Dostupni linkovi

logo-print

Burze na balkanski način


Mirjana RAKELA (Danijela DOMAZET, Esad KRCIC, Ljudmila CVETKOVIC)

Nedavna uspješna prodaja hrvatske „Plive“ američkoj farmaceutskoj tvrtki „Baar“ za dvije i pol milijarde dolara, čemu je prethodio neviđeni rast „Plivinih“ dionica čiji vlasnici upravo ovih dana zadovoljno dijele dobit, uzburkala je maštu mnogih Hrvata koji o dionicama dosad nisu ni razmišljali. Priča se o tome po kafićima više no o nogometu… osobito, kaže novinar i književnik Ante Tomić među „vječnim sanjarima i žicarima s Ferrarijevim privjescima na ključevima Stojadina“, ali sasvim ozbiljno i među novom generacijom obrazovanih mladih ljudi. No, za većinu hrvatskih građana dionice i burze još uvijek su „španska sela“, nešto rizično ili nešto o čemu, ogorčeni zbog siromaštva, ne žele ni razmišljati:

„Ja o dionicama ne znam ništa.“

„Ne mogu siromašni kupiti dionice.“

„To su pokupili ovi gore koji su pokrali državu, koji su direktori, a što će ovaj mali čovjek sa dvije tisuće kuna.“

„Oni sam prodaju, trguju, švercaju.“

„Prodaju naše, a nas tko pita. Mi smo sretni da dobijemo za kruh i mlijeko. Otprilike – tko je jamio, jamio.“

Kao i u Zagrebu, tako i u Sarajevu. Ako i razmišljaju o dionicama, uglavnom ističu – priča o trgovanju na burzama je novijeg datuma, a pet godina nije dugo vremensko razdoblje:

„Kod nas još nije završena ni liberalizacija kapitala.“

„Ne znam o tome ništa.“

„Malo ko u narodu, pa tako i ja, zna šta se dešava na berzi i šta beza uopšte radi.“

Kada se govori o trgovini dionicama na Beogradskoj burzi, ona je privilegija velikih kompanija, dok obični građani, mogli bi reći, trguju tek u promilima:

„Ne trgujem na berzi. A s obzirom kakva je sad ova berza u Srbiji, nemam ni nameru. S jedne strane zaista nemam ni dovoljno znanja u vezi s tim, a s druge strane ne znam šta su dobre deonice.“

„To mi je totalno strana tema. Čuo sam nešto tu i tamo da se ove velike kompanije i tako dalje ocenjuju na taj način koliko steknu profita na berzi i tako dalje, ali ništa više od toga ja lično ne znam.“

U Crnoj Gori još prije dva mjeseca prava euforija, da bi se kupile dionice čak su se dizali krediti:

„Narod misli da će se obogatiti na lak način, bez rada.“

„Mora se malo i riskirati. Pogotovo onaj ko nema nikakvog posla, a ima nešto slučajno zarađeno.“

Kako funkcionira tržište kapitala u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji i da li je trgovina dionicama koka koja nese isključivo zlatna jaja – tema je tjedna Radija Slobodna Evropa.

* * * * *

U Srbiji je Beogradska burza i trgovina vrijednosnim papirima tek je u nastajanju.

Miroslav Prokopijević iz Instituta za evropske studije:

„Imamo možda negde oko ukupno 1.100 kompanija kojima se trguje, ali mnogima od njih se nikad nije trgovalo ili se trguje jednom godišnje. Vrednost svih kompanija koje su listirane je sada možda negde oko 35 posto nacionalnog dohotka.“

Zbog nepostojanja dovoljno atraktivnih hartija u koje bi investirali bilo domaći investitori ili strani, koji u ovom momentu čine preko 50 odsto ukupnih investitora na beogradskoj berzi, Suzana Bojadić, novinarka magazina „Ekonomist“ kao rešenje vidi kotiranje javnih preduzeća:

„Postavlja se prosto pitanje – čime će građani moći da trguju sledeće godine ili kroz narednih pola godine. Uostalom, velika pretnja upravo i jesu tržišta kapitala u regionu, pre svega u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj.“

Na crnogorskom tržištu kapitala je do prije nepuna dva mjeseca vladala prava dioničarska groznica. Esad Krcić javlja kako je ubrzo poslije toga došlo do pada cijena dionica:

Tržište se „predoziralo“, kupovalo se sve što se nudilo. Ovim riječima je Dejana Šuškavčević, direktor Montenegro berze, opisala stanje na crnogorskom tržištu kapitala:

„U periodu koji je za nama tržište se smirivalo i investitori su trebali predah za ostvarivanje kapitalnih dobitaka i ponovno kreiranje strukture portfolija hartija. Kao i u svakom poslu, trebalo je pažljivo sagledati i analizirati postojeće pokazatelje, performanse kompanija, i u zavisnosti od namjere i od ročnosti slobodnih sredstava, ponovo kreirati željenu strukturu hartija.“

Berzanska euforija koja je vladala do prije nepuna dva mjeseca je, prema opštem tumačenju, bila rezultat želje za brzom zaradom na lak način. Razlog leži u okolnosti da su usljed konstantnog rasta tražnje do tada svi uglavnom dobijali. Bilo je očigledno da ne postoji dovoljna svijest o mogućnosti naglog pada i gubitka novca, što je bilo utoliko opasnije kada se zna da je veliki broj građana podizao bankarske kredite radi ulaganja u akcije preduzeća za koja su se opredijelili, najčešće bez validnih informacija i stručnih analiza.

* * * * *

Burza je jedan od najvažnijih akceleratora globalnog gospodarstva, i na putu od tranzicije do tržišne ekonomije svako društvo mora usvojiti poslovnu kulturu modernog biznisa. Kakva su iskustva Bosne i Hercegovine?

Direktor Sarajevske burze Zlatan Dedić kaže za naš radio da se trenutni klijenti mogu podijeliti u dvije skupine – institucionalne i uglavnom domaće, te strane investicione fondove. Riječ je o iskusnim fondovima iz regije istočne Europe. Najviše ih je iz Slovenije i Hrvatske, te zapadne Europe.

Kada je riječ o individualnim investitorima, Dedić navodi:

„Možemo ih podijeliti na građane Federacije BiH, odnosno fizička lica iz drugih zemalja. Radi se o individualcima sa različitim iskustvom i znanjem o investiranju u vrijednosne papire. A što se tiče domaćih investitora odnosno fizičkih lica, oni se za sad uglavnom pojavljuju na strani prodaje vrijednosnih papira, koje su stekli na osnovu certifikata u procesu privatizacije u zamjenu za dionice.“

Prva transakcija na Banjalučkoj burzi desila se u martu 2002. godine i otada se bilježi stalni rast obima trgovanja, broja transakcija i broja prometovanih dionica. Danas je na Banjalučkoj burzi prosječni dnevni promet između dva i tri milijuna maraka, kaže za naš radio Darko Lakić, glasnogovornik Banjalučke burze:

„Trenutno se na Banjalučkoj burzi trguje akcijama preko 700 preduzeća, nekoliko banaka, nekoliko osiguravajućih društava i akcijama 13 privatizacionih i investicionih fondova.“

Put do razvijenog tržišta kapitala ipak se može preći i ubrzanim tempom. Svjedoči to primjer Praške burze koja se polovicom devedesetih suočavala sa gotovo istim problemima koje se javljaju na tržištu kapitala u zemljama regije. Profesor ekonomije na Karlovom sveučilištu u Pragu dr Evžen Kočenda, autor knjige o češkoj tranziciji, za Radio Slobodna Evropa kaže:

„Nakon dosta slabog i rekao bih sporog početka i dvojbenih događaja u drugoj polovici devedesetih zbog vaučerske privatizacije, tržište dionicama je u ovih sedam-osam godina značajno uznapredovalo. Ključni trenutak je bio osnivanje sigurnosne, takozvane Regulacijske komisije za burzu krajem devedesetih, a potom i pojava vrlo likvidnih dionica. Prestalo se s praksom koja je bila na početku češke tranzicijske priče, da samo određene firme, one koje su vaučerski privatizirane, mogu izaći na tržište sa vrijednosnim papirima. To je bio znak uspješnim poduzećima da svoje dionice počnu slati na burzu. Širenjem opsega financijskih operacija, burza je postaja sve likvidnija i uspješnija i obrtalo se sve više novca. Ipak, u Češkoj smo još uvijek daleko od perfektnog tržišta dionicama, uspoređujemo li se sa razvijenim tržišnim ekonomijama, no pogledamo li dnevni promet koji se mjeri milijunima dolara, Praška burza je sigurno jedna od najboljih financijskih tržnica u regiji, i može ravnopravno stati uz bok onima u Poljskoj i Mađarskoj.“

* * * * *

Među zemljama zapadnog Balkana, po svim pokazateljima, hrvatsko tržište kapitala sve je sređenije, no i to je daleko od zapadnih iskustava.

Vrijeme brzog bogaćenja na dionicama, tvrdi analitičar Huljak, već je praktično iza nas:

„Kako se sve više približavamo Evropskoj uniji, kako sve više prihvaćamo njihova pravila i njihove zakone, a evo još nas čeka otprilike 10-12 zakona upravo iz područja regulacije financijskog sustava, sve više će se zarade mjeriti ne u postotcima, ne u promilima nego u baznim poenima, znači u desettisućinkama. I nije uopće začuđujuće da, recimo, slovenski kapital i hrvatski kapital sve više ide u Crnu Goru, jer oni ekstra prihodi, ono vrhnje, na neki način se na hrvatskom tržištu kapitala već obralo, sutra će postati sve reguliraniji i tako dalje, i sad se jednostavno ulaže u taj emergining market, znači u regiju, pogotovo – koliko sam ja primijetio – u bankarski sustav Makedonije, bankarski sustav Srbije i tako dalje.“

Prema podacima Središnje depozitarne agencije, oko 12.000 građana Hrvatske okreću na burzi oko pet milijardi kuna. Uz tendenciju sve značajnijeg rasta imovine i ulagača, pogotovo mladih i obrazovanih ljudi. Tanja Broz iz zagrebačkog Ekonomskog instituta:

„Sve više i više raste interes dionica. Mi jesmo bankocentričan sustav, ali sve više ovi ostali investicijski fondovi štednje uzimaju dio kolača bankama.“

sŠto mislite tko kupuje dionice u Hrvatskoj i da li biste ih vi osobno kupili da imate priliku?

„Bih, mislim da bi bile dobre ,Končareve‘, ,Elektrokontakta‘, pa i turističkih firmi.“

„Bih, da imam velike novce, jedna od varijanti bi bile i dionice.“

Kako funkcioniraju tržišta kapitala u zemljama regije? Da li je novi trend među građanima ulaganje i trgovina dionicima posao u kojem se zarađuje brzo, lako i bez rizika? Mnogi od onih koji su spremni svoju ušteđevinu uložiti, ipak nisu i detaljno informirani o tome gdje ulagati, koji je trenutak najpovoljniji, kada se povući, prodati dio i tako dalje, upozorava direktor Sarajevske burze Zlatan Dedić:

„Glavna stvar koja pokreće berzu, odnosno mehanizam su očekivanja. Prema tome, očekivanja mogu dosta brzo da rastu. Mogu se manifestirati čak i u euforijom. Znači, jednostavno se kreira takva investicijska klima, a naši ljudi, a vjerujem i drugi u svijetu, zainteresovani su da odgovarajućim investiranjem ostvare što veće efekte u što kraćem periodu.“

No iako medalja ima dvije strane, pa je pored brze i jednostavne zarade moguće gubiti, Darko Lakić govoreći o iskustvima sa banjalučke burze kaže da je pomama za ulaganjem sve veća:

„Naši indeksi koji pokazuju rast kretanja cijena akcija, posljednjih mjeseci i ove godine su udvostručeni, neki čak i utrostručeni. Investitori nisu više samo pravna lica, već i domaća fizička lica koja neku svoju ušteđevinu koriste da investiraju na berzi. Naravno, ono što je bio trend u prethodnom periodu, ne mora da znači da će taj trend biti takav i u narednom periodu. Oni koji ulažu trebaju da se konsultuju sa finansijskim analitičarima i da naprave svoju strategiju za ulaganje.“

Stručnjaci kažu da atraktivnost srpskog tržišta leži u činjenici da uslijed visokog rizika nudi i veliku dobit. Financijski analitičar brokerske kuće MNV Investments Milivoje Knežević:

„Beogradska berza je jedna od, možemo slobodno da kažemo, najrazvijenijih berzi u regionu, uzimajući u obzir tržište Banjalučke berze, Sarajevske i Crnogorske. Iznad tržišta Beogradske berze nalaze se jedino tržišta u Hrvatskoj i Sloveniji. Trenutno je tržište Beogradske berze u rastućoj fazi, u usponu. Najveće vrijednosti trgovanja ostvaruju se s akcijama banaka.“

Različita su atraktivna svojstva pojedinih tržišta, objašnjava Miroslav Prokopijević iz Instituta za evropske studije i navodi, recimo, da je crnogorsko bolje od srpskog, ali da je tržište u Srbiji živahnije od slovenačkog gde se trguje sa samo tridesetak akcija raznih kompanija:

„Atraktivna strana ovih tržišta je što ona, usled visokog rizika, nude visoku mogućnost dobiti.“

Zaduživanje radi kupovine dionica, to je moguće. No, odluka se uvijek donosi na temelju analize kako se kreću tržišni tokovi, upozoravaju u Crnoj Gori:

Stručnjaci ukazuju na veliku opasnost koja prijeti od fenomena rasta potražnje za akcijama preduzeća koja su u stečaju ili blizu njega. S druge strane, novac uložen u eminentna preduzeća koja uspješno posluju, raspolažu značajnom imovinom i imaju kvalitetan proizvod, poput akcionarskog društva „Plantaže“ ili Telekoma, smatra se dobrom investicijom. Uglješa Vučinić Monte adrija broker:

„Sadašnji investitori kupuju sve ono što je najjeftinije, a kompanije koje imaju niske cijene imaju jako lošu imovinu i jako loše poslovanje, imaju takođe i problematičnu imovinu po pitanju svojine. To je veoma opasno.“
XS
SM
MD
LG