Dostupni linkovi

logo-print

Postalo je nezgodno baviti se javnom djelatnošću


Crnogorski pisac i novinar, Andrej Nikolaidis, govori za RFE o događaju koji je obilježio prošlu sedmicu u Crnoj Gori: napada na poznatog pisca Jevrema Brkovića, u kojem je u utorak, 24. oktobra, on povrijeđen, a njegov vozač Srđan Vojičić ubijen. Sam pisac je označio kao atentatore one koji su se prepoznali u njegovom posljednjem romanu "Ljubavnik Duklje". Sa Nikolidisom razgovaramo o uzrocima i posljedicama ovog zločina.

RSE: Jevrem Brković je označio ko bi mogli biti naručioci napada na njega u kojem je ubijen Srđan Vojičić. Da li se to zaista može tumačiti i kao poruka dijelu javnosti u Crnoj Gori, naravno, ukoliko su njegove pretpostavke tačne?

NIKOLAIDIS: Mislim da bi ipak, uprkos svemu, trebao čovjek biti oprezan jer ma koliko taj iskaz bio iz prve ruke, on nije nužno tačan. Vrlo je teško da u ovom trenutku bilo ko može znati ko je od neprijatelja Jevrema Brkovića napao tog čovjeka i ubio mu pratioca, tim prije što je lista neprijatelja dosita impresivna. Za sve ove godine Jevrem Brković je svojim, prije svega, političkim angažmanom napravio tu silu neprijatelja i vrlo je teško uprijeti prstom na određenu osobu, ili pak grupaciju. On je to učinio, ali neke stvari su ostale nedorečene. On je okvirno markirao likove iz svoje knjige, ali mi smo ostali uskraćeni za to da nam neko identifikuje koji stvarni likovi reprezentuju te literarne likove. To nije učinio ni sam gospodin Brkovic. To nije učinio ni jedan medij jer su svi suzdržani. Sa druge strane, kako za sada ide istraga, a utoliko više ukoliko se desi da i ovo ubistvo ne bude razriješeno, u tom slučaju ćemo sa velikom vjerovatnoćom moći reći da Jevrem Brković jeste u pravu. Takve poruke, ovi ili oni, centri moći šalju neprekidno, ali, na žalost za sve ljude koji se bave novinarstvom, ili bilo kojom vrstom javne aktivnosti u Crnoj Gori, opasnost je nešto na što smo navikli. Ljudi koji se ovdje bave tim poslovima dosita rade pod nevjerovatnim okolnostima. Ne znam gotovo ni jednoga novinara koji se bavi škakljivim pitanjima da nije spreman na neku vrstu fizičkog napada na sebe, ili na neki drugi pritisak, tako da stanje medijskih sloboda i uslovi u kojima rade novinari u Crnoj Gori definitivno jeste čak i gore nego što u svom posljednjem izvještaju kažu Reporteri bez granica. Ono što je meni grozomorno u čitavoj ovoj činjenici jeste poruka koju Crna Gora šalje o sebi, mada je i korektno da tu poruku pošalje, jer je ta poruka istinita. Mi ćemo se sjetiti sa kakvim gnušanjem je svijet primio fatvu koja je upućena Salmanu Ruždiju, sa kakvim gnušanjem je svijet primio činjenicu da je Turska tužila, sada već nobelovca, Orhana Pamuka. E ovo što je uradila Crna Gora je deset puta gore od toga. Oni su izbatinali jednog pisca, čovjeka od 73 godine. Crna Gora doista, za tako mladu državu, pravi velike svinjarije.

RSE: Godinama se zbog neriješenog državnog pitanja dio javnosti u Crnoj Gori ustručavao da otvorenije napadne ili označi da su kriminal i korupcija srasli sa državom. Alibi je, naravno, uvijek bila država, državno pitanje. Sada, kada je to pitanje riješeno, pravila igre se moraju promijeniti. Određeni državni organi su, htjeli ili ne, pod pritiskom ili dobrovoljno počeli da se bave svojim poslom. Ukazuju na to neke akcije policije i Tužilaštva u posljednje vrijeme. Da li mislite da može doći, ili je već došlo, do nervoze u tim nekim kriminogenim strukturama društva?

NIKOLAIDIS: Vrlo je teško definisati koja bi to kriminogena struktura društva bila jer se ovdje manje-više isti ljudi pojavljuju i u crnim hronikama i kao vlasnici velikih firmi, ili fondova čak. Teško je to definisati i snaći se u čitavoj toj situaciji, što samo govori da imamo doista veliki problem. Nevolja je i u tome da, ako je Jevrem Brković sada u pravu kada kaže ko ga je napao, nije bio u pravu onda kada je uređivao "Crnogorski književni list", zato što je ta novina upravo najsrčanije branila režim od optužbi koje sada ponavlja u svom romanu sam gospodin Brković. U čitavom tom galimatijasu mislim da je najvažnije vidjeti što ćemo činiti dalje. Najvažnije je da se napravi neka vrsta građanskog konsenzusa u Crnoj Gori, da se napokon primijeti da ovdje sistem žrtve ne bira po etničkoj pripadnosti. Ovdje ravnomjerno stradaju i Crnogorci i Srbi i Albanci i Muslimani. Jednostavno treba da se shvati da će u ovoj državi biti nemoguće živjeti ukoliko se mi ne izborimo sa tom spregom kriminala i vlasti

RSE: Budući da je na vlasti opet ista politička elita pod čijim su se patronatom odvijali prljavi poslovi i sticalo neograničeno bogatstvo godinama, osim premijera Mila Đukanovića koji se povlači, koliko će to biti otežavajuća okolnost državnim organima da raščišćavaju taj talog? Hoće li opšte moći da se izbore sa tim?

NIKOLAIDIS: Ne znam da li će moći, ali znam da će morati. Budući da više nema harizme gospodina Đukanovića, budućnost Demokratske partije socijalista na sljedećim izborima direktno zavisi od efikasnosti Vlade gospodina Šturanovića, ili nekoga ko će ga, eventualno, zamijeniti, ako taj čovjek procjeni da ne može da se izbori sa tim stvarima. U svakom slučaju, ovo što sada imamo su ostaci vladavine DPS-a. Sada DPS sam treba da počisti posljedice takve svoje vladavine. Ukoliko to ne uradi, biće počišćen na sljedećim izborima.

RSE: Može li Crna Gora ući u neku potencijalnu zonu obračuna, ogoljenog rata za novac, između tih ljudi koji su sticali bogatstvo u sumnjivim poslovima? I kako se to može implicirati na kompletno društvo?

NIKOLAIDIS: Mislim da se to ipak neće desiti jer je uticaj međunarodne zajednice u Crnoj Gori odveć veliki da bi se dopustilo takvo divljaštvo, iako napad na Jevrema Brkovića jeste manifestacija gologa divljaštva. Mislim da toga u buduće neće biti jer je i ovo upozorenje i ovaj akt nasilja očito nije prošao onako kako su naručioci planirali. U svakom slučaju, postalo je vrlo nezgodno u ovom trenutku baviti se i politikom i javnom djelatnošću, pri čemu je naravno dobra stvar to što su po prvi put ljudi koji se bave politikom, i jesu na nekim funkcijama, u prilici da osjete težinu tih funkcija.

RSE: Crnogorski mediji su se do sada uglavnom dijelili na idenpedističke i unionističke. Da li mislite da bi oko onoga što su i što bi ubuduće trebalo da budu prioriteti crnogorskog društva - borba protiv kriminala, korupcije, jačanje pravne države, institucija sistema, moći da se postigne neka vrsta konsenzusa, čime bi pritisak javnosti dobio na kvalitetu?

NIKOLAIDIS: Mislim da je moguće. Mislim da je to jedina dobra stvar u čitavoj ovoj situaciji. Svako ko prati situaciju u Crnoj Gori u posljednje vrijeme zna koliko je polarizovana Crna Gora. To jasno može da se vidi na primjeru Jevrema Brkovića. Jedni misle da je on heroj, a drugi bukvalno plaše djecu sa njim. Kada se desio ovaj akt nasilja nad njim, čak je i Jevrem Brković uspio na neki način simbolički da ujedini Crnu Goru. Dosita su svi bili jedinstveni u osudi tog zločina. Očito je da ipak postoje izvjesna nepočinstva koja i ovakva javnost, kakva je crnogorska, ne može tolerisati. Mislim da je to ipak jedna osnova za neku vrstu buduće saradnje koja se mora napraviti jer nikome od nas, bez obzira na etničku, nacionalnu, ili bilo kakvu drugu pripadnost, ovdje nema života ukoliko, kao što smo dobili bitku za nezavisnost, ne dobijemo i ovu bitku.
  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

XS
SM
MD
LG