Dostupni linkovi

Kome preti Koštunica?


Američkog predstavnika u pregovorima o Kosovu Frenka Viznera u Beogradu, gde je doputovao dan posle ustavnog referenduma u Srbiji, dočekala je izjava za koju su mnogi pomislili da je upravo upućena Vašingtonu, a zbog verovatne spremnosti Sjedinjenih Država da priznaju nezavisno Kosovo. Na koga je premijer prevshodno mislio, i šta je to još ostalo u rukama Srbije a što joj pruža mogućnost da preti posledicama međunarodnoj zajednici, pitali smo premijerovog savetnika Vladetu Jankovića:

„Premijer je rekao vrlo precizno: ,To ne može ostati bez posledica‘. I to je namerno tako formulisano i tako će i ostati. Tome ne treba komentar.“

O kakvim je posledicama reč? Prekidanju diplomatskih odnosa, ili o čemu?

„Ja sam vam rekao i ponavljam – formulacija je namerno takva kava je.“

S obzirom da se u ovom trenutku ne isključuje mogućnost ni da neke vrlo moćne države, kakve su Sjedinjene Države na primer, učine taj korak, možemo li govoriti o posledicama koje bi Srbija u tom slučaju trpela:

„To su spekulacije u koje nisam voljan da se upuštam.“

Premijerove reči tako ostaju misterija ne samo za građane, već i za same članove srpskog pregovaračkog tima, poput Gorana Bogdanovića koji dolazi iz Demokratske stranke. Njega to zabrinjava utoliko pre što i u ovom trenutku i Beograd i Priština iščekuju detalje plana za Kosovo koje je odredio predstavnik Ujedinjenih nacija Marti Ahtisari. Istovremeno, u Srbiji se pominje kako bi iza Koštuničine najave zapravo mogla biti namera za ponovno otvaranje rasprave o podeli Kosova. To jest, navodno, premijer zapravo upozorava – ako priznate nezavisnost rizikujete duboke potrese opasne po region. Možda bi izlaz mogao biti u pripajanju severnog dela pokrajine Srbiji, koja tako u bici za Kosovo ne bi bila potpuno poražena. O takvom scenariju Goran Bogdanović kaže:

„Mi moramo da poštujemo principe Kontakt grupe. Ali isto tako, naravno, nemam ništa protiv ni da se razgovara. Znači, bilo koje rešenje, bilo kakav status Kosova mora doći dogovorom, mora doći komprimisom. Možda eto dođe i do podele Kosova, međutim to je vrlo teško. Ne znam ko bi bio spreman da povuče te granice, gde i kako.“

Međutim, više od svega iznenadio je sam prizvuk Koštuničinih reči koji zloslutno podseća na Miloševićeve godine, vreme kada je Srbija pretnjama upućivanim ka svetu zapravo sebe izolovala i dovela na samo evropsko dno. Stoga i docent Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Slaviša Orlović, o Koštuničinoj izjavi kaže:

„To me malo podseća na jednu prethodnu izjavu Tomislava Nikolića. Iako je to doduše izneto za strane medije, izneto je još uvek u predreferendumskoj kampanji. Tako da je u onom delu kada je pojačavana kampanja i kada je ukazivano na te negativne scenarije, možda imalo i tu poruku. A pošto je reč o ruskom mediju, naravno, to je i otvoreno pitanje da li su Rusi zaista spremni da založe veto za Srbiju.“

Data u vreme referendumske kampanje ili ne, za politikologa Jovana Komšića nema sumnje da su reči srpskog premijera pucanj iz prazne puške:

„Da li to znači povratak na devedesete godine i na politiku ograđivanja od svake političko-ekonomske saradnje sa najrazvijenijim demokratskim i ekonomski najprosperitetnijim državama sveta. Kako ćemo onda ispuniti obećanje u predreferendumskoj kampanji o boljem životu? Kako ćemo otvarati nova radna mesta? Kako ćemo stabilizovati ekonomiju? Ja mislim da, naprosto, ova izjava ne može da pije vodu.“

Igra na ivici i razmene maksimalnih zahteva Beograda i Prištine realnost su pregovaračkog procesa o budućnosti Kosova od trenutka njegovog početka. Nema sumnje da se na taj način stvaraju sigurni uslovi da konačnu odluku donese treća strana.
XS
SM
MD
LG