Žarko Pavletić, vukovarski branitelj, zatekao se u bolnici 19. studenoga 1991. godine i kaže da je osobno ondje vido Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića, pa mu je dobro poznato što su ondje radili. Šljivančaninove izjave, iznesena pred Haškim tribunalom, u kojima optužuje osoblje bolnice da su prokazivali ranjenike, Pavletić doživljava kao podmetanje i skretanje pozornosti s onoga za što je vukovarska trojka odgovorna:
„Upravo je to dokaz njegove bestijalnosti 1991. godine. Bilo je tu i liječnika Srba koji su svoj dio posla sigurno humano radili. Ne mogu neke pojedince isticati i ne mogu reći da li su neke pojedince prokazivali, vjerojatno jesu, ali i da jesu toliko je plitko i jadno da on kroz taj dio sebi traži alibi.“
Predsjednik udruge vukovarskih logoraša i voditelj tamošnjeg Centar za istraživanje ratnih zločina, Danijel Rehak, kaže kako je jasno da se Šljivančanin sada okomio na liječnike i osoblje bolnice jer ga upravo oni najviše terete za zločin na Ovčari. Šljivančanove izjave pred sudom u Haagu Rehak zato doživljava kao slamku spasa za koju se optuženik hvata:
„Svako se hvata za slamku da bi sačuvao sebe. Ako se neko hvata za slamku, nekog mora da ocrni. Kada nekoga ocrnite, vidite šansu za svoj spas. Svi liječnici koji su došli u Republiku Hrvatsku su krunski svjedoci protiv Šljivančanina jer znaju šta je on naređivao kada su došli u bolnicu i odvodili ranjenike. Najlakše je sada, nakon 15 godina, pričati. Niko do sada ništa nije rekao, već kada se došlo u situaciju da neko bude za nešto kriv, prebacuje se krivica na nekog trećeg.“
Ratna ravnateljica Vukovarske bolnice, koja tu funkciju obnaša i danas, doktorica Vesna Bosanac, smatra Šljivančaninove objede potvrdom njegove neosjetljivosti prema žrtvama. Ona kaže da je dio osoblja, koji se nakon pada Vukovara priključio JNA, možda i prokazivao ranjene branitelje, no da među njima svakako nisu oni koji su odvedeni u logore u Srbiju. Čak i ako su ti neki prokazivali ranjenike, kaže doktorica Bosanac, to Šljivančanina i njegove suradnike ne opravdava od odgovornosti za zločin:
„Čak i da je dobio bilo kakve informacije o tome tko se sve nalazi u bolnici, to nikako ne opravdava taj čin da se sa nenaoružanim ljudima, braniteljima, civilima, ženama i djecom postupa kako su oni postupali. To je samo i jedino zbog toga da bi on skrenuo pozornost na nešto drugo, a ne na svoje zločinačke akte, odnosno na odgovornost svih onih koji su bili s njim rame uz rame.“
Trojica oficira bivše JNA – Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin, poznatiji kao „vukovarska trojka“, optuženi su od strane Haškog suda za smrt više od 200 ranjenika koji su nakon pada Vukovara izvedeni iz bolnice, te autobusima odvezeni na obližnje poljoprivredno dobro Ovčaru gdje su likvidirani.
„Upravo je to dokaz njegove bestijalnosti 1991. godine. Bilo je tu i liječnika Srba koji su svoj dio posla sigurno humano radili. Ne mogu neke pojedince isticati i ne mogu reći da li su neke pojedince prokazivali, vjerojatno jesu, ali i da jesu toliko je plitko i jadno da on kroz taj dio sebi traži alibi.“
Predsjednik udruge vukovarskih logoraša i voditelj tamošnjeg Centar za istraživanje ratnih zločina, Danijel Rehak, kaže kako je jasno da se Šljivančanin sada okomio na liječnike i osoblje bolnice jer ga upravo oni najviše terete za zločin na Ovčari. Šljivančanove izjave pred sudom u Haagu Rehak zato doživljava kao slamku spasa za koju se optuženik hvata:
„Svako se hvata za slamku da bi sačuvao sebe. Ako se neko hvata za slamku, nekog mora da ocrni. Kada nekoga ocrnite, vidite šansu za svoj spas. Svi liječnici koji su došli u Republiku Hrvatsku su krunski svjedoci protiv Šljivančanina jer znaju šta je on naređivao kada su došli u bolnicu i odvodili ranjenike. Najlakše je sada, nakon 15 godina, pričati. Niko do sada ništa nije rekao, već kada se došlo u situaciju da neko bude za nešto kriv, prebacuje se krivica na nekog trećeg.“
Ratna ravnateljica Vukovarske bolnice, koja tu funkciju obnaša i danas, doktorica Vesna Bosanac, smatra Šljivančaninove objede potvrdom njegove neosjetljivosti prema žrtvama. Ona kaže da je dio osoblja, koji se nakon pada Vukovara priključio JNA, možda i prokazivao ranjene branitelje, no da među njima svakako nisu oni koji su odvedeni u logore u Srbiju. Čak i ako su ti neki prokazivali ranjenike, kaže doktorica Bosanac, to Šljivančanina i njegove suradnike ne opravdava od odgovornosti za zločin:
„Čak i da je dobio bilo kakve informacije o tome tko se sve nalazi u bolnici, to nikako ne opravdava taj čin da se sa nenaoružanim ljudima, braniteljima, civilima, ženama i djecom postupa kako su oni postupali. To je samo i jedino zbog toga da bi on skrenuo pozornost na nešto drugo, a ne na svoje zločinačke akte, odnosno na odgovornost svih onih koji su bili s njim rame uz rame.“
Trojica oficira bivše JNA – Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin, poznatiji kao „vukovarska trojka“, optuženi su od strane Haškog suda za smrt više od 200 ranjenika koji su nakon pada Vukovara izvedeni iz bolnice, te autobusima odvezeni na obližnje poljoprivredno dobro Ovčaru gdje su likvidirani.
