Dostupni linkovi

Političari u balkanskoj priči


Ljudimila CVETKOVIC

Jelena Marković, portparol Demokratske stranke:

„To su moć, vlast, bogatstvo. To je asocijacija prosečnog građanina. Ali pošto ja nisam relevantan reprezent jer sam iznutra, to je za mene politika asocijacija na rad, stalni umor, stalni angažman, stalno samousavršavanje i odsustvo mogućnosti da sami kreirate svoj život i da se posvetite nekim malim životnim stvarima.“

Iako političari veruju da ih karakterišu pozitivne osobine, analitičari javnog polja govore šta je to što se u Srbiji zapravo vezuje za političare. Ratko Božović, sociolog kulture:

„Silu, snagu ili ako hoćete nadmoć ili grubost te nadmoći. To je ono što se vezuje za političara ovdje u balkanskoj priči.“

Istraživanja govore da se političari ne nalaze čak ni među prvih deset zanimanja na listi onih za koje bi se mladi opredelili. Sociolog Milan Nikolić, iz Centra za poučavanje alternativa objašnjava da mladi ocenjuju profesionalne pozicije kroz ono što oni znaju o njima kroz medije:

„Političari se uglavnom vide kao oni koji nešto pričaju na televiziji, ili pak sede u parlamentu, dosađuju se. Nisu mnogo privlačni ni fizički, nisu privlačni ni po posedu, ne zna se kakve vile imaju, to se drži relativno skriveno, ne zna se kakve prihode imaju. On ine znaju da, recimo, političari koji sede u parlamentu kreiraju zakone i na taj način kreiraju nekakve okvire života.“

I pored toga što su podmladci vrlo aktivni u mnogim političkim partijama, mladi, kako se vidi na primeru zabeleženom u Čačku, u malom procentu vide politiku kao sredstvo menjanja i unapređenja društva:

„U ovoj zemlji ne.“

„Bih, zato što oni imaju najviše para.“

„Bih, zato što političari imaju dobru platu.“

„Ima dosta tih povlastica, ali ja sam jedan od onih koji bi pokušali nešto da doprinesu.“

„Ne zbog para, ne zbog moći, to nema veze, nego da stvarno nama bude bolje.“

„Bavio bih se politikom, zbog povlastica, privilegija, novca, ugleda, moći… I ovi što se bave politikom to rade zbog toga. A to što pričaju da to rade zato što vole ovu zemlju, to nije tačno.“

Sa ocenama da su u politiku ulazili radi lične koristi slaže se i biznismen Zoran Drakulić. On je jedno vreme bio politički angažovan i kaže da nakon šest godina tranzicije može sa sigurnošću da tvrdi da 95 odsto ljudi koji se danas bave politikom, to radi isključivo iz ličnih interesa:

„Ja sam se iz politike prevashodno rano povukao zato što sam video ogromnu neiskrenost i razočarenje u ljude kojima sam beskrajno verovao. Takođe, video sam kod tih ljudi nespremnost da se obračunaju sa ogromnom korupcijom koja je bila u Srbiji i protiv koje sam ja bio. Jednostavno sam želeo da u Srbiji vladaju tržišni principi.“

Nesporeći da toga ima, Jelena Marković, portparolka DS-a, koja je na tom mestu došla sa položaja zamenika ministra za ljudska i manjinska prava i koja je svojevremeno zbog političkog angažmana ostala bez posla, ipak kaže da je reč samo o određenoj, manjoj, grupi ljudi:

„Jedan broj političara koji su ostali obeleženi svojim malverzacijama, korupcijom i slično, dnevnicama koje su podizali u Skupštini, različitim načinima na koje su stekli bogatstvo. Ali ja moram da kažem da je to manjina.“

No i same političke prilike u Srbiji oblikuju ovdašnjeg političara. O tome govori sociolog kulture Ratko Božović:

„Ma koliko želeli, ma koliko to bilo dobro za zdravlje političkog života ili za zdravlje zajednice. Da političar bude moralan političar. Ovde imamo nesreću da je moralan političar u ovoj našoj političkoj priči gotovo neupotrebljiv. Ne može se ići kroz ovo balkansko blato, kroz ovaj košmar, kroz ovaj užas svakodnevice i ove ubrzane i konfuzne istorije džentlmenski i uspravan.“

Postoje politčari koji su svesni negativnih konotacija svog posla. Ivana Dulić-Marković, doskorašnja ministarka poljoprivrede, pa potpredsednica vlade, sada kao visoka funkcionerka G17 plus učestvuje u izbornoj kampanji, sebe niti doživljava kao političara, niti kao popularnu osobu, i postavlja za nju ključno pitanje:

„Ako svi sturčni i pametni odustanu, onda ne možemo ni očekivati da će biti bolje.“

Ivana Dulić-Marković je jedna od najnapadanijih političara. Bila je meta žestokih napada nacionalističkih stranaka, što zbog svojih izjava o politici bivšeg režima, što zbog svoje nacionalne pripadnosti. Ponekad se njen stav razlikovao od stranačkog, kao u slučaju referenduma o novom ustavu. No, i pored svega, odluka da ostane u politici je prevagnula:

„Morate da prođete kroz najstrašnija poniženja. Ali i tu je uvek pitanje da li možete da uspostavite balans između onoga što morate da istrpite i onoga što možete da uradite i podstignete.“
XS
SM
MD
LG