RSE: Tivćani su sa zanimanjem dočekali sidrenje raketne krstarice „Ancio“ iz sastava američke ratne mornarice:
TIVĆANIN 1: Moćna je to snaga. To treba puno, puno da se priča šta sve u njega ima, i sa kojom snagom i moći raspolaže.
RSE:Uz izuzetno moćan radarski sistem, vertikalne lansere, krstareće raketne i protivpodmorničke projektile, brod „Ancio“ ima i dva protivpodmornička helikoptera:
AMERIČKI VOJNIK 1: Helikopter „Si Hok“ je osposobljen za svaku vrstu borbe. Protiv podmornica, brodova, može da učestvuje u spašavanjima i dopremanjima zaliha, sve što helikopter može da obavi, možemo i mi.
RSE: Brodom dužine 173 metra upravlja posada od oko 400 ljudi. Većina je neočekivano mlada za ovaku snažnu i savremenu krstaricu:
„Ja i moja prijateljica Kolin imali smo, zahvaljujući mornarici, besplatno školovanje i radeći ovdje to otplaćujemo“, kaže ovaj 30-ogodišnji Amerikanac koji ima šansu da zbog odličnih rezultata tokom školovanja, u američkoj mornarici već za dvije godine postane kapetan vojnog broda.
RSE: Kolin je jedna od sedam žena u lancu komandne odgovornosti na američkom ratnom brodu:
KOLIN: Nemam nikakvih problema. Možda zvuči iznenađujuće, ali je tako. Čak i ja sam očekivala da ću se osjećati pomalo čudno u ovom okruženju, ali svi su zaista vrlo profesionalni, i stoga nema nikakvih problema.
RSE: Koliko često se iskrcavate na kopno?
KOLIN: Zavisi. Obično se nakon tri, četiri sedmice dobije dozvola za boravak na kopnu par dana, ali nekada se desi da prođe i par mjeseci. No, i to se nadoknadi.
RSE: Na brodovima ima mnogo nepisanih pravila. Ako budete u prilici da stupite na komandni most jednog vojnog broda, ni ne pomišljajte da sjednete u kapetanovu stolicu:
AMERIČKI VOJNIK 3: Na komandnom mostu je samo njemu dozvoljeno da sjedi. Mi ostali nemamo stolice. Stalno smo na nogama.
RSE: Da li je iko pokušao da sjedne na njegovo mjesto?
AMERIČKI VOJNIK 3: Ne znam nikoga ko je pokušao. Ponekad se šalimo i stavimo na stolicu razne smiješne stvari. Jednom smo tu posjeli ružičastog medu sa razbijenim jajetom na glavi, ali ne, nikad se niko nije usudio da sjedne na kapetanovu stolicu.
RSE: Brodska pravila ne čine se previše stroga kada ste gost kapetana Binghama. Ratnim plovilom koje pokreće snaga 80 hiljada konja, pri brzini od 32,5 čvora, sa projektilima za borbu pod vodom, na moru i u vazduhu, komanduje duhovit i nasmijan čovjek, zaljubljenik u sport. Pitamo ga da li je bio i kapetan i svog ragbi tima:
„Ne. Nijesam bio kapetan tima, ali sam jako puno igrao ragbi. Igrao sam ga tokom studiranja, i dok sam bio apsolvent Dejvid Robinson je bio brucoš. Dejvid tada nije bio tako sjajan igrač, a bio je moje visine. A onda je rastao, rastao i rastao“...
RSE: Ancio“ je usidren nedaleko od tivatske rive i glavna je tema svih bokeških priča ovih dana:
RSE: Vi ste ribar?
RIBAR: Jesam. Stari.
RSE: I kako ribari gledaju na ove ratne brodove?
RIBAR: Samo smetaju. Ništa drugo.
RSE: Ko kome?
RIBAR: Oni ribarima.
RSE: Gdje ste i kada bili torpedista?
TORPEDISTA: Četrdeset godina sam po nasim brodovima pripremao torpeda. To je nekada bilo glavno oružje. Sad vise nije. Nema više, gotovo je.
RSE: Najavili su da će izmjestiti mornaricu iz Boke?
RIBAR: Već je gotovo sve. Već su sve premjestili, ostalo još nešto malo.
RSE: Je li to dobro?
RIBAR: Jeste.
RSE: Eto, biće više ribe.
TIVĆANIN 1: Moćna je to snaga. To treba puno, puno da se priča šta sve u njega ima, i sa kojom snagom i moći raspolaže.
RSE:Uz izuzetno moćan radarski sistem, vertikalne lansere, krstareće raketne i protivpodmorničke projektile, brod „Ancio“ ima i dva protivpodmornička helikoptera:
AMERIČKI VOJNIK 1: Helikopter „Si Hok“ je osposobljen za svaku vrstu borbe. Protiv podmornica, brodova, može da učestvuje u spašavanjima i dopremanjima zaliha, sve što helikopter može da obavi, možemo i mi.
RSE: Brodom dužine 173 metra upravlja posada od oko 400 ljudi. Većina je neočekivano mlada za ovaku snažnu i savremenu krstaricu:
„Ja i moja prijateljica Kolin imali smo, zahvaljujući mornarici, besplatno školovanje i radeći ovdje to otplaćujemo“, kaže ovaj 30-ogodišnji Amerikanac koji ima šansu da zbog odličnih rezultata tokom školovanja, u američkoj mornarici već za dvije godine postane kapetan vojnog broda.
RSE: Kolin je jedna od sedam žena u lancu komandne odgovornosti na američkom ratnom brodu:
KOLIN: Nemam nikakvih problema. Možda zvuči iznenađujuće, ali je tako. Čak i ja sam očekivala da ću se osjećati pomalo čudno u ovom okruženju, ali svi su zaista vrlo profesionalni, i stoga nema nikakvih problema.
RSE: Koliko često se iskrcavate na kopno?
KOLIN: Zavisi. Obično se nakon tri, četiri sedmice dobije dozvola za boravak na kopnu par dana, ali nekada se desi da prođe i par mjeseci. No, i to se nadoknadi.
RSE: Na brodovima ima mnogo nepisanih pravila. Ako budete u prilici da stupite na komandni most jednog vojnog broda, ni ne pomišljajte da sjednete u kapetanovu stolicu:
AMERIČKI VOJNIK 3: Na komandnom mostu je samo njemu dozvoljeno da sjedi. Mi ostali nemamo stolice. Stalno smo na nogama.
RSE: Da li je iko pokušao da sjedne na njegovo mjesto?
AMERIČKI VOJNIK 3: Ne znam nikoga ko je pokušao. Ponekad se šalimo i stavimo na stolicu razne smiješne stvari. Jednom smo tu posjeli ružičastog medu sa razbijenim jajetom na glavi, ali ne, nikad se niko nije usudio da sjedne na kapetanovu stolicu.
RSE: Brodska pravila ne čine se previše stroga kada ste gost kapetana Binghama. Ratnim plovilom koje pokreće snaga 80 hiljada konja, pri brzini od 32,5 čvora, sa projektilima za borbu pod vodom, na moru i u vazduhu, komanduje duhovit i nasmijan čovjek, zaljubljenik u sport. Pitamo ga da li je bio i kapetan i svog ragbi tima:
„Ne. Nijesam bio kapetan tima, ali sam jako puno igrao ragbi. Igrao sam ga tokom studiranja, i dok sam bio apsolvent Dejvid Robinson je bio brucoš. Dejvid tada nije bio tako sjajan igrač, a bio je moje visine. A onda je rastao, rastao i rastao“...
RSE: Ancio“ je usidren nedaleko od tivatske rive i glavna je tema svih bokeških priča ovih dana:
RSE: Vi ste ribar?
RIBAR: Jesam. Stari.
RSE: I kako ribari gledaju na ove ratne brodove?
RIBAR: Samo smetaju. Ništa drugo.
RSE: Ko kome?
RIBAR: Oni ribarima.
RSE: Gdje ste i kada bili torpedista?
TORPEDISTA: Četrdeset godina sam po nasim brodovima pripremao torpeda. To je nekada bilo glavno oružje. Sad vise nije. Nema više, gotovo je.
RSE: Najavili su da će izmjestiti mornaricu iz Boke?
RIBAR: Već je gotovo sve. Već su sve premjestili, ostalo još nešto malo.
RSE: Je li to dobro?
RIBAR: Jeste.
RSE: Eto, biće više ribe.
