Dostupni linkovi

logo-print

Pokreće se pravda


Slučaj Glavaš, odnosno istrage o ratnom zločinu u Osijeku, donekle su zasjenile klasične kriminalne priče iz vremena obrane Hrvatske, ali je jučer njen predsjednik, Stipe Mesić, podsjetio na njih jasnom porukom:

„U svakoj ozbiljnoj zemlji, onaj tko bi pljačkao svoju zemlju, onaj tko bi pljačkao svoje građane za vrijeme dok građani krvare, dok se krvari u obrani zemlje, je ratni zločinac. Mislim da Državno odvjetništvo treba mijenjati kvalifikaciju. Radi se o ratnom zločinu.“

Taj zločin se nije mogao odvijati bez patronata lordova rata. Hrvatska je bila pod embargom na uvoz oružja, svjedoči danas nekadašnji šef kabineta predsjednika Franje Tuđmana i svojevremeni predsjednik Vlade, Hrvoje Šarinić. Trebalo je zametnuti novcu trag kako bi se s njim kupilo oružje, kaže on:

„Tako da je išao od jedne banke do druge, da bi konačno došao do onog pravog prodavaoca s kojim je ministarstvo sklapalo poslove.“

Danas Šarinić, koji je i sam bio potpisnik na jednom računu u Villachu, u Austriji, kaže kako se tako moralo raditi jer Hrvatska ne bi drugačije mogla doći do oružja. S druge strane, predsjednik Mesić kaže da nije problem u tome što su postojali tajni računi u ratno vrijeme, nego u tome što se ne zna tko se i kako služio njima:

„Tvrdim da još i sada stoje stotine milijuna na njihovim računima u inozemstvu. To znači da je Hrvatska opljačkana.“

Državni odvjetnik Mladen Bajić nedavno je ustvrdio da se još od 1999. godine traga za novcem s tajnih računa:

„Ovo što se u zadnje vrijeme dogodilo, samo nam je dalo veću mogućnost da dođemo do nekih informacija i saznanja koja nam mogu pomoći u rasvjetljavanju tih činjenica.“

Ono što je porazno za hrvatske organe gonjenja jest da impulsi za istragu o novcu namijenjenom obrani, koji je završio u privatnim džepovima, dolaze upravo iz kriminalnog miljea. Tako je krijumčar oružjem iz Vukovara, Ferdinand Jukić, koji, naravno, sa svojim enormnim bogatstvom nije bio nepoznat, nedavno u jednoj TV emisiji ustvrdio:

„Imam svu dokumentaciju sačuvanu.“

Do Jukića je došla policija i obavila s njima informativni razgovor, nakon što je, između ostaloga, HTV-u izjavio i slijedeće:

„Tada me je nazvao predsjednik i rekao da dođem hitno u Zagreb. Kod gospodina Martinovića sam dobio papir koji čuvam i danas - Sredstva za obranu Vukovara stopirana.“

Jukić je svojevremeno u intervjuu Feral Tribune priznao da je kroz njegove ruke prošlo između šest i sedam stotina milijuna dolara za oružje. Poslije je kupio tvornicu alkohola Badel u Zagrebu.

Enormno bogatstvo u ratu je zgrnuo i general Vladimir Zagorac. Hrvoje Petrač tvrdi na sudu da mu je Zagorac dao da raspolaže tajnim računima na kojima je bilo na desetke milijuna dolara.

Tu, naravno, priča ne staje. Nema sumnje da ona završava u ondašnjem državnom vrhu, pod čijim pokroviteljstvom se nekontrolirano raspolagalo novcem.

Petrač, koji je bio ortak u nekim poslovima Tuđmanovog unuka Dejana Košutića, sigurno nije neupućen. Petračeve optužbe bacaju svjetlo na njegove prijetnje izrečene lani kad je uhapšen u Grčkoj na osnovu tjeralice iz Hrvatske, da je time premijer Sanader potpisao svoje političko samoubojstvo. I Sanader je, poput Šarinića, godine 1995. i 1996. bio predstojnik Tuđmanovog ureda. U to vrijeme je još trajao embargo na uvoz oružja.

Nema sumnje da je u pitanju velika prijevara. Hrvatsko iseljeništvo je skupljalo novac za obranu od 1990. godine. General Martin Špegelj tvrdi da taj novac nije trošen za naoružanje u ratu 1991. i 1992. godine jer je Hrvatska tada imala dovoljno oružja, time što ga je zarobila od JNA, ili što ga je kupila prije uvođenja embarga.

Danas neki od iseljenika, poput Radovana Smokvine iz Švicarske, koji je za obranu poklonilo 40.000 švicarskih franaka, ne traži novac natrag, nego potvrdu o tome zašto je utrošen:

„Dokle god izvješća nema, postoji osnovana sumnja da je gospodin Šarinić kupio jahtu za te novce.“

Radovan Smokvina je zbog tog novca tužio Hrvoja Šarinića, jedinog živućeg potpisnika famoznog računa u Villachu, dok je Šarinić tužio Smokvinu zbog klevete.

Za sada je to jedini sudski proces vezan za pronevjeru iseljeničkog novca namijenjenog obrani Hrvatske. Ako je vjerovati jučerašnjim riječima premijera Sanadera, pokreće se pravda u Hrvatskoj:

„Prije mjesec i pol dana smo imali jedna sastanak državnog vrha sa svim mjerodavnim institucijama koje bi trebale krenuti u borbu protiv organiziranog kriminala, protiv korupcije i mita. To ćemo i nastaviti. Sve državne institucije su dobile jasan nalog. Naravno da ćemo pratiti njihov rad.“

Da hrvatski organi gonjenja i pravosuđe nisu taoci politike, i da već deceniju i pol ne čekaju na njen mig, mogli su odavno znati da je austrijska istraga pokazala da je novac iz Villacha - više od 100 milijuna njemačkih maraka - uglavnom nestao u privatnim džepovima.
XS
SM
MD
LG