Hrvatska policija još traga za hladnokrvnim ubojicom koji je u subotu ujutro u središtu malog podravskog gradića Đurđevca opljačkao poslovnicu FINA-e, te metkom u čelo ubio 39-ogodišnjeg zaštitara Miroslava Benšića, a onda i 57-ogodišnjeg umirovljenika Ivicu Matiševa koji se u poslovnici zatekao kao stranka. Prema riječima ravnatelja policije Marijana Benka očevid još traje:
„Radi se vrlo temeljito, milimetar po milimetar, i u prostoru i oko prostora. Izuzima se sve što bi se na bilo koji način moglo povezati sa počinjenim kaznenim djelom; pa makar i ako se ne može povezati, želimo provjeriti.“
Mediji ističu da je subotnje razbojstvo u Đurđevcu još krvavije no ono prije godinu dana u središtu Zagreba kad su, također u pljački FINA-e, sada već uhićeni pljačkaši, ubili dvojicu zaštitara, a zgroženi građani rezignirano zaključuju kako ljudski život u hrvatskoj postaje – sve jeftiniji:
„Ući bilo gdje i ubiti dvoje ljudi, to je stvarno strašno.“
„To je bolesno, monstruozno – doći i pucati čovjeku u glavu u jednoj maloj poslovnici koja ima dnevni promet možda kao dućan mješovite robe, za nekih 100 tisuća kuna.“
Vlasnik najpoznatije zaštitarske tvrtke u hrvatskoj „Sokol Marić“ Zlatko Merić zaključuje da je riječ o tranzicijskoj zemlji izašloj iz rata sa svim negativnim posljedicama, pa tako i činjenicom da ima tri puta više ilegalnog oružja nego legalnog:
„Tisuće ljudi su si kroz određen period rata dozvoljavale masu stvari koju si nisu smjeli dozvoljavati, a kasnije nisu bili sankcionirani i dalje su nastavili raditi takve stvari. To su ljudi iz bivšeg vojno-policijskog miljea, znači vjerojatno ljudi koji su prošli nekakvu ratnu fazu, ljudi koji nikad nisu bili kažnjavani, koji su bili stalno amnestirani. To je tragedija ove države.“
Marić ne otklanja slabosti i zaštitarskih tvrtki kojih je u hrvatskoj čak 240, s 15 tisuća zaposlenih, ali s ko zna kako sve obučenih, osposobljenih i slabo plaćenih zaštitara. No, veću odgovornost i propuste vidi u preventivnom policijskom djelovanju:
„U svakoj državi ćete preventivno djelovati da doznate određene stvari – ko šta kako planira, ovo ili ono. Ako odete u bilo koji kafić navečer poslije dvanaest sati naći ćete ne znam koliko vrsti vatrenog oružja.“
Operativni analitičar u Policijskoj upravi zagrebačkoj Davor Tor najnovije krvavo razbojstvo smatra zastrašujućim, ali tvrdi da statistički podaci pobijaju općeniti dojam o porastu kriminala u Hrvatskoj:
„Ove godine imamo prosječno 1.927 kaznenih djela na području Policijske uprave zagrebačke. To je najmanji broj kaznenih djela u proteklih pet godina. U isto vrijeme razriješili smo u prosjeku 1.114 kaznenih djela mjesečno, što je najbolja otkrivačka i razrješivačka djelatnost u proteklih pet godina.“
Suprotno policijskim statistikama hrvatski građani subjektivno osjećaju drukčije, smatraju da je kriminala previše u svakom pogledu, da se ne sankcionira efikasno, zbog čega je prema riječima psihologinje Mirjane Krizmanić u javnosti zavladala zabrinjavajuća ravnodušnost na potpuno narušen sustav vrijednosti:
„Ja mislim da se vjerojatno radi o psihopatu, jer ovako hladnokrvno ubiti dvoje ljudi je strašan zločin. To nije obična pljačka – idem uzet novce, već – ubit ću svakog tko mi stane na put. On možda misli – dobit ću puno novaca, odsjedit ću kratko i opet ću izaći van. Mislim da je klima u društvu strašna. Ljudi se na ničim ne zgražaju. Uopće više nema zgražanja. Čujete da je netko ubio, ukrao, oteo i pobjegao – i ništa. Ljudi imaju osjećaj da je zavladalo bespravlje.“
„Radi se vrlo temeljito, milimetar po milimetar, i u prostoru i oko prostora. Izuzima se sve što bi se na bilo koji način moglo povezati sa počinjenim kaznenim djelom; pa makar i ako se ne može povezati, želimo provjeriti.“
Mediji ističu da je subotnje razbojstvo u Đurđevcu još krvavije no ono prije godinu dana u središtu Zagreba kad su, također u pljački FINA-e, sada već uhićeni pljačkaši, ubili dvojicu zaštitara, a zgroženi građani rezignirano zaključuju kako ljudski život u hrvatskoj postaje – sve jeftiniji:
„Ući bilo gdje i ubiti dvoje ljudi, to je stvarno strašno.“
„To je bolesno, monstruozno – doći i pucati čovjeku u glavu u jednoj maloj poslovnici koja ima dnevni promet možda kao dućan mješovite robe, za nekih 100 tisuća kuna.“
Vlasnik najpoznatije zaštitarske tvrtke u hrvatskoj „Sokol Marić“ Zlatko Merić zaključuje da je riječ o tranzicijskoj zemlji izašloj iz rata sa svim negativnim posljedicama, pa tako i činjenicom da ima tri puta više ilegalnog oružja nego legalnog:
„Tisuće ljudi su si kroz određen period rata dozvoljavale masu stvari koju si nisu smjeli dozvoljavati, a kasnije nisu bili sankcionirani i dalje su nastavili raditi takve stvari. To su ljudi iz bivšeg vojno-policijskog miljea, znači vjerojatno ljudi koji su prošli nekakvu ratnu fazu, ljudi koji nikad nisu bili kažnjavani, koji su bili stalno amnestirani. To je tragedija ove države.“
Marić ne otklanja slabosti i zaštitarskih tvrtki kojih je u hrvatskoj čak 240, s 15 tisuća zaposlenih, ali s ko zna kako sve obučenih, osposobljenih i slabo plaćenih zaštitara. No, veću odgovornost i propuste vidi u preventivnom policijskom djelovanju:
„U svakoj državi ćete preventivno djelovati da doznate određene stvari – ko šta kako planira, ovo ili ono. Ako odete u bilo koji kafić navečer poslije dvanaest sati naći ćete ne znam koliko vrsti vatrenog oružja.“
Operativni analitičar u Policijskoj upravi zagrebačkoj Davor Tor najnovije krvavo razbojstvo smatra zastrašujućim, ali tvrdi da statistički podaci pobijaju općeniti dojam o porastu kriminala u Hrvatskoj:
„Ove godine imamo prosječno 1.927 kaznenih djela na području Policijske uprave zagrebačke. To je najmanji broj kaznenih djela u proteklih pet godina. U isto vrijeme razriješili smo u prosjeku 1.114 kaznenih djela mjesečno, što je najbolja otkrivačka i razrješivačka djelatnost u proteklih pet godina.“
Suprotno policijskim statistikama hrvatski građani subjektivno osjećaju drukčije, smatraju da je kriminala previše u svakom pogledu, da se ne sankcionira efikasno, zbog čega je prema riječima psihologinje Mirjane Krizmanić u javnosti zavladala zabrinjavajuća ravnodušnost na potpuno narušen sustav vrijednosti:
„Ja mislim da se vjerojatno radi o psihopatu, jer ovako hladnokrvno ubiti dvoje ljudi je strašan zločin. To nije obična pljačka – idem uzet novce, već – ubit ću svakog tko mi stane na put. On možda misli – dobit ću puno novaca, odsjedit ću kratko i opet ću izaći van. Mislim da je klima u društvu strašna. Ljudi se na ničim ne zgražaju. Uopće više nema zgražanja. Čujete da je netko ubio, ukrao, oteo i pobjegao – i ništa. Ljudi imaju osjećaj da je zavladalo bespravlje.“
