Dostupni linkovi

logo-print

Istraga o smrt trojice oficira JNA u Bjelovaru


Enis ZEBIC, Zoran PRERADOVIC

Postupak utvrđivanja okolnosti pogibije nekadašnjeg zapovjednika vojarne „Božidar Adžija“, pukovnika Rajka Kovačevića i dvojice njegovih podređenih – Dragiše Jovanovića i Miljka Vasića, traje pred hrvatskim pravosudnim tijelima već gotovo godinu dana, kazala je za naš radio glasnogovornica Državnog odvjetništva Martina Mihordin:

„Početkom 2006. godine županijsko Državno odvjetništvo u Bjelovaru podnijelo je Županijskom sudu u Bjelovaru zahtjev za hitne istražne radnje koje je sud i prihvatio, pa je stoga istražni postupak i u tijeku, protiv nepoznatih osoba zbog ratnog zločina vezano za događaj u bjelovarskoj vojarni koji se dogodio 29. rujna 1991. godine.“

Ovaj postupak pokrenut je temeljem informacija dobivenih iz prethodnih postupaka koji su se vodili o događajima u Bjelovaru početkom devedesetih, kazala je glasnogovornica.

Bjelovarsko Državno odvjetništvu nema video zapise prikazane u srbijanskim medijima, ali će stupiti u kontakt sa tužiteljstvom u Srbiji radi razmjene spoznaja koje oba tužiteljstva imaju o tom događaju. Istražni odjel bjelovarskog Županijskog suda primio je u travnju zahtjev Državnog
odvjetništva za prikupljanje dokaza saslušavanjem svjedoka. Desetak je svjedoka sa boravištem u Hrvatskoj, a neki sa boravištem u Srbiji, izvijestila nas je glasnogovornica Županijskog suda u Bjelovaru, sutkinja Milenka Slivar:

„Svi svjedoci koji imaju prebivalište na području Republike Hrvatske su ispitani pred našim sudom i zapisnik je dostavljen Državnom odvjetništvu. A za svjedoke iz Srbije koji su predloženi da se ispitaju, zatraženo je zamolbenim putem od Okružnog suda u Beogradu i njihovog Vijeća za ratne zločine da se izvrši ispitivanje. Na tu zamolnicu još uvijek nije odgovoreno i čeka se.“

Od beogradskog suda zatražena je i ekshumacija dviju od tri osobe za koje se navodi da je nad njima počinjen ratni zločin.

Prema podacima beogradske nevladine organizacije „Veritas“, trojica oficira nekadašnje savezne vojske ubijeni su odmah nakon predaje bjelovarske kasarne hrvatskim snagama. Po tom izvoru, pred dvjesto postrojenih zarobljenih vojnika i oficira ubio ih je tadašnji načelnik bjelovarskog Kriznog stožera Jure Šimić. Šimić za naš radio kaže kako je cijelog prethodnog dana bezuspješno sa pukovnikom Kovačevićem
pokušavao dogovoriti predaju kasarne:

„Ja sam inervenirao kod Rašete da on urazumi Rajka Kovačevića o mirnom razrešenju situacije u Bjelovaru. Međutim, u 16:00 sati zapovjednik kasarne me naziva telefonom i kaže da on ne odstupa, da čeka avione i da će nas bombardirati. Ja sam rekao da se mi braniti moramo i u tim borbama, normalno, došlo je do stradanja i na njihovoj strani.“

Njegova je pretpostavka da su tada poginuli i Kovačević, Jovanović i Vasić:

„Kako su njihovi oficiri poginuli, to mi nije poznato. Ali ja tvrdim da taj dan nisam uopće ulazio u kasarnu i nije mi poznato na koji način su oni ubijeni. Pretpostavljam da su ubijeni u toku vojnih djelovanja, vojnih operacija koje smo vodili tijekom cijelog dana.“

Inače, Šimić nije među desetak osoba pozvanih na davanje iskaza u Istražni centar bjelovarskog Županijskog suda. On tvrdi da ga se optužuje zbog toga što je bio osnivač HDZ-a u bjelovarskom kraju i predsjednik Kriznog stožera , pa kao takav poznat u javnosti, a da za cijeli 29. rujna, kada je kasarna zauzeta a oficiri ubijeni, ima svjedoke koji će potvrditi da u kasarnu nije niti ulazio.

* * * * *

Nakon što je Tužilaštvo za ratne zločine Hrvatske zatražilo od Specijalnog tužilaštva u Beogradu pomoć u rasvetljavanju okolnosti pod kojima su ubijeni oficiri i vojnici u kasarni u Bjelovaru 1991. godine, u srpskom Tužilaštvu za ratne zločine u toku dana nije bilo moguće dobiti odgovor kada će biti odgovoreno na ovaj zahtev.

Uprkos brojnim pokušajima da od nadležnih u Tužilaštvu za ratne zločine Srbije dobijemo odgovor na pitanje da li su odobrili zahtev Tužilaštva za ratne zločine Hrvatske da se ispitaju svedoci događaja u bjelovarskoj kasarni koji žive u Srbiji, u toku dana nije bilo moguće doći do te informacije. Nedavno je posle emitovanja snimka ubijenih oficira JNA portparol Tužilaštva za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić kazao:

„Mogu da kažem da se ovaj slučaj nalazi u fazi predkrivičnog postupka, prema tome ne mogu mnogo o tome da govorim, s obzirom da ima oznaku tajnosti.“

U dokumentaciono-informacionom centru „Veritas“ tvrde da je za ubistvo trojice oficira, komandanta kasarne Rajka Kovačevića i oficira JNA Dragiše Jovanovića i Miljka Vasića, prema podacima kojima raspolažu, odgovoran ondašnji predsednik bjelovarskog kriznog štaba Jure Šimić. Savo Štrbac, direktor „Veritasa“ kaže da sam Šimić priznaje da je na dan ulaska hrvatskih snaga u kasarnu pozvao pukovnika Rajka Kovačevića na predaju:

„Dokazi koji su prikupljeni do sada upućuju da je on čak lično streljao svu trojicu. Bilo je sve pripremljeno za predaju, upravo po haškim konvencijama – nećemo dalje pružati otpor, odbacili smo oružje. Najviše svedoka govori da je to uradio sam Jure Šimić. Spominje se i da su to uradila ,trojica maskiranih‘. U svakom slučaju, bez obzira da li je to uradio Jure Šimić ili neko drugi pod maskama, odgovornost je nesporna.“

Nakon što je Radio televizija Srbije nedavno emitovala snimak ubijenih oficira, Ivan Jovanović, sin kapetana Dragiše Jovanovića identifikovao je na tom zapisu telo svog oca. Ivan Jovanović na naš program govori o događajima pre petnaest godina u kojima je izgubio oca:

„Presečene su sve telefonske veze, nije bilo nikakve vrste kontakta jer su ih oni držali, naravno, odsečene od sveta. Ja sam tad bio u školi. Došli su po mene, rekli su mi da mi je otac ubijen i da nisu mogli da identifikuju telo. Tu je bilo sto peripetija – oko tela, pa oko razmene tela, pa dok smo dobili telo. Niko nije znao da li je to stvarno on. Sve je bilo čudno. Onda smo morali da isečemo limeni kovčeg da vidimo je li imao operaciju na Ahilovoj tetivi i po tome smo ga identifikovali.“

Direktor „Veritasa“ Savo Štrbac kaže da prema informacijama koje ima, stručnjaci iz bjelovarskog Županijskog suda već tokom ovog meseca treba da dođu u Beograd gde će ispitati pojedine svedoke ovog događaja. Štrbac međutim tvrdi i da je šest vojnika iz bjelovarske kasarne „Božidar Adžija“ streljano 3. oktobra 1991. godine:

„Činjenica jeste da su na današnji dan – 3. oktobra – šestorica vojnika, koji su zarobljeni u toj kasarni, odvedeni u policijsku zgradu Bjelovara odakle su u noći odvedeni i streljani – to je nesporno – kod mjesta Malo Korenovo u nekoj šumi. S njima je bio jedan civil koji je 2. oktobra odveden iz svog stana u Bjelovaru, neki Savo Kovač, koji je preživio streljanje i koji i danas živi u Bjelovaru.“

Savo Štrbac takođe tvrdi da je za slučaj streljanja šestorice vojnika dva puta vođen proces najpre u Bjelovaru, a potom i pred sudom u Varaždinu i da su četvorica osumnjičenih oba puta oslobođena zbog nedostatka dokaza jer su svedoci povukli svoje prvobitne iskaze.

Na posletku Ivan Jovanović, sin ubijenog kapetana Dragiše Jovanovića kaže da očekuje da će nakon 15 godina pravda biti zadovoljena:

„To ne bih mogao da preživim ukoliko se ovaj slučaj ne reši kako treba da se reši i kako mora da se reši. Jednostavno mora da se reši pozitivno, jer on nije hteo da vodi rat.“
XS
SM
MD
LG