Dostupni linkovi

Spasilac života na čekanju


Do maja 1999. godine Testen je radio u Fabrici Rudi Čajavec, nakon čega je upućen na čekanje. Od tada, kaže, preživljava radeći povremeno fizičke poslove:

“Na čekanju sam 7 godina i osam mjeseci. Sramota je reći da nisam imao minimalna primanja da živim kao normalan čovjek, iako bih negdje na zapadu sa svojih 116 davanja krvi mogao da imam i egzistenciju i da odem u mirovinu zasluženu. Boli me ova nepravda prema nama Banjalučanima, prioriet imaju ljudi koji nisu iz Banje Luke i šire okoline.”

Razočaran je i odnosom nadležnih u ovom bh. entitetu prema dobrovoljnim davaocima krvi:

“Toliko sam ogorčen ovdje na postupke pojedinaca kod nas u Banjoj Luci, u RS-u, čak mi je došlo da im više ne dajem krv, jer bolji status imaju moji prijatelji i kolege i u Sarajevu, i u Beogradu, i u Zagrebu, nego ja i moji drugari ovdje u Banjoj Luci. Sjećam se jednog slučaja u Zagrebu: momak sa 112 davanja dobio je najveće priznanje od gospodina Mesića. A nama u Banjoj Luci neće čak da daju ono najminimalnije. Tražimo samo neka prava: da imamo zdravstveno osiguranje, da imamo socijalno i da imamo besplatan prevoz na nivou grada Banje Luke.”



Bez obzira na životne teškoće, svoju krv Testen je i dalje spreman da daje svakome kome treba:

“Nastaviću da dajem krv. Samo sve zavisi da budem zdrav. Nastaviću i želja mi je da dadnem što više krvi bilo kome da treba.”
XS
SM
MD
LG