Proteklih sedam dana lijecnici u Santiagu borili su se da vrate u zivot 91-godisnjeg bivseg predsjednika Cilea koji je zapao u komu od posljedica teskog srcanog udara. Toj je borbi sinoc dosao kraj, objavio je voditelj konzilija lijecnika, dr. Juan Ignacio Vergara
"Poduzeli smo sve neophodne medicinske mjere, ali nismo uspjeli povratiti generala k svijesti i on je umro danas u 2 sata i 15 minuta", izjavio je dr Vergara.
Na objavu vijesti o smrti bivseg diktatora koji je na vlast dosao drzavnim udarom 11. 9 1973. godine, zbacivsi legalno izabranog ljevicarskog predsjednika Salvadora Allendea, deseci hiljada Cileanaca pohrlili su na ulice i poceli slaviti.
Predstavnik cilenske vlade Ricardo Lagos Weber, pozvao je gradjane da se drze dostojanstveno i najavio kako ce general i dozivotni Senator Augusto Pinochet biti sahranjen uz drzavne pocasti:
"Vlada Cilea objavljuje kako je, prema vazecim zakonima, odluceno da ce pokojni general biti sahranjem uz sve pocasti koje mu pripadaju kao bivsem zapovjedniku oruzanih snaga. Njegovi posmrtni ostaci bit ce prensesni u kapelu Vojne akademije i ostat ce tu do mise koja ce biti odrzana u utorak."
Odnos prema Pinochetovoj smrti podijelio je danas Cileance, bas kao sto ih je dijelilo i odnos prema ucincima njegove vlasti. Drzavni udar izveo je 1973. pod izgovorom da spasava zemlju od komunistickog prevrata. Dobar dio Cilenaca i danas vjeruje da je upravo Pinochet zasluzan sto njihova zemlja nije dozivjela sudbinu Kube. No, obracun s promarksistickom ljevicom bio je brutalan, kaze Pamela Constable koja je napisala knjigu o njegovoj diktaturi:
"Cim je izveo drzavni udar Pinochet je pokusao trenutno i sistematski eliminirati cileansku ljevicu, u najbukvalnijem znacenju te rijeci – dakle fizicki je unistiti. On je osobno odgovoran za uzasna mucenja i nestanke ljudi, koji su bili osumnjiceni kako politicki protivnici. Hiljade ljudi u tom razdoblju su prosili kroz strasna mucenja, a mnogi su ubijeni."
Za 17 godina Pinochetove vlasti vise od 3.000 ljudi smrtno je stradalo u politickom nasilju njegova rezima, oko 28.000 ljudi je muceno u tajnim zatvorima, a vise hiljada ih je pred progonima napustilo zemlju. Zlocin nad vlastitim narodom je neoprostiv, kaze Isabel Allende, ciji je otac zbacen Pinochetovim udarom:
“Zao mi je sto je umro u miru. No, arhive i dokumenti iz njegovog vremena su sada otvoreni i dostupni i pravosudni postupak protiv njega bi se trebao nastaviti. Zbog toga smatram da Pinochet ne zaslužuje sprovod s državnim počastima. Bio je diktator, a ne izabrani predsjednik."
Neposredno pred smrt, cileanski parament ukinuo je imunitet Pinochetu i vjerovatno ga je smrt spasila od izvodjenja pred sud gdje bi mu se sudilo za krsenja ljudskih pava, zlocine i financijsku pronevjeru.
Ako su ocekivane optuzbe za krsenja ljudskih prava, koja je Pinochet smatrao marksistickom izmisljotinom, za mnoge su iznenadjujuci navodi o ogromnim iznosima novca koje je bivsi diktator deponirao na vise racuna u Washingtronu. Ti su racuni otkriveni 2004. godine, a njihovo je postojanje razocaralo veliki broj Pinochetovih sljedbenika i pristasa, kaze profesor sveucilista Georgetown, Arthuro Valenzuela:
"Jedan od najvaznijih argumenata onih Cileanaca koji su ga podrzavali uvijek je bila tvrdnja da su vojska te zemlje i njezini zapovjednici, na celu s Pinochetom, veliki domoljubi cije neizmjerno postenje zasluzuje duboko postovanje. Nakon otkrica tajnih racuna, vrlo je moguce da je Pinochet bio najveci lopov u povijesti Cilea."
"Poduzeli smo sve neophodne medicinske mjere, ali nismo uspjeli povratiti generala k svijesti i on je umro danas u 2 sata i 15 minuta", izjavio je dr Vergara.
Na objavu vijesti o smrti bivseg diktatora koji je na vlast dosao drzavnim udarom 11. 9 1973. godine, zbacivsi legalno izabranog ljevicarskog predsjednika Salvadora Allendea, deseci hiljada Cileanaca pohrlili su na ulice i poceli slaviti.
Predstavnik cilenske vlade Ricardo Lagos Weber, pozvao je gradjane da se drze dostojanstveno i najavio kako ce general i dozivotni Senator Augusto Pinochet biti sahranjen uz drzavne pocasti:
"Vlada Cilea objavljuje kako je, prema vazecim zakonima, odluceno da ce pokojni general biti sahranjem uz sve pocasti koje mu pripadaju kao bivsem zapovjedniku oruzanih snaga. Njegovi posmrtni ostaci bit ce prensesni u kapelu Vojne akademije i ostat ce tu do mise koja ce biti odrzana u utorak."
Odnos prema Pinochetovoj smrti podijelio je danas Cileance, bas kao sto ih je dijelilo i odnos prema ucincima njegove vlasti. Drzavni udar izveo je 1973. pod izgovorom da spasava zemlju od komunistickog prevrata. Dobar dio Cilenaca i danas vjeruje da je upravo Pinochet zasluzan sto njihova zemlja nije dozivjela sudbinu Kube. No, obracun s promarksistickom ljevicom bio je brutalan, kaze Pamela Constable koja je napisala knjigu o njegovoj diktaturi:
"Cim je izveo drzavni udar Pinochet je pokusao trenutno i sistematski eliminirati cileansku ljevicu, u najbukvalnijem znacenju te rijeci – dakle fizicki je unistiti. On je osobno odgovoran za uzasna mucenja i nestanke ljudi, koji su bili osumnjiceni kako politicki protivnici. Hiljade ljudi u tom razdoblju su prosili kroz strasna mucenja, a mnogi su ubijeni."
Za 17 godina Pinochetove vlasti vise od 3.000 ljudi smrtno je stradalo u politickom nasilju njegova rezima, oko 28.000 ljudi je muceno u tajnim zatvorima, a vise hiljada ih je pred progonima napustilo zemlju. Zlocin nad vlastitim narodom je neoprostiv, kaze Isabel Allende, ciji je otac zbacen Pinochetovim udarom:
“Zao mi je sto je umro u miru. No, arhive i dokumenti iz njegovog vremena su sada otvoreni i dostupni i pravosudni postupak protiv njega bi se trebao nastaviti. Zbog toga smatram da Pinochet ne zaslužuje sprovod s državnim počastima. Bio je diktator, a ne izabrani predsjednik."
Neposredno pred smrt, cileanski parament ukinuo je imunitet Pinochetu i vjerovatno ga je smrt spasila od izvodjenja pred sud gdje bi mu se sudilo za krsenja ljudskih pava, zlocine i financijsku pronevjeru.
Ako su ocekivane optuzbe za krsenja ljudskih prava, koja je Pinochet smatrao marksistickom izmisljotinom, za mnoge su iznenadjujuci navodi o ogromnim iznosima novca koje je bivsi diktator deponirao na vise racuna u Washingtronu. Ti su racuni otkriveni 2004. godine, a njihovo je postojanje razocaralo veliki broj Pinochetovih sljedbenika i pristasa, kaze profesor sveucilista Georgetown, Arthuro Valenzuela:
"Jedan od najvaznijih argumenata onih Cileanaca koji su ga podrzavali uvijek je bila tvrdnja da su vojska te zemlje i njezini zapovjednici, na celu s Pinochetom, veliki domoljubi cije neizmjerno postenje zasluzuje duboko postovanje. Nakon otkrica tajnih racuna, vrlo je moguce da je Pinochet bio najveci lopov u povijesti Cilea."
