Dostupni linkovi

logo-print

Potraživanja umirovljenika sa nekad okupiranih teritorija


Procjenjuje se da je riječ o više od 40.000 umirovljenika koji su za vrijeme rata živjeli na području bivše Krajine i kojima je početkom rata Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje automatski prestao isplaćivati mirovine - ističe predsjednik novoosnovane Udruge financijski oštećenih umirovljenika Republike Hrvatske od 1991. do 1998. godine, Radoslav Šijaković:

„Bio sam zaposlen u vukovarskoj Tekstilnoj industriji i 1986. sam otišao u mirovinu. Mirovinu sam primao preko tekućeg računa u Vukovarskoj banci. Kada se zaratilo, nisam mogao primati svoju penziju jer nije bilo platnog prometa. Pitam se kuda je otišla ta moja penzija?“

Isto pitanje postavlja i Pavle Barbir iz Petrinje koji je u mirovinu otišao iz petrinjskog Gavrilovića 1989. godine i također smatra da mu je učinjena velika nepravda:

„I to kakva nepravda. Nisam kriv što su mi mirovinu zablokirali. Oni su nas otpisali, a kao stručni mesar sam radio 37 godina.“

Predsjednica Udruge umirovljenika Zapadni Srijem -Vukovar, Mila Landup:

„Smatramo da je to nezakonito, smatramo da smo povrijeđeni, oštećeni i smatramo da su to naše mirovine i naš novac koji nas je trebao dočekati u mirovinskom fondu.“

Hrvatska vlast im je to pravo dosad negirala s obrazloženjem da su mirovine za vrijeme rata primali iz mirovinskog fonda uspostavljenog na okupiranom području. Predstavnici srpskih stranaka i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj takav odgovor smatraju apsurdnim. Doktor Vojislav Stanimirović:

„Ispada da se iz bivše Krajine ništa ne priznaje, osim mirovinskog parafonda. Ako ništa ne priznajete, ne možete priznavati ni parafond.“

Pogotovo, tvrde i umirovljenici i njihove udruge, što im se iz tog parafonda na ime mirovine isplaćivala zapravo simbolična socijalna pomoć u maksimalnoj vrijednosti od 10 do 15 ondašnjih njemačkih maraka:

„Mogao sam za to kupiti kutiju cigara ili žilet za brijanje.“

„Bile su samo simbolične i nisu mogle predstavljati nikakvu garanciju ni za najosnovnije potrebe, mogao se kupiti jedan kruh.“

Predsjednik Udruge financijski oštećenih umirovljenika, Radoslav Šijaković:

„Hrvatski zavod mirovinskog osiguranja posjeduje sva naša primanja u vrijeme rata, posjeduje kompletnu dokumentaciju i sve zna šta je i kako je, tako da mi u našem zahtjevu idemo na sistem da nam se izjednači primljeno i ono što smo trebali primiti.“

Mila Landup podsjeća da većina tih umirovljenika, a uglavnom je riječ o Srbima povratnicima, iz istih razloga nisu dobili ni povrat umirovljeničkog duga:

„Pa smo poslali otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske, Matici umirovljenika, Sindikatu umirovljenika i Hrvatskoj stranci umirovljenika u kojem se traži da se to pitanje ipak nekako riješi, da ljudi, bar simbolično, dobiju nešto nazad.“

Iz hrvatske Vlade danas nismo dobili odgovor na to pitanje, a Filip Dujmović, iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, načelno je kazao:

„Tu ne postoji naš nikakav stav, niti možemo utjecati na to. Ukoliko postoji neka politička odluka da se nešto isplati, mi ćemo to napraviti. Ako to ima nekog pravnog temelja, to će se napraviti, a ako nema, neće.“

Predsjednik Hrvatskog pravnog centra, Goran Mikuličić, ne poznaje dovoljno problem, pa i on iznosi samo načelan stav:

„Sasvim načelno mi se čini da je ovdje pitanje stečenih prava. Ukoliko je neko, kroz svoj radni vijek, izdvajao iz plaće za fondove mirovinske, socijalne, zdravstvene, ili već koje, onda je to naprosto novac kojim je stvorio obvezu države prema njemu. S osnova stečenih prava, sasvim načelno mi se čini da to ne bi trebalo biti sporno.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG