Hrvatska Vlada krenula je danas sa prikupljanjem obvezujućih ponuda za kupovinu minimalno milijun i pol dionica INA-e, po cijeni od 1400 do 1900 kuna po dionici. Svaki hrvatski građanin može upisati do 38.000 kuna, a pogodnosti su mu što ima pravo prvenstva pred ostalima, i – ako
godinu dana ne proda kupljene dionice, država mu na svakih 10 dionica još jednu poklanja. U poslovnicama Reiffeisen banke i FINA-e (financijske agencije širom Hrvatske) repovi su – kako se kaže – do vrata:
„Imam neku ušteđevinu, pa da mi baš ne stoji u banci, ovako će se možda uvećati.“
„Motiv mi je taj što sam zaposlenik INA-e. Upisat ću maksimalni iznos.“
„Uopće ne znam situaciju. Moram vidjet s njima, a inače bi voljela da nešto ostane na računu.“
„Uložio sam novac. Sigurnije je da stoji tamo nego doma.“
Građani mogu predavati svoje ponude do 23. studenog navečer. Tri dana dulje, do 27. studenog poslijepodne, ponude bez prednosti i pogodnosti mogu predati hrvatski građani koji žele kupiti više dionica, domaće pravne osobe, kao i strani ulagatelji i građani. Cijeli proces, težak – prema procjenama – tri milijarde kuna, odnosno nešto preko pola milijarde dolara, bit će gotov 1. prosinca, kada će kupcima biti alocirane dionice, a novac će sjesti na račun proračuna. Načelo, privatizacija je dobra stvar ako se vodi racionalnim kriterijima, ali ne i u izbornoj godini, upozorava u izjavi za naš radio profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i istaknuti socijaldemokratski političar Ljubo Jurčić:
„Ovdje to nije slučaj, zato što će se ovaj prihod od sljedećeg koraka privatizacije najvjerojatnije utrošiti za tekuću potrošnju, a budući da se to radi u predizbornoj godini, onda će, vjerojatno, ta tekuća potrošnja biti u skladu da procjenom vladajuće stranke kako bi to najbolje rezultiralo izbornom pobjedom na sljedećim izborima. Znači, taj novac će biti usmjeren u one skupine hrvatskog društva za koje se procjenjuje da bi, tom potporom koja bi došla iz ove privatizacije, mogli biti njihovi glasači.“
Bivši i sadašnji radnici INA-e doći će na red najkasnije šest mjeseci nakon što se ovaj krug privatizacije završi. Predsjednik sindikata INA-e i naftnog gospodarstva Božo Mikuš zadovoljan je što se krenulo, ali se boji da će Vlada pokušati iskoristiti izuzetan interes za dionice INA-e u ovom krugu privatizacije, da zakine bivše i sadašnje zaposlene, za koje je rezervirano sedam posto dionica:
„Mi u svojem zahtjevu polazimo od toga da bi radnici INA-e trebali imati ista prava kakva su imali radnici drugih poduzeća u dosadašnjem tijeku privatizacije, a to znači da bi trebali kupovati dionice po nominalnoj cijeni, uz popuste.“
Popusti su za sve sudionike privatizacije u drugim poduzećima bili – 20 posto osnovnog popusta za sve zaposlene i bivše zaposlene, i po jedan posto popusta za svaku godinu staža u tom poduzeću. Također, u svim dosadašnjim privatizacijama zaposleni i bivši zaposleni kupovali su dionice do 20 tisuća maraka, sada 10 tisuća eura, i po nominalnoj cijeni, koja za dionice INA-e iznosi 900 kuna:
„Mislimo da radnici INA-e ne bi smjeli biti diskriminirani, a ima intencija da bi ih se moglo diskriminirati čak u dva navrata, da možda neće moći ostvariti pravo na 20 tisuća maraka, odnosno 10 tisuća eura i da dionice neće moći kupovati po nominalnoj nego po tržišnoj cijeni. Znači, mi smo protiv toga; mi smo za to da se zadrži pristup kakav su imali radnici ostalih poduzeća.“
godinu dana ne proda kupljene dionice, država mu na svakih 10 dionica još jednu poklanja. U poslovnicama Reiffeisen banke i FINA-e (financijske agencije širom Hrvatske) repovi su – kako se kaže – do vrata:
„Imam neku ušteđevinu, pa da mi baš ne stoji u banci, ovako će se možda uvećati.“
„Motiv mi je taj što sam zaposlenik INA-e. Upisat ću maksimalni iznos.“
„Uopće ne znam situaciju. Moram vidjet s njima, a inače bi voljela da nešto ostane na računu.“
„Uložio sam novac. Sigurnije je da stoji tamo nego doma.“
Građani mogu predavati svoje ponude do 23. studenog navečer. Tri dana dulje, do 27. studenog poslijepodne, ponude bez prednosti i pogodnosti mogu predati hrvatski građani koji žele kupiti više dionica, domaće pravne osobe, kao i strani ulagatelji i građani. Cijeli proces, težak – prema procjenama – tri milijarde kuna, odnosno nešto preko pola milijarde dolara, bit će gotov 1. prosinca, kada će kupcima biti alocirane dionice, a novac će sjesti na račun proračuna. Načelo, privatizacija je dobra stvar ako se vodi racionalnim kriterijima, ali ne i u izbornoj godini, upozorava u izjavi za naš radio profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i istaknuti socijaldemokratski političar Ljubo Jurčić:
„Ovdje to nije slučaj, zato što će se ovaj prihod od sljedećeg koraka privatizacije najvjerojatnije utrošiti za tekuću potrošnju, a budući da se to radi u predizbornoj godini, onda će, vjerojatno, ta tekuća potrošnja biti u skladu da procjenom vladajuće stranke kako bi to najbolje rezultiralo izbornom pobjedom na sljedećim izborima. Znači, taj novac će biti usmjeren u one skupine hrvatskog društva za koje se procjenjuje da bi, tom potporom koja bi došla iz ove privatizacije, mogli biti njihovi glasači.“
Bivši i sadašnji radnici INA-e doći će na red najkasnije šest mjeseci nakon što se ovaj krug privatizacije završi. Predsjednik sindikata INA-e i naftnog gospodarstva Božo Mikuš zadovoljan je što se krenulo, ali se boji da će Vlada pokušati iskoristiti izuzetan interes za dionice INA-e u ovom krugu privatizacije, da zakine bivše i sadašnje zaposlene, za koje je rezervirano sedam posto dionica:
„Mi u svojem zahtjevu polazimo od toga da bi radnici INA-e trebali imati ista prava kakva su imali radnici drugih poduzeća u dosadašnjem tijeku privatizacije, a to znači da bi trebali kupovati dionice po nominalnoj cijeni, uz popuste.“
Popusti su za sve sudionike privatizacije u drugim poduzećima bili – 20 posto osnovnog popusta za sve zaposlene i bivše zaposlene, i po jedan posto popusta za svaku godinu staža u tom poduzeću. Također, u svim dosadašnjim privatizacijama zaposleni i bivši zaposleni kupovali su dionice do 20 tisuća maraka, sada 10 tisuća eura, i po nominalnoj cijeni, koja za dionice INA-e iznosi 900 kuna:
„Mislimo da radnici INA-e ne bi smjeli biti diskriminirani, a ima intencija da bi ih se moglo diskriminirati čak u dva navrata, da možda neće moći ostvariti pravo na 20 tisuća maraka, odnosno 10 tisuća eura i da dionice neće moći kupovati po nominalnoj nego po tržišnoj cijeni. Znači, mi smo protiv toga; mi smo za to da se zadrži pristup kakav su imali radnici ostalih poduzeća.“
