Dostupni linkovi

logo-print

Bogec je bogecu spas


"Bogec u zagrebačkom žargonu ne znači siromah. Bogec je nogu istrgal. Bogec je ruku istrgal, bogca je žena ostavila, to je sreća koji put, bogec je momentalni hendikep, ali na žalost, bogec je bez posla ostal i više ga ne bi dobil jer nema posla."

Kada je sredinom devedesetih ostao i sam bez posla, pedesetosmogodišnji Josip Nevenko Krznarić kaže da je i on sa skupinom prijatelja postao bogec. Premladi za penziju, prestari za nove poslodavce, poniženi pred djecom, besciljno su i beskorisno lutali gradom, poput zombija:

"Kada je završil rat, 1995. godine, ostali smo bez posla. Ljudi su bili rezignirani. Osjetio sam kod njih nekakvu zombizaciju. Tada još nije bilo toliko pučkih kuhinja. Bilo su dvije. Išel je po grah, došel je doma, čital novine, pogledal televiziju i legel i opet sutra na isti način. Ljudi su se osjećali beskorisno. Oni moji prijatelji, s kojima sam se družil, bili su ko zombi."

Shvatio je da mora početi raditi bilo što, makar i besplatno, samo da nešto korisno delaju. Palo mu je na pamet da bi možda mogli očistiti od papira i drugog smeća zagrebačku park šumu Maksimir. Čudno su ih gledali, ali akcija je uspjela, pa su je ponovili i u drugim gradskim četvrtima. Prvo poticajno priznanje dobili su od direktora Zoološkog vrta i satiričkog kazališta Kerempuh – besplatne ulaznice:

"Ali ni Zoo si ljudi nisu mogli priuštiti, a kazalište pogotovo."

Onda su poveli hajku protiv ambrozije, korova od kojeg svaki drugi Zagrepčanin dobiva alergiju. Od gradskih vlasti tražili su jedino alat, ali službenici su bili uvjereni da je riječ o folirantima:

"Oni su bili iznenađeni. Mislili su da smo foliranti. Ništ nismo tražili, a tražimo alat da bi delali. Pitali su se ko je taj luđak koji to propagira. Bil sam uvjeren da se samo radom može ljude izvući iz krize jer kada radi, čovjek se osjeća korisnim."

Danas ih je u udruzi oko sedamdesetak. Prije pet godina grad im je dodijelio na korištenje i dvije prostorije, a Gradska čistoća dva mala kamiončića kojima prevoze raznu robu, od onih kojima ne treba, do onih kojima jako treba:

"Udruga Bokci, izvolite."

"Nude nam ostatke od jednog domjenka. Dobro će doći. Kako ljudi dolaze stalno po odjeću ili obuću, po pakete koje imamo za Božić, onda ponudimo kolače ili bombone da se posluže."

"Mislila sam da danas imaju ribe, ali nemaju. Ne znam hoće li je imati sutra."

"Kuhinja Ministarstva poljoprivrede je naš prijatelj, pa su nam dali kolače i gospođi sam dal kolače. Ona veli – opet kolači? Odmah sam se sjetio Marije Antoanete – Ako nemaju kruha, neka jedu kolače."

Nađe se kod Bokci i starog namještaja, odjeće, frižidera, ali i novih poklonjenih traperica, koje baš ovih dana prodaju za manje od tri eura, a novac prosljeđuju onima kojima trenutno najviše treba. Kako znaju kome dosita treba, pitamo potpredsjednicu Nelu Britvić:

"Ne pitamo za ime i mi ne radimo neke statistike, ni podatke kome smo šta dali. Onaj ko nazove je u potrebi. Njemu treba, ne bi zvao da ne treba."

Predsjednik udruge Zagrebački Bokci tvrdi da čak i teže od onih na socijalnoj skrbi, o čijim režijama brine država, žive radnici s niskim plaćama, te upozorava da zbog neplaćene struje samo u Zagrebu, u prosjeku oko 23 tisuće ljude, usred gradskog blještavila, živi u mraku:

"Ima tu u krugu Zapadnog kolodvora u podrumima oko pet-šest obitelji bez struje i bez vode, sve im je isključeno. To je najugroženija kategorija ljudi jer čim on radi i ima primanja, nema uvjete za dobivanje socijalne skrbi."

Takvim bokcima Zagrebački Bokci pomažu novcem od starog papira. Zdravko, zvani Zagi, skuplja ga za udrugu već tri godine:

"Prekjučer smo skupili oko 3600 kila papira. Treba to nositi na kamion, pa iz kamiona istovariti. Ponekada i dva-tri puta ide papir preko naših ruku. Imamo plitke džepove, ali srce imamo veliko."
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG