U posljednje tri godine, otkad je u Hrvatskoj ozakonjeno osnivanje agencija za privremeno zapošljavanje, utemeljeno ih je čak šesnaest. Za više od 300 tisuća nezaposlenih dobra prilika da barem privremeno nađu posao i nešto zarade. No, u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske upozoravaju na drastično kršenje prava radnika zaposlenih preko agencija. Predsjednica, Ana Knežević:
„Poslodavcima se to isplati jer manje plaćaju i mogu to zamagliti u prikazivanju. Naše agencije za civilno zapošljavanje su zapravo postale agencije za posredovanje u zapošljavanju jer one stalno šalju ljude u firme, koliko ih oni trebaju. Kada im firma otkaže, onda oni nisu zaposleni u agenciji, nisu zaposleni nigdje. To smo nazvali leasing ljudi čiji je status gori nego status automobila. Leasing automobila je na tri, pet ili sedam godina, uz vrlo definirane uvjete. A leasing ljudi je na par dana uz nikakve uvjete.“
Privremeno zaposleni radnici, tvrde u sindikatu, često rade isti posao kao i stalno zaposleni, ali za upola manju plaću i bez ikakvih prava, pa poslodavci, njihovim zapošljavanjem, znatno uštede:
„Vidjeli smo to u Podravci. U neto iznosu dobiju 1715 kuna. Za taj isti posao radnici u matičnoj firmi, u Podravci, dobiju 3000 kuna. Oni preko agencije zapošljavaju radnike koje ne prikazuju kao novo zaposlene, nego kao konsultacije, i to uz puno manji trošak, iako u zakonu piše da imaju ista prava kao i ostali radnici, što znači i one naknade za prekovremeni rad, za plaćeni prijevoz, godišnji odmor, sve isto kako imaju i radnici.“
Direktor Uslužno-poslovnog servisa, jedne od prvih hrvatskih agencija za privremeno zapošljavanje, Željko Pavlić, smatra da je nepotrebno bačena ljaga na sve agencije za privremeno zapošljavanje, te da bi državne inspekcije trebale ažurnije odraditi svoj posao i ustanoviti tko krši zakon:
„Točno je definirano da radnik koji je zaposlen u agenciji i iznajmljen korisniku na rad ne može imati manju plaću od radnika koji je zaposlen kod korisnika na istim ili sličnim poslovima.“
No, u praksi su stvari ipak drugačije, što potvrđuju i dvije djevojke iz Koprivnice, privremeno zaposlene preko agencije:
„Mislim da su ljudi manje plaćeni nego bi bili da rade direktno za nekoga.“
„Koliko sam upoznata, manje su plaćeni. To se sve vodi kao minimalac.“
No, unatoč tome, naše sugovornice su zadovoljne jer se kažu „ipak nešto zaradi“ i ne sjediš doma:
„Neko iskustvo se može steći, upoznati ljude. Ipak je to neka prilika.“
Ivana Lukač upravo je jedna od sretnica kojoj se ta šansa ukazala nakon što je preko agencije za privremeno zapošljavanje radila neko vrijeme na recepciji Koprivničkog pogona pivovare Kaltenberg:
„Dobila sam posao na recepciji. Nakon deset mjeseci rada preko agencije su me odlučili zadržati i sada radim kao asistent u odnosima s javnošću.“
I vlasnik agencije UPS, Željko Pavlić, slaže se da u taj novopokrenuti biznis u Hrvatskoj treba uvesti reda. Naglašava da je u zapadnoj Europi, u ukupnoj zaposlenosti, upravo u sličnim agencijama zaposleno već oko osam posto radnika, u Americi 15 posto:
„Da li je taj neko na leasing, da li se iznajmljuje, ili je privremeno zaposlen, to je stvar terminologije. Suština je da je čovjek dobio posao i da je plaćen za taj posao onako kako treba biti. Mislim da je to interes svih.“
Predstavnica sindikata, Ana Knežević:
„Problem je u tome što to u praksi tako ne funkcionira, što se ti ljudi ne mogu nikome obratiti jer su ničiji i što se do sada, vjerojatno, nije provodio nikakav nadzor nad radom tih agencija.“
„Poslodavcima se to isplati jer manje plaćaju i mogu to zamagliti u prikazivanju. Naše agencije za civilno zapošljavanje su zapravo postale agencije za posredovanje u zapošljavanju jer one stalno šalju ljude u firme, koliko ih oni trebaju. Kada im firma otkaže, onda oni nisu zaposleni u agenciji, nisu zaposleni nigdje. To smo nazvali leasing ljudi čiji je status gori nego status automobila. Leasing automobila je na tri, pet ili sedam godina, uz vrlo definirane uvjete. A leasing ljudi je na par dana uz nikakve uvjete.“
Privremeno zaposleni radnici, tvrde u sindikatu, često rade isti posao kao i stalno zaposleni, ali za upola manju plaću i bez ikakvih prava, pa poslodavci, njihovim zapošljavanjem, znatno uštede:
„Vidjeli smo to u Podravci. U neto iznosu dobiju 1715 kuna. Za taj isti posao radnici u matičnoj firmi, u Podravci, dobiju 3000 kuna. Oni preko agencije zapošljavaju radnike koje ne prikazuju kao novo zaposlene, nego kao konsultacije, i to uz puno manji trošak, iako u zakonu piše da imaju ista prava kao i ostali radnici, što znači i one naknade za prekovremeni rad, za plaćeni prijevoz, godišnji odmor, sve isto kako imaju i radnici.“
Direktor Uslužno-poslovnog servisa, jedne od prvih hrvatskih agencija za privremeno zapošljavanje, Željko Pavlić, smatra da je nepotrebno bačena ljaga na sve agencije za privremeno zapošljavanje, te da bi državne inspekcije trebale ažurnije odraditi svoj posao i ustanoviti tko krši zakon:
„Točno je definirano da radnik koji je zaposlen u agenciji i iznajmljen korisniku na rad ne može imati manju plaću od radnika koji je zaposlen kod korisnika na istim ili sličnim poslovima.“
No, u praksi su stvari ipak drugačije, što potvrđuju i dvije djevojke iz Koprivnice, privremeno zaposlene preko agencije:
„Mislim da su ljudi manje plaćeni nego bi bili da rade direktno za nekoga.“
„Koliko sam upoznata, manje su plaćeni. To se sve vodi kao minimalac.“
No, unatoč tome, naše sugovornice su zadovoljne jer se kažu „ipak nešto zaradi“ i ne sjediš doma:
„Neko iskustvo se može steći, upoznati ljude. Ipak je to neka prilika.“
Ivana Lukač upravo je jedna od sretnica kojoj se ta šansa ukazala nakon što je preko agencije za privremeno zapošljavanje radila neko vrijeme na recepciji Koprivničkog pogona pivovare Kaltenberg:
„Dobila sam posao na recepciji. Nakon deset mjeseci rada preko agencije su me odlučili zadržati i sada radim kao asistent u odnosima s javnošću.“
I vlasnik agencije UPS, Željko Pavlić, slaže se da u taj novopokrenuti biznis u Hrvatskoj treba uvesti reda. Naglašava da je u zapadnoj Europi, u ukupnoj zaposlenosti, upravo u sličnim agencijama zaposleno već oko osam posto radnika, u Americi 15 posto:
„Da li je taj neko na leasing, da li se iznajmljuje, ili je privremeno zaposlen, to je stvar terminologije. Suština je da je čovjek dobio posao i da je plaćen za taj posao onako kako treba biti. Mislim da je to interes svih.“
Predstavnica sindikata, Ana Knežević:
„Problem je u tome što to u praksi tako ne funkcionira, što se ti ljudi ne mogu nikome obratiti jer su ničiji i što se do sada, vjerojatno, nije provodio nikakav nadzor nad radom tih agencija.“
