Dostupni linkovi

logo-print

Svi u kafiće


Kafići, bašte, klubovi, prepuna šetališta su mjesta gdje mladi u Bosni i Hercegovini najčešće provde svoje slobodno vrijeme. Samo 9 posto madih je učlanjeno u neku nevladinu organizaciju, a 8 posto bavi se volontiranjem. Melika Husić, asistentica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, kaže kako aktivizam u BiH jednostavno nije u trendu, a u dosta slučajeva je i ljenost jedan od razloga tog neaktivizma:

«Ja pretpostavljam da je razlog za taj neaktiviza mladih ustvari miks svega navedenog. U jednu ruku ima, dakle, i te ljenosti sigurno, jer lakše je ne raditi ništa nego pokušati promijeniti nešto. I. naravno, najlakše je kukati, a ne raditi ništa da se to promijeni. Međutim, postoji, pretpostavljam, i drugi razlog, a to su neka razočaranost i utisak o nemoćnosti. Pretpostavljam da bi se neki mladi rado i uključili, rado i organizovali, ali misle da neće doprinijeti ničemu, da neće njihova ideja dovesti do nečega novog.»

Merima Balavac apsloventica je Ekonomskg fakulteta u Sarajevu. Već dvije i pol godine aktivistica je u nevladinom sektoru. Merima kaže kako joj je aktivizam u nevladinim organizacijama pružio dosta mogućnosti za napredak:

«Moj motiv bio je prvenstveno da, pored fakulteta, se bavim nekom aktivnošću kako bih se profilirala za budućnost i kako bih poslije, znači nakon završenog fakulteta, imala bolje reference za posao.»

Jedan od razloga neaktivizma mladih u Bosni i Hercegovini je i period tranzicije u kojem se nalazimo, ističe Jelena Kuzmanović, aktivistica nevladine organizacije „Luna“ iz Rudog:

«U prethodnom sistemu je bila neka vrsta kolektivizma i zajedništva. Sada ulazimo u sistem gdje će biti više individualne vrijednosti i samostalno djelovanje u okviru društva. Moja neka poruka bi bila, dakle, da moramo početi razmišljati samostalno i da uzmemo stvari u svoje ruke, počev od svog sopstvenog života, pa onda šire.»

Dok u Europi većina studenata sami zarađuju i plaćaju svoje školovanje kroz razne vidove aktivnosti, u Bosni i Hercegovini studneti žive uglavnom od pomoći roditelja. Ivan Gagić, student Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu:

«Država je kriva što nemamo mnogo mekdonaldsa i ostalih nekih radnjica i firmica u kojima se svako može zaposliti, kao što je to vani slučaj, a i mladi su krivi što se malo ne dignu, ne pročačkaju malo po Internetu i ne potraže kako se prave međunarodne nevladine organizacije itd., tako da ti je odgovor na to pitanje: krivi su i jedni i drugi.»

Danas 90 posto mladih u Bosni i Hercegovini vjeruje da se do kvalitetnog posla može doći samo uz dobru vezu. Također ističu da se natječaji u novinama samo formalno objavljuju, tako da i nemaju motiv da sa na njih prijavljuju. Almir Panjeta, novinar magazina Start:

«Ja imam podatak, ne znam sad tačno, nisam ga odavno provjeravao, ali od svih mladih nezaposlenih da je tek pet posto predalo ikad aplikaciju za posao, a kamoli da su šta drugo radili. Problem je isto što živimo u korumpiranom društvu, gdje su česti, rekao bih prečesti slučajevi da se do poslova dolazi preko raznih štela, preko svega, mada to jest strašno, ali nije u tolikoj mjeri. Mislim da su ljudi nekako obeshrabreni i da se čak i boje da će dobiti posao – ono, nemoj aplikaciju, možda i da dobijem posao. Onda će morati živjeti od plate, roditelji će ga skinuti sa tog nekog džeparca.»

Bosna i Hercegovina je u dnu ljestvice zemalja koju bi građani Evropske unije željeli vidjeti kao jednu od država članica. Podaci neaktivizama mladih je samo još jedna loša poruka koju šaljemo Europi.
  • 16x9 Image

    Ivan Katavić

    Novinarstvom se profesionalno bavi od 2005. godine kada je postao član redakcije sarajevskog dopisništva RSE. Najčešće obrađuje teme iz života običnih ljudi, kulture i sporta.

XS
SM
MD
LG