Dostupni linkovi

logo-print

Niko više ne želi umrijeti za "Veliku Srbiju"


Ugledni britanski novinar i dobar poznavatelj prilika na Balkanu, Tim Juda, za Radio Slobodna Evropa govori o tome da li se Bosna kreće naprijed i da li bi potpuni odlazak vojnika EUFOR-a mogao destabilizirati t zemlju, ali i cijelu regiju, te komentira dva slučaja štrajka glađu - Šešeljev u haškom pritvoru i donedavni Glavašev u zagrebačkom pritvoru.

RSE: Put u Evropu je otvoren za BiH, rekao je u utorak u Sarajevu Javier Solana, ali reforme su obaveza. Mislite li da su bh. političari shvatili ozbiljno poruke, s obzirom da Banja Luka i Sarajevo i dalje imaju suprotna stavove oko reforme policije?

JUDA: Možda još nisu spremni, ali sasvim je jasno da vrlo brzo morati postići kompromis ili će zemlja biti tamo gde je i danas. Nezamislivo je za modernu državu da za pet - šest godina bude u istoj situaciji u kakvoj je sada. Sumnjam da će, nastave li ovako, poltičari koji vode zemlju imati bilo kakav uspjeh na idućim izborima, a oni već sada itekako razmišljaju o slijedećem reizboru, tako da mislim da bi to za Bosnu moglo značiti promjene na bolje.

RSE: U Sarajevu je u utorak došlo do promjene na čelu EUFOR-a. Da li se za dvije ili tri godine može očekivati potpuni odlazak stranih vojnika iz Bosne i da li bi nakon toga moglo doći do destabilizacije regije?

JUDA: Plan nije da EUFOR okonča misiju, već da se smanjuje broj vojnika. Sada se na terenu nalazi oko 6.000 pripadnika evropske vojne misije i do kraja 2007. u Bosni bi trebalo ostati oko 2.000 vojnika. Uniji je jasno da im ne treba mnogo vojnika u Bosni, ne mislim da bi mogao ponovno izbiti jedan novi rat. Uostalom, što tamo rade ti vojnici, da li su uhapsili optužene za ratne zločine? Dvojica najtraženijih su još u bijegu. Bruxelels je svijestan da izravno ratne opasnosti u tom dijelu Evrope nema, a oni trebaju vojnike na drugim kriznim žarištima.

RSE:
U utorak je u Bruxellesu hrvatski predsjednik Stjepan Mesić na konferenciji Balkanski partneri Europe kazao kako zemlje jugoistočne Europe na svome putu prema Europskoj uniji međusobno ne smiju biti rivali ili protivnici nego isključivo saveznici. Da li takvo stajalište prihvaća većina i poltičara i građana na Balkanu?

JUDA: Mislim da su se zadnjih nekoliko godina u državama bivše Jugoslavije dogodile brojne promjene, pa bih rekao da ponovno nastaje ono što se nekada zvalo jugoslavenski prostor. Naravno, nije riječ ni o kakvom političkom oživljavanju jedne ideje, naprosto se radi o boljim kulturnim, poslovnim, ekonomskim vezama, sve se više putuje iz države u državu koje su uostalom do prije desetak godina još ratovale. Ima, međutim, još uvijek pojedinaca i političkih grupa sa retrogradnim idejama, ali je njihov značaj sve minorniji. Proces povezivanja je nezaustavljiv. Zato su Mesićeve poruke većini vrlo jasne, posebno onima koji rade u sektoru evropskih integracija u svim zemljama regije. Primjerice, jedno od rijetkih tijela koje u BH sjajno funkcionira je Direkcija evropskih integracija. Vrijeme mržnje zatvaranja u vlastita dvorišta bi za Balkan trebalo biti prošlo svršeno vrijeme. Zato su Mesićeve poruke dobre i mislim da ih uistinu većina ljudi jasno razumije.

RSE: Kažete da je vrijeme sukoba prošlo, ali u Srbiji se ponovno mogu ćuti ratni pokliči. Šešelj je nedavno svojim pristalicama u testamentu iz haškog pritvora poručio da se bore za Veliku Srbiju, iz SPS se kaže da bi se za Kosovo moglo ratovati. Kako to tumačite?

JUDA: Rekao bi da je to više jedna predizborna retorika. Sumnjam da bi, ukoliko neko pozove građane da idu u rat za Veliku Srbiju, ljudi ponovno izašli na ulice kao što su to uradili onoga dana 1995 kada je pala takozvana Srpska Krajina u Hrvatskoj i kada su bili spremni dalje ratovati. Također mislim da ratno huškanje nije glavni razlog zašto su Radikali popularni u Srbiji. Mnogi ih vide i kao jedinu pravu opoziciju aktualnoj vlasti, kako DSS-u, tako i Demokratskoj stranci predsjednika Tadića. To ih mislim daje visoki rejting jer nitko ne želi umrijeti za "Veliku Srbiju", to su gluposti i samo stare uspomene.

RSE: Zanimljivo je da dva štrajka glađu - onaj Šešelja u Haškom pritvoru, i do prije nekoliko dana Glavašev u zatvorskoj bolnici u Zagrebu - potresaju javnosti u Srbiji i Hrvatskoj. Jedan je optužen za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, drugi osmunjičen za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku. Da li je moguće da javnost ove dvije zemlje zaboravi tko su prave ratne žrtve i gdje je u ovim slučajevima pravda?

JUDA:
Pravda gdje je? Može se reći da se nakon 15 godina od zločina ipak istražuje slučaj Glavaš. Šešelj je u Hagu. Pravda je u slučaju žrtve uvijek spora, pogotovo kada se radi o najgnusnijim zločinima. Pravde ima, nije perfektna, no i takva je bolja nego nikakva.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG