Dostupni linkovi

logo-print

SAD su izgubile moralni autoritet


Prošlo je šest godina otkako je nekadašnja američka drzavna tajnica Madeleine Albright napustila duznost u vladi, ali nije se povukla iz javnog zivota. Na čelu je Albright Group-a, konzultativne korporacije koja okuplja neke od najboljih američkih stručnjaka iz različitih oblasti. Vodi Demokratski institut za vanjsku politiku i predaje na uglednom washingtonskom sveučilistu Georgetown. Prije dvije godine objavila je zapaženu knjigu memoara, a prije nekoliko dana u Washingtonu je predstavila još jednu, naslovljenu “Moćni i Svemogući: razmišljanja o Americi, Bogu i međunarodnim odnosima.” U njoj tvrdi kako je predsjednik George W. Bush kompromitirao američki moralni autoritet u oblasti ljudskih prava, istražuje zašto dio muslimana prihvaća ideologiju Al-Kai’de i analizira ulogu vjerskih čelnika u međunarodnim sukobima.

Posljednju knjigu Madeleine Albright posvetila je, kako kaže, “onima svake vjere i nacije koji brane slobodu, grade mir, pobjeđuju neznanje i siromaštvo i traže pravdu”. Bivša državna tajnica tvrdi kako bi američki dužnosnici, koji se bave vanjskom politikom, morali znatno više analizirati ulogu koje religije imaju u raznim društvima:

“Kada se analiziraju brojni konflikti u svijetu, neophodno je razmotriti i ulogu vjere. Naši diplomati moraju razumjeti vjersku osnovu nekih sukoba. Trebalo bi ih, zapravo, religijski obrazovati. Također vjerujem da bi i američki ministar vanjskih poslova morao imati savjetnike za ovu oblast.”

Albright tvrdi kako je još kao dužnosnica administracije predsjednika Clintona počela više proučavati islam, judaizam i kršćanstvo i kako je našla mnoge važne sličnosti:

“Provela sam dosta vremena čitajući Kur’an, Stari i Novi zavjet i u svima sam našla poglavlja u kojima ima nasilja i krvoprolića. Ali sam u svima njima također našla i priče o ljubavi, miru, pravdi i društvenoj svijesti koje su vrlo slične.”

Tokom karijere u obje Clintonove administracije, bivša je državna tajnica posredovala u brojnim sukobima i krizama, od onih na Balkanu, preko rata u Ruandi, do mirovnih pregovora u Oslu između Izraelaca i Palestinaca. Danas samu sebe smatra politički pragmatičnom, ali čvrsto vjeruje da "utjerivanje" demokracije u zemlje i društva čije osnovne potrebe nisu zadovoljene nije dobra politika. Takav process samo ohrabruje porast značaja vjerskih skupina koje mogu zadovoljiti potrebe građana:

“Vjerujem u potrebu širenja demokracije, ali ne i u nametanje demokracije. Znam da zvuči vrlo marksistički kad to kažem, ali ljudi radije jedu nego što glasaju. A to im mogu omogućiti i Hamas i Hezbollah i Islamistička partija u Turskoj. I tako će biti sve dok se ne pojavi neki demokratski pokret ili čelnik koji može učiniti to isto, ali i pokazati razliku i prave predosti demokracije.”

Otkako je napustila političku scenu zbili su se ključni događaji koji su dramatično promijenili način na koji islamski svijet gleda na Ameriku. Promatrajući kurs kojim je nakon 11. septembra 2001. godine krenula američka vanjska politika, Madeline Albright vjeruje kako Sjedinjene Države ne smiju i dalje brkati sliku islama u cjelini i onoga kako islam shvataju i tumače teroristi:

“Mislim da ne možemo jednostavno reći islam i vjerovati da smo time obuhvatili sve. Mi tek sad postupno učimo da, za početak, postoje razlike između sunitskog i šiitskog islama, te da onda postoje i podjele unutar svakog od ovih ogranaka. Tek sad doznajemo da postoje različite interpretacije Kur’ana i toga šta je Poslanik Muhammed govorio. Uz sve to, uglavnom tipiziramo cijelu vjeru ili način na koji se ona promišlja prema onome što vidimo ili čujemo od terorista.”

Najviše kritika u svojoj knjizi bivša je državna tajnica uputila na račun administracije predsjednika Busha, za čiju odluku da okupira Irak vjeruje da je možda najveća pogreška američke diplomacije uopće:

“U knjizi kažem kako vjerujem da će Irak ući u udžbenike povijesti kao najveća katastrofa američke diplomacije. Gora i od Vijetnama. Ne misilim po broju ubijenih Amerikanaca, Iračana ili Vijetnamaca, nego po neželjenim posljedicama koje će izazvati, a najviše zbog gubitka američkog moralnog autoriteta u svijetu.”

Posebno oštra je njezina kritika načina na koji predsjednik Bush vodi svoj “rat protiv terorizma.”:

“Od presudne je važnosti za Sjedinjene Države da vode vanjsku politiku koja se temelji na visokim moralnim vrijednostima koje su ugrađene u naše društvo, poput ljudskih prava, slobode govora i vladavine prava, a ne moralističku vanjsku politiku koja svima govori da bi trebali živjeti na način na koji mi živimo. I zato kada se dogodi nešto poput Abu Graiba ili Guantanama, gubimo moralni autoritet. Dok sam bila u politici, redovito sam Povjerenstvu za ljudska prava Ujedinjenih naroda prijavljivala kršenja ljudskih prava ili korištenje mučenja u drugim zemljama. Nakon toga bismo nekada uspjevali nešto postići, nekada i nismo, ali smo pokušavali. Danas nam se svi smiju. Moralni autoritet koji su Sjedinjene Države ranije imale je nestao.”
XS
SM
MD
LG