih struktura i svih državnih organa pomenutih država na suzbijanju takvih pojava. Kako može da neki kriminalac pređe pet graničnih prelaza i da tek na šestom bude uhvaćen. Da je postojala saradnja među ovim službama, on bi bio uhvaćen već na prvoj granici.”
Inače, povodom zaplene gotovo pola tone kokaina i činjenice da je on bio natovaren u kontejnere beogradske firme Makfut, još uvek se nisu oglasili ni MUP Srbije ni drugi državni organi.
Crnogorski carinici priznali grešku
Iako je šverc skoro pola tone droge iz Vencule, preko Španije, Italije, Crne Gore do Makedonije udarna tema crnogorskih medija, osim saopštenja policije u kojem je rečeno da nijesu reagovali jer nijesu imali obavještajnih podataka, nema novih detalja. Za sada je samo Uprava Carina priznala grešku.
S tvrdnjom visokog zvaničnika makedonske policije, da je tovar navodnog polikolora koji je u stvari bio kokain trebalo da bude sumnjiv svakoj carini pa i crnogorskoj, složio se i direktor crnogorske Uprave carina Miodrag Radusinović:
“Mogu reći da sam saglasan sa konstatacijom da je navedena pošiljka sama po sebi trebalo da izazove pažnju carinika i Crne Gore i Italije i Španije. Nažalost, nije. Nije bilo ni pozornosti makedonske carine, već su uhvaćeni na bazi obavještajnih podataka. Sama zemlja porijekla je trebalo da ukaže na to da je nužno pošiljku detaljno pregledati i utvrditi njen sadržaj.”
Mediji su prenijeli i informaciju iz Carinarnice Luke Bar, da su kontejneri sa broda “Lošinj” iskrcani po uobičajenoj proceduri u kamion, te da je čitav posao završen za nepune dvije smjene i da ništa nije ukazivalo na to da je tovar sumnjiv. Uobičjena praksa je da se kontejneri pregledaju dok su u Luci na terminalu, a da se njihov sadržaj provjerava u slučaju da, u saradnji sa resornim inostranim službama ili na osnovu određenih parametara, ima pretpostavki da se radi o sumnjivom teretu.
Iako je šverc više od 400 kilograma kokaina kroz Crnu Gora udarna tema medija, osim saopštenja policije od ponedjeljka veče u otkrivanju pola tone kokaina koji je nesmetano prošao kroz Crnu Goru, policija nije mogla da reaguje i kontroliše sadržaj u trazitu preko njene teritorije jer nije imala operativnih saznanja o tome, novih detalja nema.U istrazi crnogorske policije provjerava se da i li je neko iz Luke Bar mogao biti uključen u šverc. Iz Uprave policije najavljno je i da će narednih dana dati obajšnjenje kako je moguće da nijesu bili uključni u ovu međunarodnu istragu.
Ovo nije prvi slučaj krijumačarenja ogromne količine droge preko Crne Gore. Naime, policije Crne Gore, Srbije i Italije u saradnji sa Interpolom su oktobra 2004. presjekle međunarodni lanac trgovine drogom i zaplijenile 200 kolograma kokaina. Specijalni tužilac za organizovani kriminal Stojanka Radović je za tu kokainsku aferu optužila četri crnogorska državljanina i njima je u toku suđenje u podgoričkom Višem sudu.
Posada broda nije znala šta prevozi
Vijest da je 483 kilograma kokaina, zaplijenjenog prije nekoliko dana na makedonskoj granici, u crnogorsku luku Bar dovezao hrvatski brod Lošinj u Lošinjskoj plovidbi još provjeravaju i zasad ne žele komentirati. U izdatom pismenom priopćenju napominju kako pomorski prijevoznici ne provjeravaju sadržaj broda već jamče zapečenost i nepovredivost tereta tokom plovidbe. U Hrvatskoj policiji izjavljuju kako zasad nemaju nikakvih indicija da bi hrvatski članovi posade ili vlasnici broda bili umiješani u tu krijumčarsku operaciju, te naglašavaju kako u svemu usko surađuju s kolegama iz Crne Gore i Makedonije.
Glasnogovornik hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, Zlatko Mehun, izjavio je za Radio Slobodna Europa da prema dosad prikupljenim podacima hrvatski članovi posade broda Lošinj nemaju veze sa zaplijenjenim kokainom:
„Nakon informacije crnogorske policije da je taj kontejner bio prevezen tim brodom, mi smo u stalnom kontaktu s crnogorskom i makedonskom policijom, a i drugim policijama. Međutim, prema svim dosadašnjim saznanjima nemamo nikakvih indicija da bi hrvatski članovi posade broda, ili vlasnici broda, imali kakve veze sa tim teretom. Teret je vlasništvo neke druge tvrtke i oni su praktično obavljali samo uslugu prijevoza.“
Uprava Lošinjske plovidbe, u čijem je vlasništvu i brod Lošinj, za sutra je najavila press konferenciju, a danas se oglasila pismenim priopćenjem u kojem, uz ostalo, kažu kako bez razgovora s predstavnicima crnogorskog MUP-a ne mogu potvrditi ni je li „inkriminirani“ kontejner doista bio na njihovom brodu i je li u njemu tokom putovanja bila droga, te da nije isključeno da se sve dogodilo nakon iskrcaja i isplovljenja broda iz Bara
No, „pad“ najnovije kokainske pošiljke vrijedne 40 milijuna eura na jednoj od Balkanskih ruta rezultat je uspješne policijske i obavještajne suradnje svih država Europske unije, te policijskih i obavještajnih službi zemalja s prostora bivše Jugoslavije – zaključuje za naš radio analitičar Gordan Malić, novinar tjednika Globus:
„Riječ je o tome da se Europska unija nalazi pod udarom golemih kokainskih pošiljki iz Južne Amerike koje posljednjih nekoliko godina uglavnom dolaze preko Španjolske, te mediteranskim i jadranskim rutama do Italije, Grčke, a u posljednje vrijeme i Crne Gore.“
Riječ je, kaže Malić, o dobro razgranatoj mreži sastavljenoj od balkanskih krijumčarsko-mafijaških klanova koji su posljednjih nekoliko godina uspostavili odličnu suradnju sa južnoameričkim narko kartelima:
„Zanimljivo je, recimo, da tvrtka Makfut, na koju je pošiljka glasila, pripada Stanislavi Čočorovskoj – Poleti, koja je supruga Ranka Polentana, bodyguarda i jednog od najboljih prijatelja Željka Ražnjatovića – Arkana. Sama Čočorovska je rodica Slobodana Bogoevskog, bivšeg šefa makedonske službe državne sigurnosti negdje do sredine devedesetih.“
Dodaje da kroz Hrvatsku u posljednje vrijeme nije bilo većih pošiljki i da je težište tranzita prebačeno na Crnu Goru i Albaniju. Zaključuje kako se radi o dobro povezanim strukturama, od klasičnog kriminala do obavještajnog podzemlja, koje su se na prostorima bivše Jugoslavije prve pomirile i u posljednjih 10 godina odlično surađuju i funkcioniraju, o čemu postoje i operativni podaci:
„Poznato je tako da su mnogi srbijanski krijumčari i pripadnici srbijanske kriminalne elite u Hrvatskoj bili dobrodošli gosti, dobivali hrvatske putovnice i bili prijavljeni na adresama u Zagrebu kod poznatih hrvatskih poslovnih ljudi i ti su kontakti bili gotovo javni, transparentni. Sad je stanje ipak bitno drugačije nego prije četiri ili pet godina i mislim da je to jako dobra i važna vijest za Hrvatsku.“
