Dostupni linkovi

logo-print

Nagrada državnog vrha srpskom mitropolitu


Ko zna što je Vujanović zaista planirao susretom sa srpskim mitropolitom?. Na prvi pogled, liči to na korak ka dogovoru o pravljenju crnogorskog autonomnog ogranka pravoslavne crkve, zvanog Cetinjsko–primorska mitropolija. Takvih ideja, doduše šapatom izgovorenih, bilo je i ranije: u osnovi svega je želja crnogorske vlasti da se – dozvoljavajući ambicioznom Amfilohiju primat u Crnoj Gori - zaustavi pritisak crkve i uporno negiranje crnogorske samobitnosti.

A možda se, ipak, ništa krupno ne događa? Može biti da je favorizovanje srpske crkve bila u stvari samo javna nagrada državnog vrha srpskom mitropolitu što je nedavno, u Budvi, ustao dok se intonirala crnogorska himna. Prihvatajući crnogorsku himnu Amfilohije je gurnuo prst u oko svim srpskim partijama koje uporno negiraju crnogorska državna znamenja. Tako je vrh DPS-a od vrha srpske crkve dobio podršku i satisfakciju.

Ali, što god je kanio da uradi, crnogorski predsjednik Vujanović ništa dobrog nije uradio: poruke koje je posalo prvi čovjek crnogorske države bile su suštinski usmjerene protiv interesa države Crne Gore.

Naime, odavno već crnogorski zvaničnici, među njima nedavno i sam predsjednik Vjanović, bliske odnose sa mitropolitom Amfilohijem - i svoje ignorisanje Crnogorske crkve i mitropolita Mihaila – pravdaju tobožnjim kanonskim razlozima. Kao: srpska crkva je priznata od Vaseljenskog sabora i zbog toga su crnogorski zvaničnici prinuđeni da zvanično razgovaju samo sa velikodostojniima srpske crkve.

Da takvo shvatanje dominira prije svega u vrhu DPS-a svjedoči i veliki ovogodišnji pravoslavni Skup na Cetinju organizovan pod pokroviteljstvom crnogorske Vlade: u crnogorskom prijestonom gradu mjesta nije bilo jedino za Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

No, pozivajući se na kanonsko pravo kada im odgovara, crnogorski državni vrh je javno priznao da - ne poznaje svoju istoriju. Jer, da su u prošlosti crnogorske vladike i gospodari zaista prihvatali kanonske regule, onda Crna Gora nikada ne bi bila samostalna već dio turske imperije kao što je bila i Srbija i sama Pećka patrijaršija. Crnogorsko opstajanje vjekovima je bilo protiv kanona ali u interesu crnogorske države. Tu istorijsku lekciju, na žalost, još nije razumio crnogorski predsjednik Vujanović.

Kao ni prostu činjenicu: zalažući se da Cetinjska mitropolija bude jedina pravoslavna crkva u Crnoj Gori, Vujanović u stvari rizikuje - međunarodni incident. Naime, teoritorija Cetinjsko primorske mitropolije Srpske pravoslavne crkve obuhvata crnogorsku državnu oblast ali i dio Hercegovine čak i nešto i teritorije Srbije. Zato se, nakon svega, mogu javno zapitati u Bosni: da li to crnogorski predjsednik Vujanović javno sanja – poput njegovog prethodnika Momira Bulatovića - da pripoji Hercegovinu Crnoj Gori?

Naravno, Crna Gora, niti sam Vujanović, nemaju teritorijalnih pretenzija. Ali, pričajući o kanonima i crkvama crnogorski predsjednik je progovorio o sebi: crnogorska vlast je znala kako da se izbori na referendumu za crnogorsku državau. Ali, 21. maja Crna Gora je samo dobila državni okvir. Da bi, kao samostalna i suverena država izdržala nalete vjetrova istorije Crna Gora mora svoj državni okvir da ispuni sadržajem koji garantuje da će opstati kao dio evrospke porodice naroda.

Ako čelnici crnogorske države prihvataju da je normalno i prirodno da se crnogorski državni okvir ispuni crkvom koja ne prizanje crnogorsku naciju, onda to znači da se u temelje države ugrađuje projekat koji će u budućnosti razoriti crnogorsku državu. Zato bi, kada priča o crkvi i kanonima, predsjednik Vujanović morao dobro da razmisli i o državi koju predstavlja: nije jeres ako crnogorski predsjednik zastupa interese svih građana Crne Gore, pa i pravoslavnih Crnogoraca.
XS
SM
MD
LG