Dostupni linkovi

logo-print

Festival za kartu više


RSE: Na početku susreta on iznosi najzanimljivije iz repertoara 46. po redu MESS-a:

KREŠEVLJAKOVIĆ: Prije svega vrlo je važno reći da je festival MESS uspio da održi tu tradiciju ne samo najstarijeg festivala, već i najznačajnijeg festivala, kako po sadržaju, tako i po programu. On će trajati od 15. do 30. oktobra, a među predstavama koje bi posebno trebalo izdvojiti je definitivno gostovanje njemačke trupe „Schauspiele“ iz Hanovera, odnosno dolazi reditelj Jurgen Gosch koji se smatra jednim od najznačajnijih njemačkih reditelja danas. Predstava s kojom dolaze takođe se smatra jednom od najuspješnijih predstava u protekloj sezoni; radi se o „Tri sestre“ od Čehova. Pored toga, mi ćemo ove godine ugostiti još jednog od najznačajnijih evropskih reditelja danas, radi se o litvanskom reditelju Rimasu Tuminasu. Ono što je na neki način važno za nas kao za festival, to je da dolazak Tuminasa zapravo upotpunjuje našu sliku o baltičkom teatru. Poznato je da su tri najznačajnija litvanska reditelja, koja se danas ujedno smatraju i najznačajnijim evropskim rediteljima, Nekrošius, Koršunovas i upravo Rimas Tuminas. Za razliku od Nekrošiusa i Koršunovasa, koji su već u više navrata gostovali na našem festivalu, ovo je po prvi put da ćemo imati priliku da gledamo i jednu predstavu Rimasa Tuminasa. A zadovoljstvo je veće zbog činjenice da Rimas Tuminas dolazi sa predstavom „Višnjik“, takođe Čehovovom, koja se smatra remek djelom i zapravo njegovom najznačajnijom predstavom.

RSE: Zemlje iz okruženja i Bosna i Hercegovina:

KREŠEVLJAKOVIĆ: Za početak je najvažnije da samo otvaranje Festivala započinje sa bosanskohercegovačkom predstavom; u pitanju je „Faust“ Harisa Pašovića koji je realiziran u produkciji East-West centra. Na početku festivala će se predstaviti i predstava „S druge strane“ koju su radili Nataša Rajković i Bobo Jelčić u produkciji ZKM-a. Ove godine ćemo imati i jedno zanimljivo pozorište iz Srbije, odnosno iz Vojvodine, a radi se o Slovačkom vojvođanskom pozorištu iz Bačkog Petrovca i reditelju Miroslavu Benki koji dolazi sa predstavom „Hljeba i igara“. Takođe imamo predstavu Crnogorskog narodnog pozorišta „Nigdje nikog nemam“ koju je režirao Egon Savin. Imamo i jednu predstavu iz Rumunije, što je takođe jedna od važnijih predstava ovogodišnjeg festivala; radi se o predstavi „San ljetne noći“ koju je režirao Silviu Purcharetaa koji se takođe smatra jednim od najboljih reditelja u Rumuniji i svakako jednim od zanimljivijih evropskih reditelja. Vjerovatno sam propustio napomenuti još neke predstave iz užeg okruženja, ali bih spomenuo da ćemo ove godine u sklopu teatarskih premijera imati priliku da među njima takođe gledamo jednu domaću predstavu, ustvari predstavu domaće rediteljice Tanje Miletić Oručević, radi se o noći „Dugih svjetala“. Takođe od predstava iz regiona imamo Jugoslovensko dramsko pozorište sa predstavom „Brod za lutke“ u režiji Slobodana Unkovskog.

RSE: Po čemu bi mogao ovogodišnji festival biti drugačiji od prethodnih?

KREŠEVLJAKOVIĆ: To je teško reći. U principu neće postojati neka različitost u odnosu na neki uobičajeni koncept. Mi smo već i prije o tome govorili da festival MESS sada pokušava da poziva reditelje koji su u svome izrazu drugačiji, koji su hrabriji, koji su na neki način zanimljivi, ali istovremeno nam je stalo do toga da održimo i tu neku vrstu mainstreama u smislu prezentiranja onih predstava koje u evropskim i drugim zemljama predstavljaju najzanimljivije i najgledanije predstave u proteklim sezonama. U tom smislu bi bilo teško dati neku pojednostavljenu definiciju festivala, ali svakako su u pitanju veliki rediteljii velike predstave realizirane u protekloj sezoni.

RSE: Koliko se uspješno može pomiriti eksperiment u pozorištu ako su u pitanju djela klasika, na primjer Čehova kojeg ste već pomenuli?

KREŠEVLJAKOVIĆ: Naravno, počevši od ovog Pašovićevog „Fausta“ radi se o vrlo zanimljivom pristupu. Isto kao što smo prošle godine, kad smo već kod Pašovića, imali „Hamleta“. Pitanje je koliko se tu radi o tradicionalnom djelu. Zapravo, suština je teatra na neki način, kada su u pitanju ti klasici, da se obično reditelji bave nekim posebnim. MESS je uvijek zainteresovan za taj najhrabrija iščitavanja. S tim što se ovdje ne radi samo o klasičnim djelima. I ove godine imamo predstavu „Desconfianza“ Rodriga Garcije, kontroverznog reditelja koji se pojavio na MESS-u prije dvije godine sa predstavom o „Ronaldu klovnu McDonalda“. Takođe imamo jednog reditelja iz Poljske koji dolazi sa predstavom „Lacrimosa“; radi se o Teatru Piesn Kozla koji je takođe potpuno eksperimentalni teatar. Kad govorimo o tome, mislim da je u pozorištu puno lakše pomiriti tu neku vrstu mainstreama i eksperimenta, s obzirom da je recimo pozorišni mainstream uvijek daleko od onoga u filmu. Imati jednu izuzetno popularnu teatarsku predstavu ne znači da ćete uspjeti privući više od hiljadu ljudi koji su zainteresirani za to da je pogledaju.

RSE: Očekujete li veliko interesovanje publike?

KREŠEVLJAKOVIĆ: Jedan od velikih uspjeha festivala MESS je da mi od onog trenutka kada je Festival obnovljen 1997. godine, a kada se znalo desiti da neka pozorišta budu poluprazna, nemamo uopće problema sa tim. Uvijek je zapravo problem kako omogućiti da što veći broj ljudi uspije ući. Jedna od stvari koja se postavlja nama kao pitanje ili problem u narednom periodu, to je činjenica da mi danas ne raspolažemo, ni u Sarajevu, ni u Zenici – govorim o teatrima koje koristimo u toku festivala – s adekvatnim prostorima koji zapravo mogu odgovoriti, ne samo tehničkim uslovima koji su nam potrebni, već koji ne mogu odgovoriti ni tehničkim uvslovima u smislu broja sjedišta koja se unutra nalaze.

RSE: Kako takođe najavljuje Nihad Kreševljaković, ove godine u okviru popratnog programa MESS-a biće upriličene dvije izložbe. U galeriji „Preporod biće otvorena izložba dijela Dževada Hoze, a posjetioci će ovom prilikom moći vidjeti rane radove ovog umjetnika, nastale 60. godina. U galeriji „Roman Petrović“ svoje fotografije predstaviće Amer Kuhinja.
XS
SM
MD
LG