Dostupni linkovi

logo-print

Ostaje sud istorije


Augusto Pinoče, Slobodan Milošević, Ta Mok – trojica ljudi koji su budili mržnju i strah miliona ljudi i obožavanje među svojim sljedbenicima. Trojica koja su gospodarila životom i smrću svojih podanika. Sva trojica optužena su za zločine protiv čovječnosti i sva trojica su izbjegla pravdu.

Pinoče - bivši čileanski diktator; Milošević - raniji predsjednik Jugoslavije i Srbije; i lider kambodžanskog krvavog kmerskog režima Ta Mok – sva trojica su preminula ove godine. Sva trojica su optužena, ali su izbjegla suočavanje s pravdom. Od sada, sudiće im istorija. No, neizricanje konačne pravde ostavilo je u nasljeđe svim zemljama – Čileu, Kamodži i novim državama na Balkanu, nasljeđe oko kojeg će se još dugo društvo sukobljavati. Najočitiji primjer je nedavna Pinočeova smrt –iako je Čile pokrenuo točak demokrtaizacije nakon diktatorovog silaska s vlasti 1990., reakcije na smrt diktatora pokazala je da pomirenje u toj zemlji tek predstoji. Dok su jedni žalili, drugi su slavili.

* *

Političku 2006. označile su i smrti lidera Al Kaide u Iraku -Abu Mus’ab al-Zarqawija i lidera čečenskih pobunjenika Shamil Basayeva, potom bivšeg istočnonjemačkog i ruskog obavještajaca Markusa Wolfa i Aleksandra Litvinenka.

Glava Al Zarqawija bila je ucijenjena na $25dolara, a Al Kaidin vođa je ubijen tokom jednog američkog vazdušnog napada. Basayev, koji je vodio radikalno krilo Čečenskog pokreta, preuzeo je dogovornost za brojne terorističke protiv Rusije, uključujući i opsadu škole u Beslanu. Ruske snage su ga ubile u julu 2006. I Američki i ruski zvaničnici su ove dvije smrti nazvali pobjedom u ratu protiv terorizma. Međutim, samo nakon nekoliko mjeseci, nasilje u Čečeniji i Iraku je nastavljeno.

Kao čelni čovjek istočnonjemačkog Ministarstva državne bezbjednosti, Markus Wolf je bio poznat kao "čovjek bez lica", zahvaljujući svojoj tajnovitosti. Wolf je odrastao u komunističkoj porodici, dijelom odrastajući u Sovjetskom savezu. Nakon pada komunizma, zatražio je azil u Rusiji, ali je bio odbijen. 1993. je pred njemačkim sudom osuđen za izdaju, no ta presuda je kasnije oborena. Umro je u snu, u svom domu u Berlinu, 9. novembra, što je, ironično, i datum pada Berlinskog zida.

Smrt jednog drugog bivšeg obavještajca je još pod istragom. Aleksandar Litvinenko je krajem novembra umro od zračenja radioaktivnog polonijuma 210. Na samrtnoj postelji, taj bivši ruski obavještajac je za svoju smrt optužio ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je žestoko demantovao optužbe.

Ubistvo hrišćanskog političara u Libanu Piera Dzemajela, može imati snažan uticaj na politička gibanja tog dijela svijeta i vratiti jednu od najviolentnijih zemalja Bliskog istoka u konflikt. Dzemajel je bio peta istaknuta figura anti- sirijske politike koji je ubijen u poslednje dvije godine. Njegova smrt može razbiti lomljivi politički konsenzus kojim se održava mir u Libanu.

* * *

Ova godina pamtiće se i po onima koji su svoje živote žrtvovali višim ciljevima. Hroničari među njima navode rusku novinarku Anu Politkovskaju, koja je svoju karijeru posvetila osvjetljavanju zvjerstva u Čečeniji. Mnogi smatraju da je zbog toga i ubijena, upirući prstom u rusku vlast, no Kremlj demantuje bilo kakvu umiješanost u taj slučaj, ocijenivši da je njen politički uticaj izuzetno beznačajan. Musa Klebnikov, udovica Paula Klebnikova, urednika ruskog izdanja "Forbes" magazina, koji je i sam ubijen u Moskvi 2004, ovako je opisala Politkovskaju:

“Kada sam upoznala Anu, bila je iznenađena da je još uvijek živa. Kazala je - s obzirom na ono što radim, pravo je čudo da sam još uvijek živa. Znala je pred kakvim je rizikom, ali nije se zaustavljala. Smatrala je da se teba znati i o patnjama onih drugih, bez obzira na kojoj su strani i to je bio njen impuls ljudskosti.”

Ekonomisti su se ove godine oprostili od dva istaknuta imena svjetske ekonomske misli – Amerikanaca Milton Friedmana and John Kenneth Galbraitha.

Nobelovac iz 1976, Friedman je od strane “The Wall Street Journala” prozvan najznačajnijim ekonomistom 20 vijeka, zahvaljujući popularisanju principa slobodnog tržišta. John Kenneth Galbraith, bio je dio američke administracije tokom mandata četiri predsjednika – od Ruzvelta do Johnsona - i imao je ogromnog uticaja na krojenje američke ekonomske politike tokom nekoliko decenija, posebno u oblasti smanjenja siromaštva. Njegova koncepcija se suprotstavaljala Friedmanovoj, favorizujući državnu intreventnu ulogu kako bi se ublažile posljedice krupnog kapitala.
  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

XS
SM
MD
LG