Dostupni linkovi

logo-print

Hrvatsko-srbijanski privredni susreti


Sa sadašnjih pola milijarde dolara robne razmjene, cilj je postići bar dvostruko više, optimističan je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević. Ako je netko na druženje hrvatskih i srpskih privrednika i došao, kako se kaže, sa figom u džepu - Vidošević je malom šalom razlabavio situaciju:

«Hajdemo malo učiti od našeg podzemlja. Ono je puno prije nego što smo mi 2.000 godine na suradnju gospodarstava pokrenulo svoje biznise i transgranična suradnja funkcionira i bez CEFTE i bez Western Balkans i bez bilo čega drugog. Dakle, život se ne da zaustaviti. Mi smo dio tog procesa i iz njega moramo izvlačiti korist.»

Predsjednik Privredne komore Srbije Slobodan Milosavljević pohvalio je hrvatske tvrtke koje su investirale u Srbiju:

«Zapošljavaju radnike, plaćaju poreze, izvoze iz Srbije i evo i sa ovog mesta želim da im se zahvalim što daju doprinos razvoju srpske ekonomije. Želeo bih da ima primera i novih investicija srpskih kompanija u Hrvatskoj. Potrebno je da neko dođe, da dođe sa parama, da dođe sa interesom i da na tržištu i u konkurenciji pokaže da je ili najbolji ili bolji od drugih i da na taj način započne svoje poslovanje ovde.»

A koji su planovi biznismena iz dviju država? Slobodan Čolović, iz korporacije Plima M iz Kruševca:

«Interes je da nađemo kvalitetnog partnera koji će nam omogućiti tržište pre svega u Hrvatskoj, da počnemo da razmenjujemo naše proizvode, naše brendove na obostrano zadovoljstvo, jer dajemo jako kvalitetne proizvode koji će, nadam se, naći mesta na ovom tržištu.»

Jure Sablić, direktor karlovačkog Žitoproizvoda, jedini je hrvatski
proizvođač smrznute svježe tjestenine:

«Odgovor je jednostavan: ispitivanje koje smo proveli na srpskom tržištu pokazuje da tog proizvoda nema. Znamo da su Italijani lideri i pokušat ćemo ući prije Italijana.»

Petar Mađarević pamti trideset pet godina u komercijali vukovarske tvrtke Borovo - Kožna obuća:

«Mi smo počeli suradnju čim se moglo. I sad surađujemo, ali to je jako malo. Zašto? Prvo, mi nemamo od njih što kupiti, to je jako malo. Imamo nekoliko firmi. Recimo, đonove kupujemo od firme Milađo iz Jagodine. Ili, recimo, jedan Hemos Palić, s kojim smo mi nekada surađivali jako mnogo, kamioni su nekad dva puta dnevno išli, vi to ne možete zamisliti - sad ne može se skupiti, nemaju tu industriju više, oni su je skroz skoro ugasili. Mi smo pokušali prodati naše cipele tamo. Međutim, i to je nešto slabo krenulo. Firma ne može, skupi, nešto vratili, nešto platili itd.»

Direktor i većinski vlasnik pančevačke tvrtke Coin, Stevan Stojadinov, već radi sa hrvatskim tvrtkama:

«Recimo, prodajemo Končareve šporete, ali sam došao ovde da upoznam i Končar - kako izgleda. Interesantni su mi i Kablovi, interesantni su mi i Konzum i Pevec, Katica je već u Vojvodini, već radimo sa njim, znači otvoreni smo za saradnju.»

Ima li problema u suradnji dviju ekonomija? Stojadinov kaže kako samo treba pogledati situaciju na granici:

«Pogledajte samo koliko kamiona stoji ispred. I onda ćete videti da postoji nešto. Mi smo došli da rešimo te probleme i da kamioni prolaze.»
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG