Dostupni linkovi

logo-print

Budućnost “rata protiv međunarodnog terorizma”


Otkako je, prije više od pet godina, američki predsjednik George W. Bush izgovorio sintagmu "rat protiv terora", svjet u kojem živimo doživio je značajne promjene, dijelom i kao posljedicu tog rata. On je danas globalan, a vlade, vojske i policije mnogih zemlja, vode ga protiv domicilnih i inozemnih terorističih skupina. Zbog toga termin, rat protiv terora više i nije prikladan, kaže profesor Hoffman:

"Rat protiv terora, kako ga je svojevremeno nazvao predsjednik George W. Bush, bio je zapravo rat protiv svih terorističkih skupina s globalnim dosegom, a ne samo protiv Al-Kai'de. Fraza rat protiv terorizma zato je danas ponešto zastarjela. No, za ovu se administraciju teško distancirati od takve kvalifikacije jer predsjednik sebe vidi kao ratnog predsjednika.
Mislim da je koncept rata protiv terora već prevaziđen, najmanje iz dva razloga. Prije svega, to nikad nije ni bio rat protiv terora jer bi to značilo rat protiv straha, protiv emocije, što je nemoguće. Ako kažemo rat protiv terorizma, to onda podrazumjeva nešto drugo jer terorizam se obično definira kako nasilje usmjereno za postizanje političkog cilja. Radi se, dakle, o vrlo različitim stvarima. Mislim, također, da je taj izraz prevaziđen jer koliko god da se u toj borbi još uvijek moramo oslanjati na vojsku, u njoj će sve više koristiti i političke, odnosno, diplomatske inicijative, ekonomski i informativni programi, drugim riječima – zauzet će se znatno mekši pristup nego li je to do sada bio slučaj. No, kada kažemo rat, onda to nekako po automatizmu pretpostavlja vođenje borbe isključivo vojnom silom. Nema sumnje da će u te aktivnosti sve više biti uključene i druge metode."

Pet godina otkako je počeo, uspjeh u ratu protiv terorizma tema je različitih procjena. Američka vlada tvrdi da Zapad pobjeđuje, dok vlade mnogih zemalja svijeta tvrde upravo suprotno. Nema jednostavnog odgovora na to pitanje, tvrdi ovaj američki stučnjak:

"Mislim da možemo reći kako dobijamo rat na taktičkom planu. Al-Kai'da je sigurno slabija nego li je to bila 2001 i smanjena je njena sposobnost za izvođenje velikih, spektakularnih napada, poput onih od 11. septembra na New York i Washington. No, na strateškom planu pretrpjeli smo nekoliko teških udaraca. Zajednička procjena svih američkih obavještajnih sužbi, objavljena u septembru ove godine, upozorava na porast radikalizacije i animoziteta prema Sjedinjenim Državama širom svijeta. Dakle, možda zbilja djelotvorno izlazimo na kraj sa teroristima, ali to što postižemo nema pozitivnog utjecaja na sredine koje podržavaju ili potiču terorizam. Mislim da je to važno upozorenje kojem danas treba pridati značajnu pažnju."

Jedno od središnjih pitanja u današnjim raspravama o ratu protiv terorizma je i ono rezultatima i odjeku okupacije Iraka. Sve je više dokaza koji potvrđuju da je invazija te zemlje, malo kome donijela nešto dobro, kaže profesor Hoffman:

"Kada pogledate rezultate istraživanja odnosa javnosti prema tome, očito je da je invazija Iraka donijela više štete nego koristi. Ona je zapravo razbjesnila vro važan dio svijeta – onaj islamski, na koji bismo se trebali oslanjati i naći savezika u borbi protiv terorizma. Ono protiv čega se mi borimo predstavlja prijetnju i tom dijelu svijeta, prijetnju vrijednostima koje nadilaze vjerske ili nacionalne. Vrijednosti poput slobode, demokracije, tolerancije i pluralizma sredina u kojima danas živimo onako kako želimo, a ne kako nam propisuju neki društveni stereotipi ili kako nam neko određuje. Dakle, postoji zajednička i široka baza općih interesa, koji se protežu na cijeli svijet i koji su ugroženi terorizmom. No, invazija Iraka postala je strašno iritirajuća. Umjesto da doprinese međunarodnoj suradnji u ovoj borbi, ona služi kako snaga koja nas dodatno udaljava i sukobljava s nekim od naših najvaznijih saveznika, kako u Evropi, tako i na Bliskom istiku, juznoj i jugoistočnoj Aziji i drugdje."
XS
SM
MD
LG