„Ja od večeras nisam predsjednik Srpske demokratske stranke. Ja sam dao ostavku - dakle ne smijenjen nego dao ostavku jer sam svjestan mišljenja u stranci - prije svega zbog toga što sam dao manadat gospodinu Dodiku kao predsjednik Republike.“
Ove riječi bivšeg predsjednika SDS-a Draga Čavića, koje su uslijedile sinoć nakon što je Glavni odbor uskratio povjerenje Predsjedništvu stranke, po mnogima su označile početak kraja SDS-a. Podršku Čaviću posljednjih dana uskratila je i većina opštinskih odbora partije, a na maratonskoj sjednici Glavnog odbora, održanoj u utorak popodne, pojavila se i peticija grupe osnivača stranke u kojoj se Čavić poziva na ostavku pod optužbom da je pomogao visokom predstavniku u BiH Pediju Ešdaunu u smjeni 59 kadrova SDS-a u junu 2004. godine. Među potpisnicima peticije su bivši predsjednik stranke Dragan Kalinić, jedan od osnivača SDS-a Božidar Vučurević, i član SDS-a kojeg je visoki predstavnik smijenio sa funkcije Milan Ninković. Upravo njih je Dragan Čavić optužio da su siva eminencija SDS-a, koja je, kako je rekao, u predizbornoj kampanji lobirala protiv njega i stranke.
Jedan od potpisnika peticije, Božidar Vučurević, to demantuje:
„Naš narod kaže: ’Kad se svađa, onda se u đavola zaima’. A čovjek kad se brani, brani se svim sredstvima, ako je sposoban da se brani. To je priča za malu djecu. Glavni su uzroci da su oni trebali podnijeti ostavke zbog katastrofalnih rezultata na proteklim izborima.“
Analitičari se slažu da za SDS dolaze teška vremena, jer uz izborni debakl partiju potresaju nezapamćeni unutarstranački sukobi. Ovu godinama vodeću stranku u RS-u iscrpile su brojne smjene kadrova od strane visokog predstavnika za BiH, blokada računa u predizbornoj godini, te afere vezane za imena njenih članova.
Iako su sukobi unutar stranke započeli odavno, kao što je sam Čavić naglasio, prvo veliko pucanje SDS-a nastalo je nakon što je imenovao Milorada Dodika za predsjednika Vlade RS-a u februaru ove godine. Čavićevi politički protivnici okarakterisali su ovo kao čin političke izdaje, čime je, u javnosti odavno ustoličena, podjela SDS-a na tzv. tvrdu i reformsku i struju kulminirala.
Čavić, međutim, kaže da mu nije žao što je doveo Dodika za premijera, te da su mu osnovni motivi bili poštovanje parlamentarne većine, evropski put RS-a i razrješenje loše hipoteke koju nosi SDS. Bivši predsjednik ove stranke priznao je da je u tim nastojanjima poražen:
„To što to društvo govori na moj račun, njihov moralni kredibilitet govore samo njihova imena - Kalinić, Ninković i Vučurević. Svi drugi koji su im se pridružili su sigurno iz potaje čekali priliku i vrebali. I ja znam da je ova ekipa cijelo vrijeme izborne kampanje radila direktno na terenu protiv mene i protiv stranke.“
Ipak, da Čavićeva ostavka ne znači kraj razračunavanja unutar SDS-a svjedoči njegova izjava da mu se prijeti:
„Ja imam informacije da određeni ljudi koji su zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova su bili direktno uključeni u proces lobiranja i pravljenja pritiska na mene, sa svojim kontaktima sa raznim kriminalnim grupacijama, sklonim svim vrstama egzibicija. Ova poruka je meni jasna. Jasna mi je zato što znam od koga dolazi. Mislim na cijelo ovo društvo. Prije svega mislim, dakle, na osobe koje su akteri ove cijele priče, a oni će se prepoznati.“
Na pitanje da li su mu poznati ovi navodi, Božidar Vučurević kaže:
„Ne, to su gluposti. Policijom je upravljao on do juče, a ne Božidar Vučurević.“
Šta znači i kakve posljedice za stranku nosi ostavka Dragana Čavića objašnjava politički analitičar Tanja Topić:
„Iako se činilo na prvi pogled da je ta tzv. tvrda linija unutar SDS-a bila poražena, riječ je zapravo samo o prividnom porazu, odnosno o tome da je ona čekala samo pogodan trenutak da se, uslovno rečeno, osveti Draganu Čaviću za sve i reforme i sve korake koje je preduzeo u proteklih nekoliko godina.“
Ove riječi bivšeg predsjednika SDS-a Draga Čavića, koje su uslijedile sinoć nakon što je Glavni odbor uskratio povjerenje Predsjedništvu stranke, po mnogima su označile početak kraja SDS-a. Podršku Čaviću posljednjih dana uskratila je i većina opštinskih odbora partije, a na maratonskoj sjednici Glavnog odbora, održanoj u utorak popodne, pojavila se i peticija grupe osnivača stranke u kojoj se Čavić poziva na ostavku pod optužbom da je pomogao visokom predstavniku u BiH Pediju Ešdaunu u smjeni 59 kadrova SDS-a u junu 2004. godine. Među potpisnicima peticije su bivši predsjednik stranke Dragan Kalinić, jedan od osnivača SDS-a Božidar Vučurević, i član SDS-a kojeg je visoki predstavnik smijenio sa funkcije Milan Ninković. Upravo njih je Dragan Čavić optužio da su siva eminencija SDS-a, koja je, kako je rekao, u predizbornoj kampanji lobirala protiv njega i stranke.
Jedan od potpisnika peticije, Božidar Vučurević, to demantuje:
„Naš narod kaže: ’Kad se svađa, onda se u đavola zaima’. A čovjek kad se brani, brani se svim sredstvima, ako je sposoban da se brani. To je priča za malu djecu. Glavni su uzroci da su oni trebali podnijeti ostavke zbog katastrofalnih rezultata na proteklim izborima.“
Analitičari se slažu da za SDS dolaze teška vremena, jer uz izborni debakl partiju potresaju nezapamćeni unutarstranački sukobi. Ovu godinama vodeću stranku u RS-u iscrpile su brojne smjene kadrova od strane visokog predstavnika za BiH, blokada računa u predizbornoj godini, te afere vezane za imena njenih članova.
Iako su sukobi unutar stranke započeli odavno, kao što je sam Čavić naglasio, prvo veliko pucanje SDS-a nastalo je nakon što je imenovao Milorada Dodika za predsjednika Vlade RS-a u februaru ove godine. Čavićevi politički protivnici okarakterisali su ovo kao čin političke izdaje, čime je, u javnosti odavno ustoličena, podjela SDS-a na tzv. tvrdu i reformsku i struju kulminirala.
Čavić, međutim, kaže da mu nije žao što je doveo Dodika za premijera, te da su mu osnovni motivi bili poštovanje parlamentarne većine, evropski put RS-a i razrješenje loše hipoteke koju nosi SDS. Bivši predsjednik ove stranke priznao je da je u tim nastojanjima poražen:
„To što to društvo govori na moj račun, njihov moralni kredibilitet govore samo njihova imena - Kalinić, Ninković i Vučurević. Svi drugi koji su im se pridružili su sigurno iz potaje čekali priliku i vrebali. I ja znam da je ova ekipa cijelo vrijeme izborne kampanje radila direktno na terenu protiv mene i protiv stranke.“
Ipak, da Čavićeva ostavka ne znači kraj razračunavanja unutar SDS-a svjedoči njegova izjava da mu se prijeti:
„Ja imam informacije da određeni ljudi koji su zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova su bili direktno uključeni u proces lobiranja i pravljenja pritiska na mene, sa svojim kontaktima sa raznim kriminalnim grupacijama, sklonim svim vrstama egzibicija. Ova poruka je meni jasna. Jasna mi je zato što znam od koga dolazi. Mislim na cijelo ovo društvo. Prije svega mislim, dakle, na osobe koje su akteri ove cijele priče, a oni će se prepoznati.“
Na pitanje da li su mu poznati ovi navodi, Božidar Vučurević kaže:
„Ne, to su gluposti. Policijom je upravljao on do juče, a ne Božidar Vučurević.“
Šta znači i kakve posljedice za stranku nosi ostavka Dragana Čavića objašnjava politički analitičar Tanja Topić:
„Iako se činilo na prvi pogled da je ta tzv. tvrda linija unutar SDS-a bila poražena, riječ je zapravo samo o prividnom porazu, odnosno o tome da je ona čekala samo pogodan trenutak da se, uslovno rečeno, osveti Draganu Čaviću za sve i reforme i sve korake koje je preduzeo u proteklih nekoliko godina.“
