Podsjećanja radi – autizam je poremećaj sa širokim spektrom sindroma koji najčešće uključuju – zakašnjelu sposobnost govora, poteškoće u komunikaciji sa sredinom, ponavljanje nekih kretnji i tome slično.
Broj slučajeva autizma rapidno raste. Poređenja radi, u SAD je prije 30 godina ukupno bilo 2.500 autistične djece. Danas je to jedno od njih 166. Michael Waldman je profesor ekonomije na Cornell univerzitetu, i nije bio stručnjak za autizam, u medicinskom smislu, sve dok nije uočio da se u SAD broj autista povećavao s brojem kablovskih televizija i videorecordera. Waldman i njegove kolege vjeruju da gledanje TV u vrlo ranim godinama života može biti otponac za oboljevanje kod one djece koja već imaju genetske predispozicije. Oni su uspjeli prikupiti samo statističke podatke za svoju teoriju, ali definitivne potvrde nema. Michael Waldman unatoč tome preporučuje roditeljima obazivrost s TV ekranom:
"Medicina kaže da se autizam razvija do treće godine, ukoliko dijete ima predispozicije , tako da mi ovdje govorimo o gledanju TV do tri godine starosti. Američka akademija za pedijatriju već je sugerirala da djeca do dvije godine ne bi uopšte trebala gledati TV, a od 2-3 maximalno sat dnevno."
"Jedino čega se trebamo bojati jeste strah sam po sebi", kazao je 1933. godine američki predsjednik Franklin Roosevelt, apelirajući na naciju da ne gubi samopouzdanje. Danas je dokazano da je Rooseveltova mudrost itekako primjenljiva u medicini. Ispitivanja na miševima su naime pokazala da strah utiče na razvoj kancerogenih ćelija. Na Univerzitetu u Chicagu istraživači su u istu sredinu stavili jednog mladog, ali strašljivog pacova i starijeg, ali bez znakova straha. U godini dana, kad su dakle dostigli srednje godine za mišji vijek, 81 posto onih koji su se plašili oboljeli su od raka. Među avanturistima je taj procenat bio svega 38 posto. Dvije godine ranije isti je tim pronašao da ženke koje ne vole promjene umiru ranije od onih koje se lako prilagodjavaju na novosti. A ono što je istina za pacove može biti i za ljude, tvrde naučnici. Utvrđeno je, naime, da tijelo pacova i ljudi podjednako raegira na strah.
Najpametnije je dakle, odnosno najzdravije je ne bojati se raka, odnosno ne brinuti o brigama. U svojoj knjizi "istina o epidemiji straha, Marc Siegel kaže kako se sva ironija brige sastoji u tome da strahujući za svoje zdravlje mi ga zapravo uništavamo.
Broj slučajeva autizma rapidno raste. Poređenja radi, u SAD je prije 30 godina ukupno bilo 2.500 autistične djece. Danas je to jedno od njih 166. Michael Waldman je profesor ekonomije na Cornell univerzitetu, i nije bio stručnjak za autizam, u medicinskom smislu, sve dok nije uočio da se u SAD broj autista povećavao s brojem kablovskih televizija i videorecordera. Waldman i njegove kolege vjeruju da gledanje TV u vrlo ranim godinama života može biti otponac za oboljevanje kod one djece koja već imaju genetske predispozicije. Oni su uspjeli prikupiti samo statističke podatke za svoju teoriju, ali definitivne potvrde nema. Michael Waldman unatoč tome preporučuje roditeljima obazivrost s TV ekranom:
"Medicina kaže da se autizam razvija do treće godine, ukoliko dijete ima predispozicije , tako da mi ovdje govorimo o gledanju TV do tri godine starosti. Američka akademija za pedijatriju već je sugerirala da djeca do dvije godine ne bi uopšte trebala gledati TV, a od 2-3 maximalno sat dnevno."
"Jedino čega se trebamo bojati jeste strah sam po sebi", kazao je 1933. godine američki predsjednik Franklin Roosevelt, apelirajući na naciju da ne gubi samopouzdanje. Danas je dokazano da je Rooseveltova mudrost itekako primjenljiva u medicini. Ispitivanja na miševima su naime pokazala da strah utiče na razvoj kancerogenih ćelija. Na Univerzitetu u Chicagu istraživači su u istu sredinu stavili jednog mladog, ali strašljivog pacova i starijeg, ali bez znakova straha. U godini dana, kad su dakle dostigli srednje godine za mišji vijek, 81 posto onih koji su se plašili oboljeli su od raka. Među avanturistima je taj procenat bio svega 38 posto. Dvije godine ranije isti je tim pronašao da ženke koje ne vole promjene umiru ranije od onih koje se lako prilagodjavaju na novosti. A ono što je istina za pacove može biti i za ljude, tvrde naučnici. Utvrđeno je, naime, da tijelo pacova i ljudi podjednako raegira na strah.
Najpametnije je dakle, odnosno najzdravije je ne bojati se raka, odnosno ne brinuti o brigama. U svojoj knjizi "istina o epidemiji straha, Marc Siegel kaže kako se sva ironija brige sastoji u tome da strahujući za svoje zdravlje mi ga zapravo uništavamo.
