Dostupni linkovi

logo-print

Šire posljedice rusko-gruzijskog sukoba


Sukob Rusije i Gruzije analitičari već promatraju kao konflikt s mogućim regionalnim, pa i globalnim posljedicama. Općenito, špijunsko-diplomatski rat vlasti u Tbilisiju i Moskvi doživljava se kao borba Rusije i Sjedinjenih Država za utjecaj u nekadašnjoj i neprikosnoveno ruskoj interesnoj sferi. U tom kontekstu i još od ranije, gruzijskog predsjednika Mihaila Saakashvilia neki promatrači smatraju američkom marionetom kojoj su financijska i vojna pomoć Washingtona osnažili ambicije u odnosima prema tradicionalno dominantnoj Rusiji. Ugledni američki povjesničar i stručnjak za ovu oblast Anatol Lijeven smatra da zaoštravanje gruzijskih odnosa s Rusijom nije potaknuto iz Sjedinjenih Država:

"Gotovo sam posve siguran da je Saakashvili sam poduzeo ovu akciju. Teško mi je povjerovati da ga je administracija predsjednika Busha mogla potaći na takvo što. Očito je da su Rusi obuzeti paranoičnom teorijom zavjere, kao što je to, nažalost, često slučaj. No, s druge strane, činjenica je da Amerika zbilja naoružava, oprema i uvježbava gruzijsku vojsku. Takva snažna diplomatska i ekonomska podrška ohrabrila je vlasti u Tbilisiju da zauzmu čvršći stav nego što bi to inače učinile prema Rusiji, ali isto tako i prema separatističkim pokretima u gruzijskim pokrajinama Abhaziji i Južnoj Osetiji."

Odnosi Gruzije i Rusije nisu bili idilični ni prije izbijanja špijunske afere, no činilo se da će glavni cilj vlasti u Tbilisiju – odlazak ruske vojske iz većeg dijela zemlje, ipak biti postignut. Ako su ruski špijuni zbilja djelovali u Gruziji, tamošnje sigurnosne službe su ih sigurno mogle i dalje slijediti i nadzirati, pa se postavlja pitanje zašto su baš sad izvedena spektakularna hapšenja i njihove snimke objavljene na nacionalnoj televiziji, te da li bi se ta akcija mogla pokazati kao kontraproduktivna. Anatol Lijeven vjeruje da se radi o sračunatom potezu gruzijske vlade:

"Što se tiče potpunog povlačenja ruske vojske iz većeg dijela Gruzije, vrijeme je na strani vlasti u Tbilisiju. Rusi su pristali povući vojsku. No, što se tiče povlačenja ruskih snaga iz Abhazije i Južne Osetije, gruzijske vlasti procjenjuju da vrijeme nije na njihovoj strani i da se prolaskom svake godine, te dvije oblasti sve čvršće integriraju u Rusiju. Moguće je, također, da su, nakon istupa nekih visokih američkih dužnosnika koji su kritizirali Rusiju, Gruzijci povjerovali da bi sad bilo dobro vrijeme da 'zakuhaju' odnose s Moskvom, očekujući da će im Amerika priteći u pomoć."

Rusija strahuje da bi Gruzija mogla poduzeti vojnu akciju u Južnoj Osetiji i silom vratiti tu oblast pod svoj suverenitet. Gruzija vjeruje da joj je pozicija u manevriranju s Rusijom ojačana aspiracijama za ulazak u NATO i posebno, podrškom Amerike. Vlasti u Tbilisiju procjenjuju da bi, zbog strateški važnog položaja Gruzije i naftovoda koji kroz nju prolaze, u slučaju sukoba s Rusijom, Amerika pritekla u pomoć. Takva bi se očekivanja mogla pokazati neutemeljnima, kaže Anatol Lijeven:

"Amerika ne želi do kraja zaoštravati odnose s Rusijom, baš kao što ne želi do kraja zaostravati odnose ni s Iranom, a sve to, vjerovatno, zbog događaja u Sjevernoj Koreji, odnosno najave Pjongjanga da će isprobati atomsku bombu. Izvjesno je da se administracija predsjednika Busha u nekim situacijama do sada ponašala prilično neuračunljivo, ali ne vjerujem da bilo tko u Washingtonu priželjkuje veliku krizu u Kavkazu, dok se istovremeno sve više gubi rat u Iraku, rastu napetosti u Afganistanu i dok se priprema nuklearna kriza na Dalekom istoku. Ako Sjeverna Koreja zbilja izvede probu atomske bombe, na taj će problem američka vanjska politika još mjesecima trošiti energiju. Rusija u toj priči ima važnu ulogu jer graniči sa Sjevernom Korejom. Zato ne vjerujem da će Amerikanci podržati moguće nastojanje Gruzije da do kraja zaoštri odnose s Rusijom, barem ne u ovom trenutku."
XS
SM
MD
LG