Dostupni linkovi

logo-print

Počinje razdoblje nove utrke u naoružanju?


Sporazumom o neširenju nuklearnog oružja samo pet država u svijetu je moglo posjedovati takvu vrst naoružanja. Tadašnjih pet velikih - Sjedinjene Američke Države, Sovjetski savez, Velika Britanija, Francuska i Kina su se dogovorile da neće druge zemlje opskrbljivati nuklearnom tehnologijom koja bi mogla dovesti do izrade atomskog oružja. Stotinu i devedeset državnika stavilo je svoje potpise na Sporazum te 1970. godine. Trideset šest godina kasnije već devet država ima atomsko oružje, od kojih četiri nikada nisu ni potpisale Sporazum. Lista, nažalost, može biti još duža , upozorio je ovoga ponedjeljka ElBaradei, ističući kako je postalo moderno da zemlje razmišljaju o posjedovanju atomskog oružja:

"Nažalost, političko okruženje ne garantira sigurnost. U posljednjem desetljeću vidjeli smo mnoge pokušaje da se dođe do nuklearnog oružja. Počelo je s Irakom, onda Libijom. Skoro dvadeset godina pokušavamo utvrditi opseg iranskog nuklearnog programa. Sada smo vidjeli nuklearni test u Sjevernoj Koreji."

Mnogi eksperti ističu da bi sjeverno korejske i iranske nuklearne ambicije mogle biti katalizator za novu utrku u naoružanju, pogotovo kada se uzme u obzir nedjelotvornost medjunarodne zajednice prema Pjongjangu i Teheranu. Mark Fitzpatrick iz londonskog instituta za strateške studije upozorava:

"Svijet je mnogo bolji kada su države sigurne da njihovi susjedi ne razvijaju nuklearno oružje. No, kada se krenu kršiti međunarodni sporazumi, primjerice na Bliskom istoku, ili na sjeveroistoku Azije, tenzije počinju rasti i ne znate kako će se odraziti na one koji žele razviti i na kraju upotrijebiti to oružje."

Dobra je vijest što mnoge od potencijalnih nuklearnih sila, poput nekih od evropskih zemlja, Japan, Argentina ili Brazila su stabilne demokracije i činjenica što imaju nuklearne resurse ne znači da će ih prenamijeniti u vojne svrhe. Daleko lošije vijesti stižu sa Bliskog istoka:

"Kako se Iran približava danu kada bi mogao imati nuklearno oružje, ostale države u regiji počinju se brinuti za vlastitu sigurnost. Neke razmišljaju da i same imaju takvo oružje. Egipat smatra da je nuklearna energija potpuno legitimna, iz ekonomskih razloga. Turska razvija svoje nuklearne potencijale, na transparentan i legalan način. Naravno, ne sugeriram da Turska ili Egipat imaju nuklearno naoružanje, ali očito je da iz sigurnosnih razloga teže razvijanju nuklearnih tehnologija."

Što međunarodna zajednica uopće može učiniti? Primjeri Sjeverne Koreje i Irana nisu ohrabrujući, ipak neke mjere se mogu poduzeti, smatra Fizcpatrick:

"Jedan korak je ograničiti korištenje nuklearne tehnologije na način da se zabrani da svaka od država proizvodi obogaćeni uran za svoje atomske reaktore. Drugi je otežati državama da se povuku iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, što je učinila Sjeverna Koreja."

Idući tjedni, neki smatraju i dani, mogli bi biti dobar putokaz kojim smjerom bi međunarodna zajednica trebala ići. Analitičari ističu da bi, u slučaju da su svjetski mir i sigurnost toliko ugroženi, razlike među velikima u odnosu na to kako kazniti one koji se ne pridržavaju međunarodnih sporazuma mogle biti u trenu prevladane.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG